RIJEKA  Sara Barać vratila se kući, 28-godišnja riječka tehničarka prvo je pojačanje u redovima HAOK Rijeka uoči nove prvoligaške sezone. Vremena ima, pripreme će već tradicionalno krenuti u kolovozu, a pozitivna je vijest da su u najtrofejnijem riječkom klubu, kada je loptački sport u pitanju, rano krenuli s potpisima. I to onim iskusnim. Sara Barać prošle je sezone nastupala za superligaša Dubrovnik, prije toga je dvije godine bila članica francuskog drugoligaša CAJ VB, a u svojoj je državi uz Rijekin dres nosila i onaj Marina Kaštele, Olimpika te Drenove. Odbojkaški je put započela u istom klubu kao i njezina nova trenerica Sanja Popović. U Kastvu.

– Kada su Ivana Miloš Prokopić i Sanja Popović došle u klub prošle godine, odmah su nam rekle da smo sve mi koje smo iz Rijeke uvijek dobrodošle vratiti se. To je stvarno bilo lijepo za čuti. Pred kraj sezone me nazvala Sanja i rekla da ako ima ikakve šanse, da bi ona htjela da se vratim u klub. Moje osobno mišljenje je da se Sanju Popović, i kao trenericu i kao igračicu, ne odbija. Posebno u kombinaciji s Ivanom, a na kraju krajeva i s Igorom Lovrinovim. Najbolje i najdraže dane provela sam u Rijeci, u njegovoj školi – kaže Sara Barać, koja je, zanimljivo, u dresu Rijeke već igrala u drugom rangu hrvatske odbojke te ima iskustvo uspješne borbe za plasman u Superligu.

Ljepši dani

Bilo je tu u sezoni 2016./2017., kada je Rijeka osvojila titulu prvakinja Prve lige. Bila je Sara dio Rijeke i u onim ljepšim danima. Igrala je svojevremeno finale Kupa, a s Marina Kaštelom i finale Superlige.

– Ako se ne varam, zadnju utakmicu u sezoni smo igrale protiv Drenove na Kozali. To je bio na neki način spektakl jer smo prvi put u životu kao jako mlade igračice, uglavnom tinejdžerke, okusile dosta publike za riječke prilike. To je nešto što će mi zauvijek ostati u pamćenju. Sav taj rad s Igorom Lovrinovim i Krešimirom Jurićem nam se na kraju isplatio – dodaje Sara.

U narednoj će sezoni isto pokušati napraviti s novom ekipom Rijeke. Zapravo bi sve djevojke od prošle sezone trebale ostati u klubu, a tada je, uz trenericu i igračicu Sanju, jedino Marija Čabrijan (1997.) imala godinu rođenja iz 20. stoljeća… Sara je sada kao 28-godišnjakinja najstarija.

– Uvijek se u sportu nadaš dobrim rezultatima. Zasad je fokus na treningu, želim se prvo prilagoditi ekipi, dodati neko iskustvo, a da naravno i ja naučim nešto novo. Radujem se vidjeti Sanju kao trenericu. Poznajem je još dok bi ona kao igračica dolazila izvan sezone trenirati s nama, jednako kao i Ivana. Nama je to bilo – vau. Imale smo puno za naučiti od njih, one su nas sportski odgojile. Radujem se tim izazovima.

Dubrovnik

Dobra škola bila joj je i Francuska, kao i prošla sezona u Dubrovniku, koji je i izbacio Rijeku u Prvu ligu prije malo više od godinu dana. Barać i suigračice su superligašku sezonu završile na sedmom mjestu sa šest pobjeda u 18 utakmica.

– Bila sam u Francuskoj dvije sezone, vratila sam se ondje nakon jedne malo teže ozljede. To mi je bio dobar test da vidim nakon operacije koljena koliko mogu. Istovremeno, bilo je izazovno jer sam prvi put bila sama vani, a bila sam i jedina strankinja u klubu. Što se prošle sezone tiče, mislim da uvijek može bolje. Za to treniraš i radiš. Naporno smo trenirali, dobro se radilo i šteta što je na kraju tako ispalo što se tiče mjesta na ljestvici. To je sve škola – zaključuje Sara Barać.