Osvajač Australian Opena

Ivan Dodig po povratku iz Melbournea: “Velika želja je pozicija broj jedan u parovima i olimpijska medalja”

Zlatko Horvat

Ivan Dodig/Foto REUTERS

Ivan Dodig/Foto REUTERS

Ostvario sam više nego sam poželio u karijeri. S obzirom na moj teniski put, nije to bilo realno ni zamišljati - rekao je Dodig



RIJEKA Ivan Dodig vratio se u rodno Međugorje. Prava proslava petog Grand Slam naslova u paru sa Slovakom Filipom Polašekom, rekordnog za hrvatski tenis, morat će pričekati neka bolja vremena. Dodig sada ima dva velika trofeja u muškim parovima, još tri u miksu.


– Lijep je osjećaj osvojiti Grand Slam naslov. Sa zadovoljstvom sam se vratio kući. Dugačak je bio put natrag, letjeli smo 35 sati, ali kada dolazite kao pobjednik, uvijek je sve to po strani. Prelijep je osjećaj vratiti se u naše krajeve, malo profeštati s obitelji, s bližnjima. To je najveće zadovoljstvo – kaže Ivan Dodig.


U Splitu su ga dočekale televizijske kamere, a onda je produžio za Međugorje.




– Sletio sam dosta kasno, ali bilo je jako lijepo. U Međugorje sam stigao iza ponoći. No nismo puno slavili, korona je, sve je limitirano i ne treba praviti nepotrebne situacije. Ostavit ćemo to za neke druge prilike. Nadam se da će biti još Grand Slamova.


U finalu Amerikanac Rajeev Ram i Britanac Joe Salisbury nisu imali šansu, Dodig i Polašek odigrali su savršen meč.


– I ja sam iznenađen što smo odigrali baš savršen meč. Nismo napravili nijedan krivi potez, što nije baš da se događa u finalima parova na Grand Slamovima. Znaju se u finalima napraviti neke nespretne pogreške, no mi smo odigrali bez greške. Iako su suparnici igrali dobro, nismo im dali nikakvu šansu. Sve je išlo u našu korist, sve se posložilo.


Petar i Josip


Filip Polašek je dobio inspiraciju rođenjem druge kćeri Olivia-Victorije. S obzirom na to da Ivan ima dva sina, Petra i Josipa, možda već sada mogu sklopiti dva mješovita para.


– Baš smo se šalili na taj račun… Vidjet ćemo što vrijeme nosi. Moja djeca vole sport i to je najvažnije. No nema opterećenja, mi smo podrška, kao što su meni bili moji roditelji. Ako vole sport, tu smo, ako ne, opet smo tu da im možemo pružiti svu podršku.


Najteže je bilo u polufinalu protiv hrvatskog para Nikola Mektić – Mate Pavić. S Matom je Dodig osvojio dva ATP-a.


– To je bio stvarno najteži meč, koji nam je donio dodatno samopouzdanje. Igrali smo već s njima finale u Antalyji. Bili su u seriji od 12 pobjeda i pokazali su da će biti jedan od parova koji će se boriti za velike rezultate, baš kao i Filip i ja. Mate i Nikola su super par. Ima nas 10-12 takvih, koji će se osvajati u turnire, a odlučivat će sitnice.


Mene raduje što nas Hrvata ima dosta, tu je još i Franko Škugor. Još ako budemo igrali u završnicama velikih turnira… To je jako dobro za hrvatski tenis. Za sve nas ovo je izazovna godina, a nadam se da će biti još velikih naslova. Velika je stvar osvajati Grand Slam turnire. Uostalom, Polašek je prvi slovački osvajač jednog takvog turnira. Nismo ni svjesni koliko su ovo veliki rezultati i koliko smo jaki u tenisu.
Prije tri i pol godine u Umagu je s pozivnicom stigao do polufinala u singlu. No tada je rekao da u parovima želi do – prvog mjesta ATP ljestvice. Nije odustao.


– To je ono što me motivira, kao i dosta drugih. Ima nas dvadesetak koji imamo isti cilj. Svjestan sam da taj cilj mogu ostvariti, ali isto tako znam da neće biti lako, pogotovo što su parovi postali popularni u posljednjih pet godina. Ima puno dobrih igrača i puno se ulaže u parove. Svaki od prvih 50-60 igrača ima svojeg trenera. Gledajući iz moje perspektive, možda je bilo lakše ostvariti na početku karijere, kada nisam bio fokusiran na parove. No kao igrač parova puno sam napredovao. Bit će teško, ali uvijek sam volio izazove i ostvarivao ih.


Kum Marin


Marin Čilić je Dodigov vjenčani kum. Čestitka za naslov išla je preko društvenih mreža. No Čilića baš u posljednje vrijeme ne ide karta.


– Marin mi je uvijek bio velika podrška, kao i ja njemu. Mi sportaši prolazimo kroz uspone i padove. Možda je trenutačno u jednom težem razdoblju teniskog života, ali uvijek sam ponosan na njega. Ljudi vole trenutačno stanje, no Marin je najbolji hrvatski tenisač u povijesti, sa svim svojim rezultatima i toga moramo biti svjesni. On stvarno jako dobro trenira i uvjeren sam da je samo pitanje vremena kada će se vratiti pravim rezultatima. Njegov je tenis još uvijek dobar i siguran sam da će doći još velikih rezultata.
Prvi turnir s Filipom Polašekom odigrao je u lipnju 2019. godine.


– Situacija je bila specifična. Naime, poslije Roland Garrosa prekinuo sam suradnju s Edouardom Roger-Vasselinom i izbor igrača za travu nije bio velik. Moj brat i trener Mladen je dosta analizirao i jednostavno mi je predložio Filipa. Rekao je da je gledao jednog igrača na challengeru i da bi mi njegova igra mogla odgovarati. Bio sam malo skeptičan s obzirom na to da se radilo o challengeru, ali sjetio sam ga se se svojih početaka. Počeo se vraćati i već je bio blizu stotke. Igrao je finale Prostejova, a zatim smo ga zajedno pogledali u finalu challengera u Lyonu. Rekao sam bratu da mu pošalje poruku i da vjerujem u njegovu analizu… Filip je bio oduševljen pozivom i krenuli smo u velik izazov. Na prvom smo turniru u Antalyji odmah igrali u finalu, a nakon što smo jedva upali u ždrijeb Wimbledona, došli smo do polufinala. On se tada spustio do 50. mjesta, što nam je otvorilo vrata svih turnira. Kasnije smo osvojili Cincinnati i Peking. Suradnja se nastavila lani. Bilo je malo turbulentno, što zbog korone, što zbog mojih problema s ručnim zglobom. I on je imao malo problema, ali sve je to iza nas. Napravili smo super pripreme i od prvog turnira igramo dobro.


Ivan ima pet Grand Slam naslova, malu »salataru« kao član pobjedničke Davis Cup reprezentacije Hrvatske iz 2018. godine.


– Ostvario sam više nego sam sebi poželio u karijeri. S obzirom na moj teniski put, nije to bilo realno ni zamišljati. Ali kada igrate na ovoj razini, uvijek želiš više. Ostaje ta velika želja zvana broj jedan na ATP ljestvici parova. Svjestan sam da će biti teško. Nadam se da će me zdravlje poslužiti, to je najvažnije. Naravno, ako bude prilike, još jedna želja je olimpijska medalja. Nema još tu puno prilike, ali ako izborim u Tokio, učinit ću sve za to.


Nakon kratkog predaha u krugu obitelji, tjedan dana treninga i kreće nova turneja.


– Igramo Dohu, Dubai i Miami, to su posljednja tri turnira na tvrdoj podlogi. Nakon toga se vraćamo u Europu na turnire na zemlji.


Karantena

Uvod u Australian Open bila je dvotjedna karantena. Većina ih je mogla izaći samo na trening i vratiti se natrag u hotelske sobe.


– Iskreno, bio sam u ovoj sretnijoj skupini koja je imala tri, četiri sata za izaći na trening. Bilo je izazovno jer se mi tenisači nismo susreli s nečim takvim. Po dolasku bio sam 19 sati u sobi, neki i 24 sata. Nikad toliko… Ali prihvatio sam to. Možda me u jednu ruku ojačao životni put i jednostavno sam to prihvatio bolje od drugih, dobro sam se s tim nosio. Nije bilo lako, dosta se igrača mučilo i ozlijedilo. Svi smo došli s priprema i sve se to poremetilo. No ja sam se odlično s time nosio i izvukao sam maksimum iz ponuđenih uvjeta – kaže Dodig.