RIJEKA Fran Miholjević je sa završetkom CRO Racea, na kojem je zauzeo 25. mjesto u ukupnom poretku, zaključio sezonu i otisnuo se u Veliku Britaniju, gdje će s djevojkom Lorenom provesti gotovo dva tjedna.

– London, Glasgow, Edinburgh, Dublin… Bio sam samo jednom u Londonu, na dva dana, kao turist. Zajedno smo isplanirali rutu, najprije izlet oko Londona, po ruralnim prostorima, pa London, a onda letimo za Škotsku. Nedavno smo gledali jedan iz serijala filmova o Harryju Potteru pa smo odlučili vidjeti gdje je to pisano i snimano. To će biti više opuštanje i odmor jer je u Londonu lagani kaos. Za kraj ostaje Dublin, gdje je dobro pivo, a ima i direktan let za Zagreb – kaže 23-godišnji Fran Miholjević.

Sezona je bila duga i naporna. Krenulo je s utrkom Tirreno-Adriatico, prošao je prvi Giro d’Italia.

– Sezona je bilo konstantna pa je brzo prošla. Znao sam plan utrka, kojeg smo se držali pa sam imao mentalno odrađene utrke prije nego što sam ih odradio fizički. Stvarno je brzo prošlo. Prvi Giro? Nije to bio pakao. Tijekom utrke više razmišljaš što trebaš napraviti taj dan pa ne stigneš razmšljati je li teško i naporno. Bilo je relativno opušteno, koliko to god može biti.

CRO Race je vožen za kraj sezone. Utrka koja dijelom vozi cestama na kojima trenira.

– Zadovoljan sam. Momčad ima drugoplasiranog u ukupnom poretku, Edoarda Zambaninija, odnijeli smo titulu najbolje ekipe. Ni moj osobni rezultat nije loš, tako da stvarno mogu biti zadovoljan.

Skitača

U kraljevskoj etapi od Krka do Labina, dugo se držao u glavnoj skupini, a onda je došao presudan uspon na Skitaču, gdje je zaostao 8:31 minutu za Brandonom McNultyjem, Amerikancem koji je obranio titulu pobjednika CRO Racea.

– Na Skitači nema skrivanja na kotačima, niti zavjetrine. Tamo najjači napadnu. Na Skitači nije teško dobiti takvu razliku, neki su i više zaostali. Ako si se mučio već na usponu prema Poklonu, bilo je vremena vratiti se u grupu na nizbrdici. Do Skitače je bilo prostora, ali ako si tamo pustio grupu, nemaš vremena za povratak.

U jednom dijelu uspona na Skitaču nagib je preko 20 posto…

– Danas je puno lakše proći takve nagibe zbog prijenosa koji imamo na biciklu. Ni u jednom trenutku nisam bio pod dojmom te strmine. Na papiru izgleda strašnije nego što je uživo. No, ne vjerujem da bi netko tko se inače ne bavi biciklizmom fizički mogao proći neke dijelove. Vjerujem da bi se stvarno morao jako namučiti i dati sve od sebe samo da bi se popeo. No, ne bih preporučio tu vožnju, ni uzbrdo ni nizbrdo. Pogled je lijep, ali možda je bolje ići s druge strane. Mi imamo prednost jer mijenjamo prijenos za ravne i brdske etape. Za Skitaču sam imao prijenos naprijed 38, što je puno manja šajba, a otraga 34, što je gotovo jedan prema jedan.

Sudionici CRO Racea osjetili su što znači bura, druga etapa od Biograda na Moru do Novalje skraćena je za paški dio jer je bilo preopasno. No, svi nose lijepe uspomene s utrke.

– Svi hvale utrku i hrvatske pejzaže, barem po onome što sam čuo od ostalih ekipa. Stvarno nisam čuo lošu riječ. Unatoč svim problemima s burom na Pagu, odlično su uspjeli iskombinirati ne samo cilj, već i promjenu hotela. Da nama vozačima nisu rekli da na Pagu puše bura i postoji mogućnost da se ne možemo vratiti, ne bismo znali da je hotel promijenjen u hodu. Znam da je jako zadovoljan i otac Vladimir. Rekao je da je sve odrađeno kako treba te da su zadovoljni i svi značajni ljudi, od komesara do samih vozača. Sada se čeka odluka UCI-ja o većoj kategoriji. Mislim da su napravili maksimum.

Uz pobjednika Brandona McNultyja, CRO Race obilježio je Francuz Paul Magnier sa četiri sprinterska trijumfa uz jedno drugo mjesto.

– Uz četiri pobjede na CRO Raceu, prije toga je dobio četiri etape u Slovačkoj i jednu na jednodnevnoj utrci u Francuskoj. Pobijedio je na devet od deset sprinteva. Nevjerojatan je. Novi trijumf McNultyja nije iznenađenje, bio je favorit i prije starta u Splitu.

Fran je potpisao novi, dvogodišnji ugovor s momčadi Bahrein Victorious, što je kruna svega što radi od dolaska u momčad početkom 2022. godine.

– Jako sam zadovoljan sezonom. Nije bilo nekog nevjerojatnog trenutka, ali niti lošeg. Ako gledamo ovu godinu izolirano, nije bilo istaknutog rezultata, ali kako momčad gleda na moju ovogodišnju formu, kao i kako ja osobno gledam na to, mislim da će mi puno pomoći u budućnosti.

Dobar posao

Biciklizam nije pojedinačni sport, osim kada su u pitanju kronometri. U svakoj momčadi postoje kapetani i oni koji rade za njih – vodonoše.

– Cijelu sezonu radim isti posao i u svakoj utrci na kojoj sam nastupio bili smo dosta uspješni. Ne znam je li to direktno moj ili utjecaj drugih, ali u svakoj utrci odradio sam odličan posao i napravio razliku u nekoj etapi. Novi ugovor je priznanje da je ono što radim dobro i ako ovako nastavim, imam budućnost u momčadi i duže od te dvije godine.

Nicolas i Ian – Nisam ni brdaš ni sprinter. Više se branim uzbrdo nego u sprintu. Primjerice, peta etapa CRO Racea odgovara mojim karakteristikama. Malo je razgibana, nema jakih sprintera u cilju, koji je dosta zahtjevan. Nisam ni u jednom košu. Sprinter je Nicolas Gojković, koji je imao nekoliko odličnih plasmana u CRO Raceu, dvaput u prvih deset. Idućih godina, možda već i dogodine, može biti konkurent za etapne pobjede u sprintevima, što mi je drago vidjeti. Ian Peran je imao peh u trećoj etapi CRO Racea. Meni se nije dogodilo da sam u cilj ušao s prevelikim zaostatkom jer kada sam u toj situaciji, obično odustanem. Zato mogu samo pohvaliti njegovu požrtvovnost – kaže Fran. Lorena i Fran Miholjević trenutno se nalaze u Londonu

Lani je vozio Vueltu, ove godine Giro d’Italia. Možda je vrijeme za prvi Tour de France…

– To bi mi bila želja. Sve ovisi o planovima momčadi. Potpisano je nekoliko novih vozača koji imaju istu želju. Za Tour je konkurencija veća, ali ono što sam napravio na Vuelti i Giru zaslužuje priliku. Problem je što nas je 28 u momčadi, a Tour može voziti samo osam vozača.

Prednost biciklizma je što se može trenirati kod kuće. Ili doma, ako je ružno vrijeme.

– Bili smo dva puta na visinskim pripremama, nakon Gira te krajem siječnja i početkom veljače. Doma sam pripremao i Giro i CRO Race. Iza mene je 25 tisuća kilometara ove godine. Možda ih bude još tri tisuće. Nije ih previše. Nakon ovog odmora krećem polako s vježbama snage u teretani te lagano s biciklom.

U biciklizmu postoje jednodnevne i etapne utrke, kod kojih su tri trotjedne, Tour de France, Giro d’Italia i Vuelta, plus kornometri.

– Meni su najdraže jednotjedne utrke, Pariz-Nica, Poljska, Tirreno-Adriatico, Dauphine, CRO Race između ostalog… Te utrke mi se najviše sviđaju. Najteža utrka? Posljednji tjedan Gira, 18., 19. i 20. etapa. U svakoj je etapi bilo preko četiri tisuće visinske razlike uspona, a u 19. i preko pet tisuća. U 20. etapi sam bio u bijegu, a vozilo se preko Sestrierea i Collea delle Finestre. Sve za kraj nakon tri tjedna, nije bilo zabavno. Sljedećeg dana bio sam sretan što sam u Rimu…

Njegova klasična ruta kreće u Marčeljima i vodi prema Klani pa preko Kastva, Rijeke i Meje prema Gornjem Jelenju pa se preko Platka i Trnovice vraća kući. Druga varijanta je bez Klane, ali preko Hreljina i Zlobina do Zlobina i Fužina. Sve to znači stotinjak kilometara s više od dvije tisuće metara uspona uz prosjek preko 30 kilometara na sat.

– Više sam bio na toj strani, ovaj dio prema Mošćeničkoj Dragi je rezerviran za zimu. Susreti s divljim životinjama? Ništa od toga, samo krave uz cestu na Gornjem Jelenju…