Ivan Krapić

Kapetan hrvatskih vaterpolista nakon četvrtog mjesta na SP-u: “Za Hrvatsku je samo medalja uspjeh”

Igor Duvnjak

Ivan Krapić/Foto REUTERS

Ivan Krapić/Foto REUTERS

Žao mi je što je nismo osvojili jer bi ona ovoj momčadi, ali i svima nama, bila veliki poticaj za ostatak ljeta - kaže Krapić



RIJEKA Vrhunskim sportašima i zboru njihovih navijačica i navijača jutarnja raspoloženja ovise o sinoćnjim rezultatima, pobjede kao magičnom formulom donose ugodne snove, porazi kao da tjeraju san s očiju dok se vraća film utakmice. Nešto slično je i s hrvatskom vaterpolskom reprezentacijom koja je posljednjega dana Svjetskoga prvenstva u Budimpešti u svojoj posljednjoj utakmici, nadmetanju za brončanu medalju, stalno zaostajala za Grčkom koja se na kraju popela na pobjedničko postolje.


– Sigurno da bi jutro bilo puno bolje i ljepše da smo osvojili medalju – kaže Ivan Krapić, kapetan hrvatske reprezentacije, koji se jučer vratio kući. – Ali, što je, tu je. Nažalost, nismo uspjeli. Nema se tu što puno za reći. Jednostavno, kad nema medalje, ne možemo reći da je ostvaren uspjeh. Jer kao što sam prije govorio u najavama, za hrvatski vaterpolo samo je medalja uspjeh. Bez obzira na to u kojem sastavu igrala naša reprezentacija. Mislim da je takav stav ispravan.


U utakmicama uoči borbe za medalju hrvatski napad bio je opasan i djelotvoran sa svih pozicija. Ivan Krapić i društvo nadavali su se golova početkom nokaut faze Svjetskoga prvenstva i protiv Gruzije, a potom i u susretu sa Srbijom. A onda kao da im je ponestalo streljiva, kako u utakmici polufinala s novim svjetskim prvacima Španjolcima, tako i u borbi za brončano odličje s Grcima. U ta dva posljednja nastupa kao da su umjesto pravog streljiva silom prilika prečesto morali koristiti ćorke. Slijedom toga je hrvatski sastav, kako u polufinalu, tako i u borbi za broncu, stalno kaskao za suparnikom, bio je u neugodnoj poziciji anuliranja nastalog minusa. Konkretno, Hrvatska je bezuspješnim napadima Grčkoj dala čak četiri zaveslaja prednosti, pokazalo se da je taj zaostatak nenadoknadiv. Inače, treba uzeti u obzir činjenicu da je turnir poput ovoga vrlo dugotrajan, momčad u stvaranju kao što je ova hrvatska teško može održati maksimalnu koncentraciju od prvoga do posljednjega dana natjecanja, a pitanje je i koliko je danak uzeo umor u ovom gustom rasporedu teških utakmica u Mađarskoj.


Sazrijevanje




– Ne bih rekao da je riječ o umoru. U prvoj četvrtini susreta s Grčkom imali smo veliku priliku utakmicu okrenuti u onom smjeru koji mi želimo. A da smo se tada odvojili na dva, tri gola razlike, što smo realno i trebali, onda bi Grke sigurno uhvatila nervoza i tada bi oni lovili nas i pritom se trošili. Međutim, oni su poveli čak 4:0, a mi smo se pokušali vratiti. Jednostavno rečeno, kada protiv takvog suparnika juriš toliki rezultat, to nije nimalo jednostavno. U takvoj situaciji i one šanse iz kojih inače zabijaš gol ispadnu drukčije, lopta ne uđe u gol. Tada u tvoje redove uđe nesigurnost te rezultat na kraju bude točno onakav kakav je bio i sada u Budimpešti.


U hrvatskom taboru žale za medaljom, ne tješi ih niti činjenica da su igrali u izuzetno jakoj konkurenciji odličnih momčadi u kojoj su održali kontinuitet boravka na svjetskom vrhu, nalaze se među četiri najbolje reprezentacije na svijetu, a iza njih su se plasirale momčadi zvučnog imena, dovoljno je pritom spomenuti onu Srbije ili pak domaćina prvenstva Mađarske.


– Istina da je konkurencija vrlo jaka, Grčka nije neka bezvezna momčad, već je riječ o olimpijskom viceprvaku. To je itekako ozbiljna ekipa koja uz to igra u neizmijenjenom sastavu u odnosu na Olimpijske igre u Tokiju. Ali, unatoč tome, smatram da smo mogli pobijediti, uvjeren sam da je tako trebalo biti. No, eto, nije bilo onako kako smo htjeli. Nakon svega nam opet dolazi Grčka s kojom igramo u skupini Europskoga prvenstva u Splitu i sigurno da ćemo se dobro pripremiti da bismo pobijedili u toj utakmici.


Brojni igrači u hrvatskoj momčadi prolaze neizbježno vrijeme sazrijevanja i skupljanja iskustva u duelima s najboljima na svijetu. Mnogima u postavi izbornika Ivice Tucka Svjetsko prvenstvo u Mađarskoj bilo je prvo veliko natjecanje u karijeri, sve dok kao eho odjekuje poruka o medalji koja je bila tako blizu, ali i tako daleko.


Ambicija mora biti medalja, nemamo razloga smanjivati ciljeve bez obzira što je toliko novih igrača u ekipi – kaže Krapić


– Sigurno da je i ovo neiskustvo kumovalo našem ukupnom rezultatu, a do izražaja je došlo u utakmicama koje mi kao momčad inače moramo proći. Ali, zato mi je još više žao zbog medalje jer bi ona ovoj momčadi, ali i svima nama, bila veliki podstek za ostatak ljeta. No, pokazali smo da možemo igrati sa svima i da pripadamo u vrh svjetskog vaterpola. Kada se uđe u borbu za medalje, tada obično odlučuju nijanse, a one, nažalost, ovoga puta nisu bile na našoj strani. Nadam se da će biti na Europskom prvenstvu u Splitu.


Split


Podatak da su u hrvatskoj reprezentaciji nezadovoljni golom činjenicom kontinuiteta plasmana među najbolje, ali bez osvojene medalje, na svoj način govori o dugogodišnjoj kvaliteti hrvatskog vaterpola. A pobjedničko postolje ambicija je i ove mlade ekipe.


– Ambicija mora biti medalja, nemamo razloga smanjivati ciljeve bez obzira što je toliko novih igrača u ekipi. Medalja nam uvijek mora biti cilj, tako je bilo i prije, a vjerujem da će tako biti i ubuduće. Ako su mali ciljevi, onda su minimalne i same šanse da se dođe na vrh. Smatram da smo imali kvalitetu za medalju već na ovome prvenstvu, samo što ona, nažalost, nije došla do izražaja na utakmici s Grčkom. Ali, sveukupno gledajući, odigrali smo jako dobar turnir do posljednje dvije utakmice koje su odlučivale o medaljama. E, sada, je li to posljedica neiskustva, ne znam. Recimo i to da smo imali u rotaciji igrača manje praktički cijeli drugi dio natjecanja zbog Burićeve kazne. Žal ostaje, ali za dva tjedna se opet okupljamo, preostaje nam da se što bolje pripremimo za Europsko prvenstvo u Splitu, a ja sam uvjeren da će tako i biti.


Primjer Ivana Krapića i suigrača govori o stresnom životu vrhunskih sportaša koji dane i tjedne provode na pripremama ili na velikim natjecanjima, sretni su kada mogu barem nekoliko dana izdvojiti za boravak sa svojim najbližima, obitelji.


– Odmor ću provesti sa svojom dječicom Nikom i Matejem. Otputovat ćemo u Pariz i otići u Disneyland, proživjeti neke trenutke koji nisu baš česti i nastojati dane odmora iskoristiti najbolje što možemo. Kada je pak riječ o Europskom prvenstvu u Splitu, dosad uopće nismo razmišljali o tom natjecanju jer smo bili samo koncentrirani na svjetsku smotru. Sada je Split naša nova prilika i natjecanje na kojem možemo pokazati svoju kvalitetu. Igramo kod kuće i uvjeren sam da će nam navijači biti dodatni vjetar u leđa da bismo te utakmice odigrali najbolje što možemo i kao momčad napredovali u odnosu na Svjetsko prvenstvo.