Laufen, laufen, laaaufeeen! – vikao je tako instruktor svom učeniku dok su u tandemu polijetali sa staze. Trči, trči jer treba uzeti zalet da se čovjek vine u zraku. No, iz straha ili iz nespretnosti njemački je gost, eto, samo dignuo noge i čekao. A bogme i poletio uz smijeh i odobravanje okupljene publike, doduše učitelj ga je praktički nosio na leđima.

Odigralo se to ove subote na uzletištu za paraglidere ponad Triblja. Sunčano subotnje poslijepodne mnogi klubovi iskoristili su da okušaju zrak tako da je nebo ponad ovog mjesta u Općini Vinodolskoj vrvjelo srpastim paragliderima koji su lagano klizili nebom. Osim brojnih letača koji su pristigli iz Zagreba, bili su tu i oni riječki, članovi paragliding kluba Flumen (PJK Flumen) na čelu s Markom Hrgetićem, trostrukim državnim prvakom.

Vidi se i Zagreb

Brojni ljubitelji ove »meditacije u zraku« tako su, na uzletištu smještenom blizu vidikovca Mahavica, raspremali krila, razvlačili uzice, prtili povelike ruksake koji laički gledano sliče na puževe kućice i polijetali u nebo još bolje hvatajući pogled prema kvarnerskom zaljevu, otocima i Učki koji se vide kao na dlanu. Oni koji su bili gore, kažu da se s neba iznad Triblja vidi i – Zagreb! Doduše, ako se paraglider digne na 3.000 metara što je rezervirano za malo iskusnije letače.

Inače, školski sat letenja koji su upravo odrađivali klubovi izgleda tako da letači, dakle, polijeću jedan za drugim uz pratnju instruktora na kaponu koji im pokazuje što i kako potegnuti i zategnuti. Kad polete, ostaju u kontaktu audiovezom pa učitelj učenika usmjerava na koju stranu da usmjeri letjelicu. Jedan po jedan i na nebu se vidjelo niz letećih točkica u daljini.

Trostruki državni prvak i osvajač brojnih nagrada u svijetu Hrgetić pojasnio nam je kako se u stvari u Triblju leti posljednjih 20-ak godina.

– Najprije su ovo mjesto otkrili zmajari, a prije desetak godina i paraglideri. Ove godine smo uz pomoć Općine proširili uzletište. Vozili smo sami na ruke kariole s materijalom, ali se isplatilo jer sada imamo lijepo komotno mjesto za polijetanje. Probali smo zasaditi travu, no nije se uhvatila tako da nam preostaje nabaviti neku podlogu, umjetnu travu kako bi se prekrio kamen na podu i omogućilo lakše uzlijetanje – kazao je naš domaćin dodajući kako je ovo mjesto pogodno za letenje jer pruža najviše let dana tijekom godine. Pušu svi vjetrovi od jugoistoka do zapada. Vjetar »zmorac« u kombinaciji s velikom nadmorskom visinom odličan je spoj za letenje, reći će ovaj zaljubljenik u klizenje nebom. Leti se, dakle, tijekom cijele godine, mada mnogi smatraju da se leti tek tijekom ljetnih i proljetnih mjeseci. Zimi u Tribalj dolaze letači iz unutrašnjosti Hrvatske, ali i Mađarske ili Austrije jer kod kuće zbog zime i snijega ne mogu uživati u paraglidingu, dok im Tribalj to još uvijek omogućuje.

Sama regija odlična je za ovu aktivnost, reći će ovaj vrsni letač, pokazujući na Učku, odnosno Šušnjevicu s koje se polijeće. Osim toga se može slijetati na praktički sve otoke, a zanimljiv je »đir« s prijevoja Alan do Raba. Turistički još nedovoljno iskorištenu, za razliku od nekih koji su svoje adute znali dobro naplatiti, ustvrdio je Hrgetić od kojeg smo doznali kako ustvari ide obuka letača. Najprije se u nekih tjedan dana odradi prvi dio obuke na zemlji kako bi se svladale osnove. Nakon toga letač počinje letjeti i skupljati nalete kako bi mogao izaći na ispit za dozvolu. Kad dobije dozvolu, može samostalno letjeti. Do tada s njime mora biti instruktor. Prvi korak za mnoge su tandemi, odnosno skakanje u dvoje s instruktorom što je zorno demonstrirao dvojac s početka priče.

Šest mjeseci paraglidingom se bavi mladi arhitekt Tomislav iz Rijeke koji se upravo pripremao za let.

Vremena i novaca

Govoreći o tome što ga je potaklo da se nađe u letenju, otkrio nam je kako ga je to oduvijek interesiralo, međutim do sada nije imao ni vremena ni sredstava da se počne time baviti. Problema kod obuke nije bilo.

– Marko je dobar učitelj, kroz sve smo prošli polako. Prvi sati obuke prošli su tako da se vježba na zemlji, na terenu – kazao je mladi letač dodajući kako je prvi put poletio ovdje, u Triblju. Na pitanje kako je pak to izgledalo i kakav je osjećaj, dobili smo kratak i jezgrovit odgovor.

– Super je osjećaj! Kao da hodaš, samo si u zraku – rekao je ovaj novopečeni zaljubljenik u paragliding otkrivši kako dužina letenja varira. Kada je lijepo vrijeme, u zraku može biti oko dva sata. Za letenje ponad vinodolske općine kazao je kako je specifičnost ove lokacije odličan razgled i činjenica da je ovdje jednostavno poletjeti. I koliko god daleko letač otišao, uvijek pred sobom vidi sletište.

Oprema, kaže, unatoč tome što izgleda nezgrapno i veliko, nije teška.

Prvi let paragliderom u Triblju upravo je bio i pred Tatianom Heike iz Rusije koja je u Tribalj stigla s dečkom Leonidom s kojim živi u Hrvatskoj. Kaže, skakala je ranije nekoliko puta s padobranom tako da je nije strah.

– Skakanje padobranom mi se nije toliko svidjelo i željela sam probati ovo, mislim da će mi se svidjeti jer je let dug, ide se polako i može se guštati u pogledu. Moj dečko pak nikad nije letio i ovo mu je bio prvi put u zraku. Željela sam da proba kako bismo kasnije mogli letjeti zajedno. Nije bio baš načisto, ići ili ne. Kad je sletio, rekao je – da, OK, lijepo, ali… Mučno mi je! Ali mislim da mu se svidjelo – uz smijeh je ispričala Heike, stavila kacigu na glavu i krenula u zrak.