Odnedavno nema Iztoka Puca a sada je otišao i Joe Frazier. Hrvatski i slovenski rukomet još nije prebolio odlazak jednog od najboljih svjetskih rukometaša, koji je »Borcu« iz Banja Luke, ali poglavito »Zagrebu« i hrvatskoj reprezentaciji donosio toliko radosnih sportskih večeri a sada je sportski svijet suočen s bolnim saznanjem da je jedna od najvećih legendi svjetskog ringa na nekom drugom svijetu.

Frazier je ne samo hrvatskim  gledateljima koji su se tih noći »sedamdesetih« i bez budilice skakali iz kreveta i uključivali onaj jedan jedini crno – bijeli TV program Jugoslavenske radiotelevizije kako bi svjedoči ovom boksačkom »obračunu kod OK korala« bez pištolja  i s rukavicama, borbi Fraziera s Muhammadom Alijem.  

 Tumor je došao glave Pucu,  sada je i Frazier izgubio bitku s tom istom nemilosrdnom bolešću.  

Joe Frazier  je rođen je 12. siječnja 1944. u Beaufortu u Južnoj Karolini. Dijete je američkog Juga, isto kao i njegovi veliki suparnici Muhammed Ali i George Foreman.  Najmlađi je u  zaista mnogoljudnoj obitelji, Joe je bio posljednji u nizu od čak trinaestorice braće. Prvu veću pažnju je skrenuo na sebe kada je  SAD-u donio zlatnu olimpijsku medalju . Bilo je to u teškoj kategoriji na Olimpijskim igrama 1964. u Tokiju.  Tada je ovaj slavni borac na Igrama zamijenio Bustera Mathisa. Proslavio se pod olimpijskim  krugovima kao i njegov najveći rival Ali, koji je s imenom Cassius Clay trijumfirao na Igrama četiri godine prije toga u Rimu, kada je plešući među konopcima postao »zlatnik« u poluteškoj kategorij.  Joe  se u finalu  borio protiv njemačkog  mehaničara Hansa Hubera. Potom je kao profesionalac držao svjetsku boksačku krunu od 1970. do 1973. godine.

Nedavno je u javnost došla informacija o teškoj bolesti, kao uvertira u njegov odlazak.

– Neki od najboljih liječnika sa Joeom procjenjuju sve mogućnosti liječenja,  ali još mu nisu kazali koliko mu vremena života preostaje – govorio je još nedavno Leslie Wolf, čovjek koji je dugih sedam godina bio Frazierov menadžer.  Bilo je to tjedan dana nakon što su slavnom boksaču primjenjivali terapiju  u jednoj bolnici u  u Philadelphiji. Ispalo je kako mu nije bilo ostalo puno vremena na ovom svijetu,  umro je meteorski brzo,  samo mjesec dana nakon što mu je dijagnosticiran  taj fatalni rak jetre.  Izvan ringa je smatran autentičnim gentlemanom, koji je nakon boksa pokušao ostvariti i pjevačku karijeru formiravši grupu »Joe Frazier and the Knockouts«.  U karijeri je pak  u 37 mečeva,  dobio 32 od čega 27 prije predviđenog kraja borbe a zabilježio je tek  četiri poraza uz jedan  remi.  Pritom  je u tri godine, 1967, 1970.  1971. godine bio proglašen za »boksača godine« poznate revije  »Ring Magazine«. I njegova nova obitelj je  mnogobrojna, Joe Frazier iza sebe  ostavlja jedanaestoro djece od čega su dvoje muške i jedno žensko dijete htjeli slijediti oca, okušavši se na ringu. 

 Tako se na istom mjestu zatvorio veliki krug čovjeka,  koji je ostao u boksačkoj povijesti, zaokružio se život pun epohalnih sportskih događaja.  Mladi Joe, koji je, naravno, na jugu bio sin berača pamuka,  je naime došao u Philadelphiju u stilu  nezaboravnog refrena  u pjesmi Ive  Robića »sedamnaest ti je  godina tek«.  Pred momkom  uje zbilja bio »cijeli život, cijeli svijet«. Dobio je ubrzo i nadimak »Smokin« zahvaljujući tadašnjem treneru Yanku Durhamu. 

“Dečko izađi  i napravi da dim izađe iz tvojih rukavica” – to je Durhamova poruka mladom Frazieru,  rečenica koja ostaje u povijesti američkog boksa. 

Šest godina poslije trijumfa u Japanu na OI na kojima su sudjelovali i poznati Riječani, vaterpolist Frane Nonković tada »srebrni« te nogometaš Marijan Brnčić,  Frazier se s olimpijskih vinuo u profesionalne šakačke visine. Postao je svjetski prvak u toj istoj teškoj kategoriji 1970. godine  nokautiravši dotadašnjeg znanog šampiona  Jimmyja Ellisa. Ovaj je zaista imao konkurenciju u karijeri u kojoj je uspio držati naslov prvaka svijeta od 1968. do te 1970. godine. Osim Fraiera te Muhammeda Alija Ellis se borio i protiv ostalih tadašnjih velikana teške kategorije,  Georgea Foremana, Jerry Quarija a prije toga protiv hercegovačkog Kanađanina, Hrvata Georgea Chuvala  te Floyda Pattersona i Oscara Bonavene, popularnog »Bika sa pampasa«.

 Frazier je u   ipak najveću pažnju na sebe skrenuo sa nezaboravnim  mečom u New Yorku. Nanio je pritom prvi poraz Muhammadu Aliju u njegovoj profesionalnoj karijeri u legendarnom meču u 15 rundi na Dan žena,  8. ožujka 1971. u  »Madison Square Gardenu«. Meč je odmah dobio epitet »borba stoljeća«, nakon koje su obojica završili u bolnici.  Frazier je na bodove nakon 15 rundi duge borbe odlukom sudaca pobijedio  Alija u nadmetanju koje je tada vrijedilo  za svjetsku boksačku titulu u teškoj kategoriji po verzijama WBC i WBA. Frazier, koji je onda imao 27. godina je ušao u ring kao prvak, a Ali , koji je imao 29 godina je bio izazivač. To je bio tek prvi dio ove boksačke trilogije, razgovora u rukavicama dvoje velikana, priča koju je pratio cijeli sportski svijet, rivalstva na  ringu kakvo će se pamtiti, možda većega i nije bilo. Taj dvojac, koji je naravno član  Boksačke kuće slavnih, borio se međusobno još  28. siječnja 1974. godine u New Yorku te 1. listopada 1975. na Filipinima, u borbi nazvanoj  »Uzbuđenje u Manili«, koju boksački autoriteti drže za najbolju borbu 20. stoljeća. Oba je puta pobijedio Ali.  Prvi i posljednji od ova dva meča su među najspektakularnijima , najintenzivnijima i najsurovijima  u povijesti boksa. Frazier nije uopće patio od jake Aliojeve osobnosti, uzvraćao je istom mjerom što svjedoči  dijalog uoči oprvog meča.

–  Na ringu će protiv tebe sutra biti Bog –  provocirao je na vaganju Ali.

– Bog je odabrao pogrešno mjesto gdje će biti – odgovorio je Frazier. Jasno je da se mnogo toga činilo za podizanje zanimanje, uostalom Ali je u svojoj knjizi napisao kako je rekao Frazierovu sinu da bez obzira na javne izjave, on jako cijeni njegova oca.  

Frazier se  nedugo nakon drugog poraza od Alija oprostio od profesionalne karijere. Meč  1975. godine na Filipinima je jedan od najslavnijih sportskih događaja 20. stoljeća. Frazier je izgubio tehničkim nokautom jer mu trener Eddie Futch nakon 14. runde nije dopustio nastavak meča zbog ozljeda lica i zatvorenog oka, što mu boksač nikad nije oprostio.   Dva poraza u  Frazieru je  osim Alija nanio i i George Foreman, čovjek koji mu je u siječnju 1973. godine u Kingstonu preoteo naslov svjetskog prvaka i koji je narušio njegov dotad savršen omjer u karijeri 29:0. Frazier se povukao nakon tog meča koji je za njega bio »noćna mora u Kingstonu«, pošto ga je Foreman rušio čak šest puta u dvije runde. Frazier se povukao 1976. godine nakon drugog poraza od Foremana, koji ga je opet rušio. Ponovo se vratio, bezuspješno 1981. godine samo u jednom meču prije nego se  povukao za stalno da bi član boksačke Kuće slavnih postao je 1990. godine.