RIJEKA Nakon duge i teške bolesti napustio nas je Rajko Mulac, istaknuti sportski i društveni djelatnik. Svoj radni vijek proveo je dugim nizom godina u INA Industriji nafte, prvo u pogonu kao rafinerijski operater, a potom u Službi komunikacija i marketinga sa sjedištem u Rijeci. Posljednjih je godina radio u Rijeka plusu.

U mladim je danima svoje slobodno vrijeme počeo posvećivati auto-moto sportu, kao sudac, od osnovnih zadaća na automobilističkim i motociklističkim utrkama, sve do brojnih odgovornih funkcija. Četiri je desetljeća posvetio oktanima, što profesionalno, što kroz vid sporta u kojem je pronalazio i upražnjavao interes okupljanja dobrih sportaša, organizacijom vrhunskih manifestacija, prenoseći na brojne prijatelje, posebno one mlade, svoje iskustvo i znanje. Najdulje razdoblje djelovanja u auto-moto sportu proveo je u riječkom, prvo Auto-moto društvu Ina, potom Autoklubu Ina Millennium, da bi nizom godina kasnije bio uključen u projekte čabarskog Autokluba Zrinski.

Uz dužnost sportskog suca najvišeg specijalističkog ranga, bio je dijelom rukovodnih timova, kako u klubovima tako i na manifestacijama, kojih je na desetine odradio tijekom svoje višegodišnje aktivnosti. Ekipirao je izuzetne timove mladih vozača, koji su osvajali pojedinačne i što ekipne naslove državnih, regijskih ili županijskih prvaka. Uz klupske obveze i dužnosti člana izvršnih i upravnih odbora, voditelja sportske sekcije, timova, sportskog direktora, koordinatora klubova i tajnika Komisije za suce pri nekadašnjem Automobilističkom savezu Primorsko-goranske županije, bio je i aktivnim sportskim sucem na najodgovornijim zadaćama u sustavu Hrvatskog auto i karting saveza.
Uz djelovanje među oktancima, Rajko je pronalazio načina dati svoj doprinos i u drugim društvenim segmentima, volio je i redovito posjećivao utakmice nadražeg mu riječkog nogometnog prvoligaša, bio blizak karnevalskim i maškaranim zbivanjima riječkog zaleđa, prvenstveno Kastavštine i Viškova, promicao i organizirao druge vidove društvenih okupljanja u sredini u kojoj je živio.
Posljednje desetljeće njegova života obilježila je prvotno borba za dokazivanje ispravnih postupaka u jednoj važnoj sportskoj zadaći, za koju nije uspio za života dokazati nevinost i ispravnost u postupcima, da bi sve to bilo i dijelom uloga u tešku bolest protiv koje je u samo 62. godini izgubio životnu bitku.

Bio je dobar i plemenit obiteljski čovjek, »domaći čovik«, humanist. Bio je jedinstven i voljen u sredini u kojoj je živio i radio. Ostavio je iza sebe trag, koji svi koji ostajemo moramo poštovati.

Posljednji oproštaj upriličen mu je na mjesnom groblju Viškovo.

Hvala Rajko za sve što si učinio, hvala za niz višegodišnjih zajedničkih suradničkih dana, za projekte kojima si se dao u cijelosti.