Hrvatski junak

Jere Hribar je dokazao da više nije klinac čije vrijeme tek dolazi. Prometnuo se u nasljednika Duje Draganje!

Ivana Vaupotić

Jere Hribar/Foto PIXSELL

Jere Hribar/Foto PIXSELL

U Lublinu je dokazao da više nije klinac čije vrijeme tek dolazi, već plivač na kojeg Hrvatska u budućnosti itekako može računati



RIJEKA   Odličan posao u Lublinu. Tako bi se najbolje mogao opisati nastup Jere Hribara na Europskom prvenstvu u kratkim bazenima na kojem je 21-godišnji Splićanin doplivao do titule prvaka na 50 slobodno, osvojio srebro u dvostruko dužoj dionici te broncu u štafeti 4×50 slobodno. I hrvatskom plivanju donio prvo pojedinačno odličje na velikim natjecanjima nakon bronce sugrađanke Matee Samardžić s Europskoga prvenstva u velikim bazenima u Londonu 2016. godine.


I prvo odličje u štafeti nakon Istanbula 2009. godine i srebra Duje Draganje, Marija Todorovića, Alekseja Puninskog i Marija Delača. Hribar je u Lublinu osvojio i 13. hrvatsko zlato na EP-u u kratkim bazenima, prvo nakon titule Sanje Jovanović na 50 leđno iz Eindhovena 2010. godine, ali i prvu titulu u konkurenciji plivača nakon zlata Duje Draganje na 100 mješovito iz Istanbula 2009. godine. A 19. siječnja iduće godine proslavit će 22. rođendan…


I, ono najvažnije, prometnuo se u nasljednika najboljeg hrvatskog plivača svih vremena. Čije je rekorde rušio kao na traci. Do Lublina je njegov najbolji rezultat na 50 metara bio 20.88 sekundi iz polufinala Svjetskoga prvenstva u Budimpešti prošle godine, a onda je prvoga dana poljske smotre u brončanoj štafeti 4×50 slobodno, u kojoj je plivao s Nikolom Miljenićem, Božom Puhalovićem i Lukom Cvetkom, plivao 20.70 sekundi, svoj osobni rekord popravio za 18 stotinki i prvi put izjednačio rekord Duje Draganje s prvenstva Hrvatske u Sisku 2009. godine, koji je kasnije isplivao i u sedmoplasiranoj mješovitoj štafeti 4×50 slobodno, a onda taj doseg ponovio i u finalu »pedesetice« i doplivao do svojeg prvog europskog seniorskog zlata.


Otopeni




Samo dan ranije, Jere Hribar postao je viceprvak Staroga kontinenta na 100 slobodno plivavši 45.64 sekunde, čime je za 12 stotinki popravio svoj jedan dan star apsolutni hrvatski rekord iz polufinala u kojem je postao prvi Hrvat koji se spustio ispod 46 sekundi (45.76) i za 32 stotinke nadmašio 16 godina star Draganjin rekord.


Njegova priča počela je još prije tri godine kada je ovaj 203 centimetara visok Splićanin postao juniorski viceprvak Europe u rumunjskom Otopeniju, a nekoliko mjeseci kasnije na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu osvojio je srebro na 100 slobodno i broncu na »pedesetici«.


Godinu dana kasnije postao je student prestižnog američkog sveučilišta Lousiana State University, na kojem su, između ostalog, studirali američki košarkaš Shaquille O’Neill i svjetski rekorder u skoku motkom, Šveđanin Mondo Duplantis. Prošle godine srušio je rekord bazena u vlasništvu najboljeg plivača svih vremena, velikog Michaela Phelpsa, na 100 yardi te na Otvorenom prvenstvu Kanade u Torontu ispivao A normu na 50 slobodno za svoje prve Olimpijske igre u Parizu (21.94) na kojima je zauzeo 22. mjesto (22.08).


Singapur


A onda je u prosincu prošle godine na red stiglo Svjetsko prvenstvo u kratkim bazenima u Budimpešti na kojem je Hribar još jednom potvrdio svoj potencijal i popravljao najbolje hrvatske rezultate. Tako je u finalu štafete 4×100 slobodno, u kojoj je zajedno s Nikolom Miljenićem, Vlahom Nenadićem i Tonijem Dragojom osvojio sedmo mjesto, isplivao mlađeseniorski državni rekord (46.16), u polufinalu »stotke« zauzeo je deveto mjesto (46.18), a u polufinalu na 50 metara bio je 12. s mlađeseniorskim hrvatskim rekordom (20.88).


Na svibanjskom Svjetskom prvenstvu u Singapuru postao je prvi Hrvat koji je utrku na 100 slobodno u velikom bazenu otplivao ispod 48 sekundi (47.93), i to u štafeti 4×100 slobodno u kojoj je za 20 stotinki popravio apsolutni državni rekord Nikole Miljenića. Na »pedesetici« je u dvama navratima popravljao mlađeseniorski rekord i ostao korak do finala (21.79)…


Jere Hribar u plivanje se zaljubio sasvim slučajno, kao sedmogodišnji dječak, koji je, zahvaljujući ozljedi oca Lovre, bivšega košarkaša, dolazio na bazen. U Lublinu je dokazao da više nije klinac čije vrijeme tek dolazi, već plivač na kojeg Hrvatska u budućnosti itekako može računati.