RIJEKA » Samira Baraća u »Primorju Erste banci« mogu nazivati »As na duge staze«, u 40. godini, nakon što je gotovo čitav život, čak 33 godine, proveo u sportu, okončao je famoznu igračku karijeru. Taj je dugi put posut zlatnom prašinom, ovaj prvak Europe i svijeta, kao i klupski prvak Hrvatske, Italije i Europe sišao je s pozornice nepunih godinu dana nakon što je bio kapetan olimpijskih pobjednika.

– Sve je počelo i završilo u »Primorju EB«, to mi je nevjerojatno drago – kaže Barać o svom ispunjenom igračkom krugu. – Ponosan sam što je tako završilo. Rođeni sam Riječanin, dijete ovoga kluba. Ono što me veže za moj klub, stvarno je neopisivo. Mogu biti presretan zbog moje karijere, nemam riječi za sreću koju osjećam zbog onoga što se odigravalo. Karijera je bila dugačka, naporna, ali sport je fenomenalna stvar. Tu ima druženja, snage volje, motivacije, discipline, kaljenja karaktera. Moj mentor u mlađim kategorijama, proslavljeni Dejan Dabović, govorio je da je vaterpolo put kroz život. Prezadovoljan sam kakvim me sport učinio. On je dio mojega života. Prošao sam predivnu avanturu od »Primorja EB« preko »Splitske banke«, »Mladosti«, »Brescije«, a sve je na kraju završilo u »Primorju EB«.

  Kao svjetionici, na Baraćevu igračkom putu sjali su razni poznati treneri.

  – U mlađim kategorijama su me vodili Dejan Dabović i Sergio Afrić, Nikola Pajalić te Zlatko Bibanović s profesorom Ivom Rendićem – Miočevićem, kao i Ivo Schneller. To su ljudi koji su nam usadili glad za sportom. Nakon toga su nas vodili Frane Nonković, Željko Tonković i Zoran Roje. U drugim klubovima su me trenirali Dragan Matutinović, Zoran Mustur i Bruno Silić. To su ljudi koji su obilježili moje uspjehe.

  Priča za sebe je »trener svih trenera« Ratko Rudić, najtrofejniji vaterpolski stručnjak na svijetu, fenomen modernog sporta.

  – Fama o Ratku je sasvim opravdana. Osim što je najtrofejniji trener u povijesti vaterpola i veliki fan sporta, veliki je psiholog, kao i znalac ekipne taktike, a prije svega ima intuiciju kada treba pomoći igraču. Povezujući to s ovim nedavnim finalom play-offa, napominjem da malo trenera zna napraviti atmosferu u momčadi. Zato oni i jesu vrhunski. Treba »napraviti igrače gladnima kada su siti«, kao što je to činio Rudić.

Motivacija

Barać je jako puno polagao na motivacijski dio priče, na atmosferu, koja je preduvjet za pobjeđivanje.

  – Svi moji uspjesi vezani su uz atmosferu, uz trenerovo povjerenje u igrače. Jako važno je u najtežim trenucima imati povjerenje u tih 13 igrača, tako da oni grizu i da svaki ima svoju ulogu. Svaki od njih ima drugačiju motivaciju. Trener to treba uklopiti u jedan cilj, u osvajanje naslova, a ako nedostaje i samo jedna komponenta, nema uspjeha.

  Samir Barać se vratio u klub prije više od pet godina, tada kao svjetski prvak iz Melbournea 2007. godine.

  – Odbio sam bio dva unosna ugovora s tadašnjim velikim klubovima, »Pro Reccom« i »Budvom«. Odlučio sam se za povratak kući jer sam znao da mogu puno napraviti za klub, ne samo igrama u »Primorju EB«, nego i uspjesima u reprezentaciji. Na tom planu se sve fenomenalno poklopilo, drago mi je što sam u ovih pet godina pridonio većem imidžu kluba jer smo uz svjetski osvojili europski i olimpijski naslov, te dvije svjetske bronce. To nije velika stvar samo za hrvatski vaterpolo, nego i za klub, koji se prema igračima koji su ostvarili te uspjehe treba postaviti kao prema svojim legendama. Klub ne smije zaboraviti niti jednog igrača koji se identificirao s ovim bazenom. Gradeći svoju tradiciju, »Jug CO« ne zaboravlja stare igrače, svi proslavljeni osvajači medalja rade s mlađim kategorijama. Djeca se žele identificirati s pobjednicima. Tu je »Jug CO« u prednosti.

  Barać je dočekao kraj sezone, nakon čega je vrlo brzo stigla vijest o kraju njegove »primorjaške« igračke karijere.

  – Iako se fizički osjećam dobro te iako je prošlo sedam mjeseci od Olimpijskih igara, ja u »Primorju EB« nisam dobio ulogu koju sam imao na Olimpijskim igrama. Realno gledajući, prednost su na mojoj poziciji dobila tri igrača u najboljim igračkim godinama, a uz to imaju kvalitetu i znanje. Petar Muslim, Sandro Sukno i Denes Varga su zato i dovedeni. Za mene nije bilo puno prostora, ali u svemu tome nije bitno koliko je igrao Barać, nego koliko su se odmorila ova trojica igrača da u pravome trenutku mogu pružiti svoj maksimum. Vaterpolo je postao jako težak i naporan sport, rotiranje igrača jedan je od preduvjeta za dobre rezultate i uspjeh. Kada se igra protiv momčadi kao što je »Jug CO«, mora se imati svih dvanaest igrača na raspolaganju. Inače, prezadovoljan sam ulogom u momčadi. Među nama je sve bilo super, a najvažnije je povjerenje trenera u igrača.

Velika očekivanja

Sezona je bila puna velikih očekivanja, na kraju su osvojena dva trofeja, Kup i Jadranska liga, izmakao je »kapitalac«, državna titula.

  – Ove godine smo imali priliku osvojiti naslov, još gutam knedlu jer se pitam hoćemo li ikada opet doći u situaciju pružiti ovakav otpor »Jugu CO«, odnosno hoćemo li opet doći u poziciju da se s njim ravnopravno borimo. Bez obzira na izgubljeno prvenstvo, mislim da je ovo sezona za pamćenje. Bila je fenomenalna, došli smo u poziciju ravnopravnog nadmetanja s »Jugom CO«. S obzirom na dosadašnju tradiciju i sve što se događa oko njih, mislim da je ovo fenomenalan uspjeh. Ovo što se događa u »Primorju EB« na čelu s Predragom Slobodom je izvanredna stvar. Trebamo zubima, rukama i nogama čvrsto držati svu kvalitetu koju imamo. Ove prezentacije su nevjerojatan praznik vaterpola i sporta uopće u Rijeci. Drago mi je što smo kroz ovaj projekt, viziju koju je imao Predrag Sloboda, u protekle dvije godine počeli ostvarivati ono što je zamišljano. Mislim na ovogodišnje trofeje, Kup i Jadransku ligu. Ovo je povijesni uspjeh »Primorja EB«.

  Druga je stvar što je naslov prvaka ipak ostao na pučini.

  – Normalno je da smo svi mi, kao i naši navijači u Rijeci i šire, očekivali titulu prvaka. Međutim, naišli smo na »Jug CO« koji je bio raspoložen i podigao je formu na kraju sezone. Oni su bili skoro pokleknuli jer smo im uzeli dva trofeja, bili su pod strahovitim pritiskom. Šteta što to nismo iskoristili. Meni je to bila posljednja prilika, moj posljednji vlak za osvajanje prvenstva s »Primorjem EB«. Bez obzira što nismo osvojili naslov prvaka, ova sezona se mora okarakterizirati kao jedna od najljepših i najboljih sezona u postojanju »Primorja EB«.

Iskustvo

Čovjek se jednoga jutra probudi, nema više obaveze treninga ili putovanja na utakmice. Što dalje.

  – Sjeo sam s predstavništvom kluba i Zoranom Rojom te poručio da mi je želja uloga koja bi na bilo koji način pomogla klubu. Čak sam bio predviđao i onu igračku ako bi klub računao na mene. Međutim, ova mala minutaža je ipak na kraju odlučila moj status. Vrijeme je da »Primorje EB« u prvoj postavi ima nekoliko juniora koji pokazuju kvalitetu. Mislim da je najbolje da se junior kali kroz prvu momčad. To okretanje k vlastitoj školi vjerojatno određuje i strategiju »Primorja EB«. Ponudio sam se za trenera u nekoj od mlađih selekcija. Mislim da bi klub trebao iskoristiti iskustvo nekoga tko je čitav život u sportu. Velika mi je želja raditi s mladima. Imam ponude različitih gradova izvan naše Županije. Ljudi vide moju ulogu u sportu, žele to iskoristiti. Valjda će to prepoznati i moj klub.

  Zasad je samo izvjesno da će donedavni kapetan i dalje biti sportski djelatnik.