RIJEKA Navijačima uvijek žednima pobjeda bilo je lijepo ovih srpanjskih dana uz hrvatske vaterpoliste, ali na svoje su došli i ljubitelji velikih uzbuđenja. Momčad izbornika Ivice Tucaka, reprezentacija aktualnih olimpijskih prvaka uplivala je u željeno i očekivano polufinale Svjetskog prvenstva u Barceloni. Novi veliki suparnik je slavna Mađarska. 

   Nakon uspjeha nad Amerikancima, Kanađanima, Južnom Afrikom te protiv Novozelanđana u osmini finala, četvrtfinalna stepenica s Australijom postala je tako visoka i skliska da se pred sam kraj utakmice stekao dojam kako će hrvatska momčad pasti na pozicije koje su daleko od borbe za medalje. Odlična obrana Josipa Pavića u prvom te sreća u drugom slučaju, Tucakovoj su momčadi ipak odškrinuli vrata produžetaka na putu do polufinala. 

   – Najvažnije je da smo prošli – kaže uvijek smireni Josip Pavić, kapetan momčadi u kojoj je jedan od »posljednjih Mohikanaca« iz lanjskog sastava olimpijskih prvaka. Splićanin u »Mladosti« sjajno čuva vrata, proglašen je za najboljeg vaterpolista svijeta 2012. godine i zna što su slavlja. 

   Osim olimpijskog, vlasnik je svjetskog i europskog zlata. Dalmatinski as »ne gleda u zube darovanom konju«. 

  Medalja u mislima

– Istina da igra s naše strane nije bila baš pretjerano dobra, ali to se sada zaboravlja. Imamo opet priliku osvojiti medalju. Praktički smo ispunili cilj, ali moramo se još potruditi. I to ne malo nego puno da bi se doma vratili s medaljom. S Australijom je bilo tvrdo i neizvjesno. Znali smo da će to biti tako, sva sreća lijepo je završilo. 

   Pavić se u finišu posljednje četvrtine našao na vjetrometini. U prvom slučaju je obranio »zicer«, u drugom suparnik nije poenirao iz čiste situacije, izboreni su produžeci za pobjedu. 

   – Sve je to OK – kaže kapetan o raspletu. – Možda smo se mogli odvojiti prije. Ali, kada smo se već vratili, malo nas je pomazila sreća u tom posljednjem napadu. U produžecima smo bili stvarno dominantni. 

   Elvis Fatović, donedavni trener u hrvatskom stručnom stožeru, motivacija za suparnika označenog kvalitetno inferiornim, kao i činjenica da Australija ne leži Hrvatskoj, često su spominjani razlozi za ovako dramatično katalonsko četvrtfinale. 

   – Sigurno je da Australci ne leže baš niti jednoj momčadi – smatra Pavić. – Činjenica je također da su dosta napredovali. Ne zaboravite da su igrali »egal« utakmicu s Mađarskom kao i sa Srbima. Australija je momčad stvarno vrijedna poštovanja. Uz malo lošiju našu partiju došli smo u probleme, ali najbitnije od svega je da smo se izvukli. 

   Kapetan se riječima hvale izražava o svojoj momčadi koja je korjenito promijenjena. 

   – Imamo kvalitetu. Osciliramo, ali ovo nam je bila prva jaka, važna utakmica na Svjetskom prvenstvu i s obzirom da smo pobijedili, moramo biti zadovoljni. U polufinalu smo s novom reprezentacijom, koju gradimo za Igre u Rio de Janeiru. Ovo nam je peto polufinale na velikom natjecanju zaredom, što je stvarno velik uspjeh. Taj niz traje od SP-a u Montrealu. Imamo šest novih igrača u odnosu na London lani, možemo za sada biti sretni s takvim rezultatom – dodaje kapetan Hrvatske. 

   U ludom ritmu igranja na velikim natjecanjima treba apstrahirati uzbuđenja iz jednog nadmetanja, nakon samo jednog dana odmora na vrata kuca još teži suparnik. 

   – Odlika velikih momčadi je baš taj oporavak – poručuje hrvatska »jedinica«. – Tko se što prije oporavi i zaboravi prošlu utakmicu te se pripremi za ovu novu, taj je u velikoj prednosti. Najbitnije nam je izvući pouke od utorka, pokušati ispraviti loše stvari iz dvoboja s Australcima i isključivo samo razmišljati o Mađarima. Bilo je dovoljno vremena za oporavak. 

Stari znanci

– Izgledi su podjednaki – procjenjuje kapetan olimpijskih prvaka. – I oni su dosta mijenjali reprezentaciju u odnosu na London. Imaju dosta iskusnih igrača, kao i neke nove. Moramo zaustaviti njihovu kontru koja zna biti ubitačna. Ne smijemo ući u njihov ritam ludovanja po bazenu već valja svesti igru »šest na šest«. Onda imamo dobre izglede. Budemo li se natplivavali s njima, bit će to teška utakmica. 

   Hrvatska i Mađarska se jako dobro znaju, uostalom braća Daniel i Denes Varga već tri godine igraju u »Primorju EB« 

   – Znamo se dobro, tu nema pretjeranih iznenađenja – kaže Pavić. – Igrali smo jedni protiv drugih, dobili smo ih posljednji put na SP-u u Šangaju. Glupo bi uopće bilo pričati o nedostatku motivacije kada se igra polufinale Svjetskog prvenstva.