Godinu dana sam pauzirala i jednostavno sam htjela biti sigurna da je to odluka koja će biti stopostotna, što se kaže za vjeke vjekova, kaže Mirna
Mirna Jukić je prije dvije godine u Pekingu ispunila sve svoje plivačke ciljeve, u svojoj 16 godina dugoj karijeri hrvatska plivačica s austrijskom putovnicom može se pohvaliti brojnom kolekcijom odličja s velikih natjecanja među kojima posebno mjesto ima olimpijska bronca na 100 metara prsnim načinom. Dvadesetčetverogodišnja Vukovarka iznimno je popularna u Austriji u kojoj živi od 1999. godine, a njezin je život još više pod lupom javnosti budući da je u vezi s najboljim austrijskim tenisačem Jürgenom Melzerom. Tako je sve iznenadila kad je krajem rujna ove godine objavila prestanak karijere.
Ne volim kad me kriomice slikaju, nikad nisam nikoga odbila za fotografiju pa ne vidim problem da mi se priđe i slika me se. Nisam baš Angelina Jolie da me se treba pratiti. Zato volim otići na mjesta za koja sam sigurna da me neće znati puno ljudi, da barem mogu s prijateljicama na miru popiti kavu.
– Nije bilo lako donijeti tu odluku, zato sam i tako dugo čekala. Godinu dana sam pauzirala i jednostavno sam htjela biti sigurna da je to odluka koja će biti stopostotna, što se kaže za vjeke vjekova – kaže Mirna Jukić koja je božićne blagdane provela u Splitu i Zagrebu. – Sjedila sam i razmišljala što ću dalje u životu, koji su mi planovi i ciljevi, imam li ciljeve u sportu i jesu li oni realno ostvarivi. Motiv mi sada jedino može biti zlatna medalja s Olimpijskih igara, a to je nemoguće ostvariti jer postoje barem dvije plivačice koje su uvijek bile bolje od mene i teško da opet neće biti bolje. Isto tako može doći i neka mlađa plivačica koja također može biti bolja od mene. Prevelik rizik bio bi mi doći na OI i podbaciti. Previše je to treniranja i rada, a da se ne plasiram u finale, to bi me još više rastužilo. Cilj mi je bio otići na OI i osvojiti medalju, mislim da sam napravila više nego što sam željela kad sam bila na počecima karijere. Kako se kaže, treba otići kad je najljepše. Mislim da je Janica dobar primjer za to. Imam puno projekata i nije mi dosadno. Nisam se htjela dovesti u situaciju da imam 30-35 godina, sjedim i razmišljam što ću i kako ću dalje sa životom. Ovako sa 24 godine ipak mogu imati još jednu karijeru. Imam još dva ispita na studiju komunikologije koji bih trebala završiti početkom veljače.
Više u tiskanom izdanju Novog lista
