Ante Brkljačić
Ante Brkljačić jednostavno je živio atletiku, bila riječ o brizi ili pak uvođenju inovacija u održavanju borilišta, bila riječ o atletičarima i ostvarivanju njihovih ciljeva
povezane vijesti
RIJEKA Ante Brkljačić, trener Atletskog kluba Kvarner, otišao je u dobra spominjanja izgubivši bitku s teškom bolesti. Prvotno domar kluba s Kantride, kasnije veliki i cijenjeni atletski stručnjak, odgojio je brojne generacije Kvarnera. I pritom ih naučio brojne atletske, ali i životne lekcije. Prije svega, svoje sinove Slavena i Luku, koji su poput njega svakodnevno boravili na Kantridi i uživali u čarima i ljepoti »kraljice sportova«, a onda i brojne druge atletičare, među kojima su neki upravo u trenerskom poslu našli svoj životni poziv.
Čak ga niti teška bolest nije uspjela odvojiti od njegove velike ljubavi pa se stalno raspitivao o rezultatima Kvarnera i njegovih atletičara. Ante Brkljačić jednostavno je živio atletiku, bila riječ o brizi ili pak uvođenju inovacija u održavanju borilišta, bila riječ o atletičarima i ostvarivanju njihovih ciljeva. Predan svojem radu, skroman, nije se volio isticati, iako su to neke prilike i zahtijevale. Poput one kada je sa Zoranom Talićem osvojio paraolimpijsko srebro u skoku udalj, svjetsku broncu i europsko zlato u konkurenciji atletičara s intelektualnim poteškoćama. Ili kada je napravio dobar posao na nekom od nacionalnih natjecanja ili u reprezentaciji s Goranom Pekićem, Draganom Ciganović, Azuzom Simcichem, Mirjanom Gagić, Klarom Barnjak, Ivanom Vujevićem…
Uz njega su atletiku zavoljeli i oni kojima dolazak na trening nije pričinjavao preveliko zadovoljstvo često se šaleći i pričajući priče koje su njegovim treninzima dale jednu posebnu notu. Nikad ljut niti grub redovito se zalagao za atletičare kod uprave kluba, brinući se da im gotovo ništa ne nedostaje na treninzima i natjecanjima. Odličan mentor čiji je moto bio da trenera djeca trebaju voljeti, ali ga prije svega poštovati.
