RIJEKA   Tri medalje sa Svjetskog prvenstva u kickboxingu stižu ovih dana iz Abu Dhabija na Kvarner. Petra Perković iz riječkog kluba Mega centar postala je viceprvakinja svijeta u disciplini kick light preko 70 kilograma, dok su brončana odličja osvojili Ela Znaor iz kluba Sušak u disciplini light contact do 65 kilograma te Roko Benić, član Svetog Mateja iz Viškova, u low kicku do 81 kilograma.

Petra je kao aktualna europska prvakinja stigla u Abu Dhabi, do finala je projurila uvjerljivim pobjedama nad Turkinjom Cansu Bukulmezoglu i Poljakinjom Hannom Wysocka, ali na zadnjoj stepenici ju je zaustavila Mađarica Kata Muncz. Slavila je odlukom sudaca 2:1.

– Išla sam na ovo natjecanje bez ikakvih očekivanja. No, kada sam odradila četvrtfinale i polufinale, onda su očekivanja porasla i puno sam htjela napraviti u finalu. Izgubila sam što mojim kiksevima, što greškicama sudaca jer mi nisu dodijelili dosta bodova, a trebali su. Odlično sam se osjećala prije meča i mislila sam da će to biti super. No, valjda sam se malo »pogubila« zbog činjenice da sam u finalu. Ali dobro, sve je to dio sporta – govori 20-godišnja Petra Perković, kojoj je ovo bilo prvo seniorsko Svjetsko prvenstvo i definitivno nema za čime žaliti.

Ponos

Na svojem prvom Europskom seniorskom prvenstvu je osvojila zlato, a na svjetskoj premijeri srebro…

– Kada gledam sebe sada i prije nekoliko godina, mogu reći da sam ponosna na te uspjehe jer nije mala stvar doći iz juniora u seniore te odmah postići tako visoke uspjehe protiv iskusnijih borkinja. Trener Igor Ivošević i ja smo imali sjajne pripreme, bile su intenzivnije nego ikada. Nadam se da je zadovoljan konačnim rezultatom, ali radit ćemo da to bude s vremenom i bolje – dodaje Petra.

Ela Znaor i trener Branko Fibinger

Najveću dramu u Abu Dhabiju je proživjela 23-godišnja Ela Znaor, Dubašljanka i članica Sušaka, koja je skoro 24 sata nakon polufinala čekala odluku sudaca. Ela je otvorila natjecanje s dvije lagane pobjede, protiv Indijke Neetu Singh te Irkinje Ellen McCaughey, da bi nakon drame protiv Španjolke Marte Gonzalez Campo ostala bez finala.

– Borba je bila atraktivna i neizvjesna do samog kraja te su nijanse presudile. Pred kraj borbe sam gubila i stisnula u trećoj rundi te izjednačila kod dva suca, dok je treći bio za Španjolku. Na kraju runde sam pogledala na semafor i vidjela izjednačen rezultat, da bi se onda u jednom trenutku pojavilo 2:1 za Španjolku i tu sam shvatila da sam izgubila za dlaku. Otišla sam u hotel i sve me kopkalo, nisam znala što se dogodilo do zadnjeg trenutka i kako se rezultat preokrenuo. Otišla sam na web stranicu gdje su rezultati te sam tamo vidjela da sam zapravo ja u finalu s pobjedom 2:1. Nije mi ništa bilo jasno… Rekli su nam da je pobjeda moja i da je došlo do greške u sustavu. No, nakon toga smo dobili informaciju da postoji mogućnost da ipak nisam u finalu. Nakon skoro 24 sata, kada su se svi suci i treneri sastali, shvatili su da je sustav povukao borbu koja se održala nakon mene i napisao 2:1 za mene. Zapravo je bila greška u sustavu – objašnjava Ela Znaor.

Zamršena situacija sigurno je malo pokvarila slavlje brončanog odličja. U jednom trenutku očekuješ borbu za zlato, a onda ti kažu da ipak ništa od finala…

– Bila sam malo razočarala, mijenjale su se emocije. Trener Branko Fibinger i ja smo plakali od sreće misleći da smo u finalu. A onda skroz drugi scenarij. Bilo je suza i radnosnica i onih od tuge. No, to je sve sport i morala sam to prihvatiti. Naravno da sam došla u Abu Dhabi sa željom da osvojim zlato – dodaje Ela, kojoj je ovo već šesta bronca sa seniorskih svjetskih i europskih prvenstava.

Njezina sportska obitelj ovoga puta je sve pratila preko malih ekrana. Otac Predrag je trener u Malinskoj, a sestra Ana Znaor Milohnić, inače najuspješnija hrvatska kickboksačica, trenerica je u Omišlju i izbornica u hrvatskoj reprezentaciji.

– Navijali su i bodrili, konstantno smo se čuli preko poruka. Sve smo to zajedno proživljavali. Sretni su i ponosni na kraju. Ipak sam odradila dvije kvalitetne borbe – kaže Ela.

Viškovo

Uz dvije dame, medalju je na Kvarner donio i 21-godišnji debitant na SP-u. Roko Benić je do polufinala pobijedio Omara Moenesa iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Nikolu Cvetkovića iz Srbije. U borbi za plasman u finale je ipak bio bolji Poljak Dominik Kaleta.

Roko Benić i trener Zoran Majkić

– Iskreno, ova bronca je i više od mojih očekivanja jer sam još u razdoblju skupljanja iskustva. Kickboxing je specifičan jer ne postoje svjetska prvenstva u nekim mlađim kategorijama, poput U-23. Svaki moj protivnik na ovom natjecanju nije imao ispod 28, 29 godina. Dosta je teško nositi se s njima, ali eto, dobar posao smo odradili – govori Roko Benić, član Svetog Mateja iz Viškova.

Riječanin se dosta pomučio u četvrtfinalu u kojemu je s 2:1 slavio nad srpskim predstavnikom. Ali, ne svojim greškama, već sudačkim odlukama.

– Protiv Cvetkovića su suci vukli na njegovu stranu jer je stariji i iskusniji, imao je veći status od mene. Nije se od mene puno očekivalo. Na kraju je to bila moja uvjerljiva pobjeda što se tiče tehnike, jedino sam se na sudačkoj strani morao potruditi da mi daju pobjedu. Polufinale? Poljak je jednostavno bio bolji i čvršći, tu se nema što za reći. Ne žalim za time, iduće je godine novo natjecanje i dat ću sve od sebe da ga pobijedim.

Svjetska bronca je velik uspjeh i za »Sveti Matej« u kojem je Roko od prvog dana svoje sportske karijere.

– Došao sam u klub prije 12 godina jer sam tada živio u Viškovu. Klub mi je bio najbliže za ići pješke od doma, pa da mogu ići sam i da se roditelji ne brinu. Eto, ostao sam u tome i odlično je ispalo – zaključuje Roko Benić.