RIJEKA Preminuo je Frano Nonković, »Galerija slavnih« na drugom svijetu bogatija je, nažalost, za još jedno nezaboravno ime riječkog i hrvatskog vaterpola. Brojni su proslavljeni igrači kojima je bio za kormilom i koji ga se rado sjećaju još od onih dana prije više od pola stoljeća, kada su ga životni vjetrovi doveli u Rijeku, gdje je zaveslaj po zaveslaj vodio Primorje u elitno društvo jugoslavenskog vaterpola. Čovjek s itekako zavidnim sportskim pedigreom i velikim utjecajem na okruženje u kojem je živio i radio uspio je dohvatiti visoke sportske ciljeve, prvo kao zapaženi igrač, a onda i na trenerskoj klupi te potom kao »čovjek u bijelom« u tijeku višedesetljetne sportske karijere koja je svakako tema za prepričavanja i za svaku pohvalu. Potvrđuju to i mišljenja o njemu koja iznose poznata imena riječkog sporta, nekadašnji zapaženi igrač, a onda jedan od najistaknutijih hrvatskih sudaca Albert Brala te Zoran Roje, koji je bio uspješan kao sjajan igrač, a potom isto tako i trener. »Zajednički nazivnik« njihovih poruka je da je Frano Nonković onih davnih dana bio utemeljitelj sadašnjega Primorja, čovjek koji mu je dao ogroman doprinos i koji je u slavnom riječkom klubu ostavio jako dubok trag.

Prekretnica

– Sjećam se kada je došao, počeo sam igrati kod njega kao pionir, vodio me potom kao juniora te onda u prvoj ekipi – prisjeća se Albert Brala, popularni »Kuba«, doajen poznate riječke vaterpolske obitelji. – Bez dileme je riječ o čovjeku koji je postavio temelje sadašnjem Primorju. Uveo je Primorje u Prvu ligu, a pritom je počeo primjenjivati jedan sasvim drugačiji način rada, više profesionalni. Počeli smo puno ozbiljnije trenirati. Uz sve ne treba zaboraviti niti njegovu sudačku karijeru, sudio je u Prvoj ligi dvije godine, a kasnije je bio dugogodišnji predsjednik naše sudačke organizacije.

I Roje ističe velik utjecaj Frane Nonkovića na svoju karijeru, sjeća ga se kao čovjeka koji ga je privukao u vaterpolske vode.

– Frano Nonković je definitivno jedna od ličnosti, sportaša i trenera, koji su ostavili neizbrisiv trag u Primorju jer je njegov dolazak u klub kao igrača i trenera bila jedna vrsta prekretnice – kaže Zoran Roje, trofejni igrač, uz ostalo kapetan olimpijskih pobjednika, kasnije i dugogodišnji uspješni trener. – Tada se, naime, nakon dugogodišnjeg boravka u Drugoj ligi, koje je trajalo čitavo desetljeće, te jedne učmale situacije u kojoj je bio naš klub, dolaskom Frane u igračkoj, a pogotovo u trenerskoj ulozi, sve promijenilo. Vratio je klub u Prvu ligu i od tada je praktički počeo uspon Primorja te je stoga njegov doprinos klubu ogroman. Što se tiče mene osobno, za mene je jedan od ljudi zbog kojih sam počeo igrati vaterpolo jer je njegov trenerski pristup na mene imao bitan utjecaj da se vežem za ovaj sport.

Medalje i priznanja

U bogatoj sportskoj biografiji Frane Nonkovića, rođenog prijeratne 1930. godine u Metkoviću, koji je vaterpolo počeo trenirati u zadarskom Jedinstvu, a nastavio u dubrovačkom Jugu, gdje je bio jedne sezone i najbolji strijelac lige, te onda u beogradskoj Crvenoj zvezdi nakon osvajanja Univerzijade 1961. godine, ističu se srebra, ono europsko 1962. u Leipzigu i olimpijsko dvije godine kasnije u Tokiju.

Čovjek koji je sa završenim zagrebačkim Fakultetom za fizičku kulturu, smjer plivanje i vaterpolo, zaorao u duboku brazdu u Rijeci, gdje je u ulozi igrača i trenera 1970. godine vratio Primorjaše među prvoligaše i zaveslaj po zaveslaj ih vodio prema vrhu te je 1978. osvojeno treće, a godinu kasnije i drugo mjesto, kao naslov Kupa kupova 1977., dok na Kantridi još nije bilo legendarnog balona. Jednu sezonu bio je savjetnik u rovinjskom Delfinu, suđenjem se počeo baviti 1987. godine, kasnije je bio i delegat i kontrolor suđenja. Jedan je od osnivača Vaterpolskog saveza Primorsko-goranske županije, gdje je do nedavno aktivno djelovao kao član Izvršnog odbora, a imao je i niz funkcija u Hrvatskom vaterpolskom savezu, uz ostalo i kao predsjednik Stručne komisije HVS-a. Dobitnik je brojnih priznanja.