RIJEKA   U petak je Fran Miholjević nastupio u U-23 cestovnoj utrci na Europskom prvenstvu u nizozemskoj pokrajini Drenthe, a u utorak će se, u sastavu momčadi Bahrein Victorius, naći na startu petog izdanja CRO Racea, ukupno devetog izdanja utrke koju je njegov otac Vladimir dignuo iz pepela jala i zavisti. Drugi hrvatski predstavnik Viktor Potočki iz momčadi Ljubljana Gusto Santic imat će teži zadatak jer je jučer vozio cestovnu »elite« utrku.

– Na EP-u nije bilo loše. Ne znam koji je bio plan ekipa, ali bijeg koji je krenuo od starta, došao je do cilja. Mi smo došli na sprint. S obzirom na to da je CRO Race etapna utrka, Potočki ima vremena za oporavak tijekom utrke. Do starta ću biti kao nov – kaže Fran Miholjević.

S obzirom na ulogu oca u utrci i u momčadi, za Frana je to obaveza više u trećem nastupu na CRO Raceu. Uostalom, momčad Bahrein Victoriusa ima branitelja naslova Mateja Mohoriča, koji je prošle godine za jednu sekundu nadmašio pobjednika Tour de Francea Jonasa Vingegaarda.

Jaka momčad

– Neće biti jednostavno, ali imamo jednu od jačih momčadi na startu. Vozit ćemo aktivno, što se i očekuje od nas. Nećemo podcjenjivati druge, ali u dobroj smo poziciji za novu pobjedu. Svi smo motivirani. Utrka je još otvorenija što se tiče pobjednika, više je vrsta vozača koji mogu slaviti, ali Mohorič je na većim utrkama pokazivao da može to odraditi. Imamo i momčad koja ga može podržati. Nadam se da neće biti problema.

Miholjević i njegova momčad zauvijek će zapamtiti 16. lipnja, kada je preminuo njihov suvozač Gino Mäder. Dan ranije Mäder je doživio stravičan pad na spustu s prijevoja Albula u utrci Kroz Švicarsku.

– Još uvijek je to u podsvjesti. No, pokazali smo pobjedama nakon te nesretne pete etape da možemo izvući motivaciju i smisao zašto radimo ovaj posao i vozimo. To nas je ojačalo.

Svjestan je Fran svih opasnosti koje nosi biciklizam, spuštanja nizbrdicom pri brzini od sto kilometara na sat s tankim gumama. Nije bilo jednostavno spremati njegove stvari u putnu torbu… No, s obzirom na još neke tragedije u biciklizmu, veća opasnost je promet i – trening.

– Više me strah treniranja nego samog utrkivanja. Svjesni smo da dolazi do takvih situacija, ali ne razmišljaš o tome dok se ne dogode. Nije jednostavno, pogotovo nama mlađima, koji smo to jutro bili za doručkom s Mäderom.

Učenje

Za Frana ovo će biti treći CRO Race. Dvaput je bio u prvih deset u poretku mladih vozača, a sada može biti još bliže vrhu.

– Ove godine sam spremniji i bolji nego u prve dvije godine. Nadam se da će se tako nastaviti u idućih pet godina. Ovogodišnja utrka je napravljena na način da je utrka otvorena, bit će zanimljivije i nama, možda ne i lakše, ali i gledateljima doma. Nema etape gdje možeš biti siguran da se ništa neće dogoditi po pitanju generalnog plasmana. Bit će teških i zahtjevnih šest dana, a to je samo znak da će biti i interesantno. Tu je pet, šest vrhunskih momčadi, iz tih ekipa nijednog vozača ne smiješ podcijeniti. Prijašnjih godina znao se pokazati neki mlađi vozač koji do sada nije možda imao toliko značajnih rezultata. I sada će se utrka dobiti slično kao i lani, na bonifikacijske sprinteve, skupljanje sekundi na stavkoj etapi pomalo. U takvoj utrci se nikog ne može podcijeniti. Naša je prednost što imamo jednu od najjačih ekipa i možda i najjačeg vođu momčadi. Možemo dobro odraditi posao.

Miholjević dobro poznaje ceste po PGŽ-u, na Učku se recimo penjao mali milijun puta.

– Svakom sportašu ljepše je igrati ili voziti utrku na domaćem terenu. Vozit ću cestama na kojima treniram svaki dan, mogu pomoći svojoj ekipi. Još sam u nekom stadiju učenja, bit će tako i dogodine. Dosta vremena treba za prilagodbu na ovaj način utrkivanja. Mislim da sam do sada, za prvu godinu, dokazao da mogu odraditi svoj posao za momčad.