RIJEKA  Sara Kolak ostala je bez finala bacanja koplja na Europskom prvenstvu, domaćin kojega će do nedjelje biti München. Atletičarka Kvarnera i olimpijska pobjednica iz Rio de Janeira 2016. godine imala je tek jedan ispravan hitac u kvalifikacijama u kojima se njezino koplje zaustavilo na skromnih 57,31 metar, što joj je bilo dovoljno tek za 14. mjesto u konkurenciji 23 bacačice. Za plasman u finale, što je na rasporedu sutra od 20.25 sati, trebao joj je devet centimetara dulji hitac (57,40) budući da su kvalifikacijsku normu od 61 metra prebacile tek dvije atletičarke, brončana prije četiri godine u Berlinu, Litvanka Liveta Jasiunaite, koja je normu nadmašila za 85 centimetara (61,85), te vlasnica najboljeg europskog i četvrtog rezultata na svijetu ove sezone, Grkinja Elina Tzengko, s hicem od 61,28 metara. Svoje mjesto među 12 najboljih bacačica koplja Staroga kontinenta osigurala je i 41-godišnja svjetska rekorderka, Čehinja Barbora Špotakova (60,75), njezina sunarodnjakinja i srebrna s prošlog prvenstva u Berlinu, Nikola Ogrodnikova (57,82), netom okrunjena svjetska juniorska prvakinja, Srpkinja Adriana Vilagoš (57,70), ali i Slovenka Martina Ratej (58,86), te Mađarica Reka Szilagyi (57,40).

Upravo su Ratej i Szilagyi bile učenice Andreja Hajnšeka, do kolovoza 2019. godine trenera Sare Kolak s kojim je ostvarila sve svoje najveće uspjehe karijere i od atletičarke, kojoj je trener nadjenuo nadimak »kinder surprise«, postala olimpijska pobjednica i vlasnica desetog rezultata svih vremena (68,43).

Europsko prvenstvu u Münchenu treće je veliko natjecanje Sare Kolak zaredom s kojeg odlazi pognute glave. Od prošlogodišnjih Olimpijskih igara, na kojima je zbog triju prestupa ostala bez plasmana, srpanjskog Svjetskoga prvenstva u Eugeneu na kojem je doživjela reprizu Tokija, do jučerašnjeg posrtaja u kvalifikacijama u Münchenu.

Povratnička sezona

A još donedavno sve je izgledalo kao da će nakon problema s trenerima i ozljedama ovo biti njezina povratnička sezona. U veljači je počela surađivati s Gorazdom Rajherom, nekadašnjim slovenskim bacačem koplja koji je stvorio Kristjana Čeha, jednog od najboljih bacača diska na svijetu i svjetskoga prvaka koji danas ide po europsko zlato. Puna optimizma krenula je u novu natjecateljsku sezonu u kojoj je na četirima natjecanjima njezino koplje opet letjelo preko 60 metara (60,32, 60,50, 61,72). Najdalje na mitingu u nizozemskom Leidenu na kojem je sa 62,62 metra bacila svoj najbolji hitac nakon 29. kolovoza 2020. godine u Offenburgu (62,68), osvojila prvo mjesto ispred Livete Jasiunaite i Britanke Bekah Walton, koja je jučer zapela u kvalifikacijama (54,20), te za 12 centimetara nadmašila normu za Europsko prvenstvo u Münchenu.

Uskoro je temeljem renkinga osigurala i nastup na Svjetskom prvenstvu u Eugeneu. Na kojem je sve krenulo nizbrdo. Njezino drugo veliko natjecanje zaredom na kojem je s tri »iksa« ostala bez plasmana. Sve samo ne dobro zagrijavanje za najvažniji ispit sezone i Europsko prvenstvo u Münchenu. To kao da joj nije bio dovoljno pa je 12, odnosno deset dana uoči kvalifikacija na smotri Staroga kontinenta odlučila nastupiti na mitinzima u Chorzowu (56,68) i Szekesfehervaru (56,92) na kojima njezino koplje nije letjelo niti preko 57 metara.

Jučerašnje kvalifikacije u Münchenu samo su produbile krizu u koju je upala Sara Kolak i iz koje je, gledajući sadašnje stanje stvari, pitanje kako će se izvući. U dvama se navratima vratila, iako su je mnogi otpisali, 2016. godine nakon ozljede ramena zbog koje je morala pauzirati 15 mjeseci te tri godine kasnije, kada je zbog artroskopije i rekonstrukcije ligamenata lakta na prisilnoj pauzi bila čak 660 dana.

Put prema gore

Te 2016. godine na svojem je povratničkom natjecanju postala prva Hrvatica koja je koplje bacila preko 60 metara (60,24), čime je osigurala svoje mjesto među putnicima na Europsko prvenstvo u Amsterdamu, a osam dana kasnije novim državnim rekordom (62,75) i ispunila normu za nastup na svojim prvim Olimpijskim igrama. I tada je počeo njezin put prema zvijezdama. Prvo je na Europskom prvenstvu u Amsterdamu osvojila broncu (63,50) i zaradila nadimak »kinder surprise«, treći put te sezone srušila državni rekord i ostavila iza sebe Barboru Špotakovu, braniteljicu naslova iz Züricha, kao i tada aktualnu svjetsku prvakinju Katarinu Molitor. Uskoro je ispisala najljepšu priču Olimpijskih igara u Rio de Janeiru te kao druga najmlađa sudionica finala osvojila zlato (66,18) i drugi put u nešto više od mjesec dana očitala lekciju puno starijim i iskusnijim protivnicama. Sara Kolak je i iduće sezone bila u kopljaškom fokusu, a na mitingu Dijamantne lige u Lausannei koplje je bacila do desetog rezultata svih vremena od 68,43 metra. Kao jedna od najvećih favoritkinja stigla je na Svjetsko prvenstvo u London (64,95) na kojem joj je bronca izmakla za 31 centimetar i na kojem su počeli njezini problemi s laktom. I nova prisilna i duga pauza.

No, ni to je nije zaustavilo. U lipnju 2019. godine vratila se u velikom stilu, pobjedom na mitingu Zlatna sprinterica u Ostravi hicem od 64,45 metara, kojim je ispunila normu za SP u Dohi i Olimpijske igre u Tokiju, ali i konkurenciji poslala jasnu poruku da opet želi biti na vrhu. Uskoro je sve šokirala objavom da prekida suradnju s trenerom Andrejem Hajnšekom umjesto kojeg je angažirala nekadašnjeg norveškog bacača koplja i dvostrukog olimpijskog pobjednika Andreasa Thorkildsena. Na prvom natjecanju predstavili su se u pobjedničkom tonu i s hicem od dalekih 66,42 metra, no nastup u finalu Svjetskoga prvenstva u Dohi donio je svojevrsno otrežnjenje i tek sedmo mjesto (62,28). Uslijedila je pandemija koronavirusa koja je zaustavila sva natjecanja, ali i netom prije Olimpijskih igara u Tokiju donijela kraj njihove suradnje koji je ostavio posljedice na Sarinom nastupu.

Dvadesetsedmogodišnja Ludbrežanka ni tada nije odustala, pronašla je novog trenera i motivaciju te dobila toliko potrebno samopouzdanje, koje je ugasio posrtaj u Eugeneu. Jučerašnje kvalifikacije upalile su zvono za uzbunu koje se sve glasnije čuje.