RIJEKA U ranim satima utorka s četvrtoga kata zgrade u Ulici Ljudevita Matešića zavijorio se transparent: Luka, prvak svijeta! Transparent je djelo ruku mame Carole, a prvak je Luka Bukša, koji je na Svjetskom juniorskom prvenstvu osoba s invaliditetom u atletici, što je u nedjelju završilo u Nottwilu, osvojio čak tri odličja u kategoriji F52-57.

Osamnaestogodišnji Riječanin osvojio je zlato u bacanju kugle s hicem od 7,03 metra (456 bodova), srebrni je bio u disku bacivši ga 22,80 metara, dok je broncu osvojio u bacanju koplja sa 16,18 metara.

– Mama me baš iznenadila, iako sam ja za roditelje i baku Rozi uvijek prvak. Dio svake medalje ide njima, kao i trenerici Katji Luketić i pomoćnom treneru Ivanu Radešiću, koji su mi podrška na svakom koraku. Čestitke su stizale sa svih strana, tu su moji prijatelji, kao i moje dvije najbolje prijateljice koje uvijek vjeruju u mene. Do kad će stajati transparent na prozoru? Ne znam, maloprije smo razgovarali o daljnjim planovima pa kad odlučim što i kako dalje, mislim da ću ga maknuti i krećem u lov na nove medalje – kaže Luka Bukša, za kojega nema odmora. Jučer je nakon obiteljskog ručka na kojem su se slavila njegova odličja razmišljao o odlasku na trening.

Premijera

– Ne mogu pauzirati, ne volim odmarati, to mi je dosadno, volim trenirati – nastavio je Luka Bukša, koji se atletikom bavi samo šest mjeseci. I ima tri odličja sa svjetskoga prvenstva! Prvo atletsko natjecanje u karijeri bilo mu je svibanjsko državno prvenstvo u Splitu na kojem je osvojio broncu u bacanju kugle, u Nottwilu je prvi put na nekom natjecanju bacao disk i odmah osvojio srebro.

– Iskreno, nisam se nadao da ću osvojiti tri odličja. Mislio sam da ću možda osvojiti medalju u disku jer sam na treninzima dao sve od sebe i fokusirao se da budem što bolji. Iako, atletiku treniram tek šest mjeseci i s jedne mi se strane činilo nerealnim očekivati medalju. A osvojio sam srebro. Prvi sam bacao, meni je jedinome padala kiša, vremenski uvjeti bili su loši, tu je i novo iskustvo s velikim natjecanjima i zbog svega sam bio pomalo nervozan. Idući dan sam zato osvojio zlato u kugli pa sam bio jako zadovoljan. A mislio sam da ću biti zadnji. U koplju se nisam ničemu nadao, mislio sam da bih možda mogao biti četvrti, na kraju je bilo super i osvojio sam treće mjesto. I sad opet moram spomenuti trenericu Katju koja me motivirala i dovela do toga.

Luka se prije atletike bavio plivanjem koje je trenirao šest godina.

Disk

– Rođen sam s oštećenjem živaca donjeg dijela kralježnice pa su mi tijekom rasta krivo rasle noge, živci su ostali oštećeni pa do mišića ne dolaze signali pa se ne mogu aktivirati tijekom pokreta ili hodanja. Dosad sam imao osam operacija zahvaljujući kojima mogu hodati, ali me usporavaju kod plivanja u kojem više nisam mogao biti dobar koliko sam bio pa sam jednostavno morao pronaći neki drugi sport kojim bih se bavio. Zanimalo me veslanje, ali u Hrvatskoj nema jakog paraveslanja. Samo su atletika i košarka jaki, a budući da ne volim ekipne sportove atletika je bila logičan izbor.

Iako se jučer vratio iz Nottwila Luka već kuje planove za iduću sezonu.

– Prvo natjecanje na kojem ću nastupiti je Croatia open 22. rujna na kojem idem po medalju u bacanju diska, mojoj najdražoj disciplini. Iako, tu mi medalja nije toliko bitna, koliko mi je bitan rezultat. Želim dokazati sebi, a i drugima, da mogu i da mi disk toliko dobro leži da kad ga bacim on samo leti. Evo, u Nottwilu sam prvi put na natjecanju bacao disk i odmah sam postao svjetski viceprvak.

Zlato mu je uzeo prijatelj iz reprezentacije Dominik Počekal, koji je osvojio srebro u kugli.

– Odlična smo ekipa. Bilo mi je žao što smo Dominik i ja u istoj kategoriji pa smo si bili konkurencija, ali nekako smo se podijelili pa je on uzeo zlato u disku, a ja u kugli, iako je u koplju ostao bez medalje. Ali, moram priznati da su dečki u koplju stvarno bili bolji od nas – kaže maturant Srednje talijanske škole.

– Škola ide dobro, ali sam uvijek više motiviran za sport nego za školu pa je zapustim i ona padne u drugi plan pa nisu svi zadovoljni. Nakon srednje škole morat ću godinu dana pauzirati jer me čeka nova operacija, tako da još ne razmišljam o fakultetu, iako bih volio studirati jezike u Italiji ili možda medicinu. Vidjet ćemo, ima još vremena do tada.