RIJEKA Preminuo je Franjo Marković, višedesetljetno omiljeno ime riječkog ringa, rođen 1956., veliki zaljubljenik u boks, posljednjih godina i predsjednik Boksačkog kluba Šampion iz Rijeke, isto tako i veliki »gentleman«, druželjubiv i razgovorljiv čovjek, kojem su mnoge rečenice počinjale i završavale s boksom. U jeku ovih nezapamćenih kolovoških vrućina, nezvana gošća smrt mu je nenajavljeno zakucala na vrata, sve dok je naizgled djelovao zdrav i u dobroj formi planirao što će novoga ostvariti u boksu. Stoga vijest da je u 67. godini taj istaknuti boksački dužnosnik, trener i sudac, otišao na drugi svijet, djeluje još šokantnije.

Nema davno da je u ćakuli uz pretresanje raznoraznih boksačkih aktualnosti ponovio poziv za odlazak na turnir u Žepče u BiH, inače rodno mu mjesto. Hvalio je taj skorašnji događaj, ističući pritom i gostoljubivost tamošnjih domaćina, sudbina je odlučila da nikada zajedno ne odemo na to privlačno putovanje, umjesto toga Franjo je otišao na put bez povratka.

Trideset pobjeda

Vrlo mlad je otišao iz Žepča, prije više od pola stoljeća, one 1971. nastavio je školovanje u Sloveniji, a pritom se i počeo baviti boksom. Došao je potom u naš grad, boksačku karijeru nastavio je u Rijeci, a željan uvijek novih znanja obučavao se i za sudačko i za trenersko zvanje. Odboksao je pritom 40 seniorskih mečeva u kojima je ostvario 30 pobjeda da bi relativno mlad okačio rukavice o klin, završio natjecateljsku karijeru i započeo onu trenersku u ovdašnjim klubovima, prvo u Kvarneru, a potom u Šampionu čiji je ponosni predsjednik bio niz godina, naravno usporedno s time i glavni trener. Vrijednim je radom odgajao čitavu plejadu mladih boksača, a upamćeni su i nastupi mlađeg mu brata Joze Markovića u teškoj kategoriji za Rijeku, za prvoligaške bodove u bivšoj državi, koji je kasnije postao i profesionalac. Inače, obojica su uz priznanja Hrvatskog boksačkog saveza imali i AIBA-inu trenersku zvjezdicu.

– Uvijek je bilo lijepo susresti Franju Markovića, bilo to na riječkom Korzu bilo oko našeg boksačkog ringa. To i stoga jer je on bio taj istinski zaljubljenik u boks i ljude oko boksa – kaže Mario Šivolija Jelica, najslavnije riječko boksačko ime, finalist Svjetskog i Europskog prvenstva u poluteškoj kategoriji, jedan od tolikih istaknutih Franjinih prijatelja. – Uvijek će nam ostati u sjećanju onaj isključivo njegov način pozdravljanja, ono »legendo«. Imao je taj svoj stil, nešto osebujno, svojstveno samo njemu. U ovim smo trenucima šokirani, osobno osjećam itekakvu tugu što Franje nema više među nama. Sjećajući se onog njegovog pozdravljanja, može na koncu samo poručiti: »Legenda je otišla u legendu.«

Doajen sporta

Mnogi će pamtiti i nastupe Franje Markovića u bijeloj odori s neizbježnom leptir mašnom dok je dijelio pravdu u ringu i na koncu dizao ruku pobjedniku u tolikim mečevima u kojima je bio cijenjeni sudac. Uza sve ovo Franjo Marković je bio i aktivni član Sportskog saveza Grada Rijeke i član Skupštine Zajednice sportova grada Rijeke. Inače, u Hrvatskom boksačkom savezu obnašao je dužnost direktora te je bio zamjenik pročelnika za borilačke sportove na Svjetskim vojnim igrama u Zagrebu 1999. godine.

U povodu njegove iznenadne smrti Hrvatski boksački savez na čelu s predsjednikom Bonom Bošnjakom, inače velikim prijateljem Franje Markovića, izrazio je »iskrenu sućut obitelji i najbližima« uz poruku kako je cijela hrvatska boksačka obitelj izgubila je istinskog doajena sporta uz kojeg su stasale generacije mladih boksača.