Pojedinačni tenis i tenis u parovima dva su različita sporta, u to se uvjerio potpisnik ovih redaka. U parovima su kretnje drukčije, teren se ‘smanji’, dok u singlu uglavnom udarate s osnovne linije.

I zamislite da ste u ‘oba’ sporta jednako kvalitetni. E pa nespojivo je spojio bivši švedski tenisač Jonas Bjorkman, koji je dosegnuo četvrto mjesto ATP ljestvice u singlu i prvo mjesto u parovima, osvojivši čak devet Grand Slam naslova u parovima te tri Davis Cupa.

Bjorkman je nakon igračke karijere radio kao trener Andyja Murrayja i Marina Čilića, a u razgovoru za naš list krenuli smo s – parovima.

Najdraža titula u paru

– Najdraža titula u paru? Rekao bih da svaki od njih ima svoju posebnu priču. Ali ipak bih izdvojio svoj prvi naslov na Wimbledonu s Toddom Woodbridgeom jer je, znate, osvajanje Wimbledona nešto zaista posebno.

To je bio san koji mi se ostvario. Odrastao sam gledajući svoje švedske heroje kako igraju na travi i mislim da je Wimbledon najpoznatiji teniski turnir na svijetu.

Zato mi ta pobjeda zaista mnogo znači. Naravno, posebno je bilo i osvajanje Australian Opena s Toddom i Patom Rafterom, uz podršku australskih navijača, ali i naših sjajnih švedskih navijača svih tih godina.

A dodao bih i osvajanje Roland Garrosa s Maxom Mirnyjem, kojim sam kompletirao Grand Slam i osvojio sva četiri Grand Slam turnira. To mi je također puno značilo, istaknuo je Bjorkman.

Otkrio nam je i koje vještine treba posjedovati vrsni igrač parova.

– Morate imati dobar retern, dobar volej i reflekse, uz kvalitetan servis. Ne morate biti najbolji u svemu, ali morate biti pametni i znati svoje sposobnosti koristiti taktički, što je u parovima još važnije.

Ali mislim da je kemija, ako nije jednako važna, odmah iza toga. Možete igrati s izvrsnim igračem parova, ali ako između vas nema kemije, nećete ostvariti dobre rezultate.

S druge strane, možete igrati i sa slabijim partnerom, ali ako imate nevjerojatnu kemiju i dobro funkcionirate zajedno, možete ostvariti sjajne rezultate, kaže nam Bjorkman.

Igranje protiv velikana

U singlu, Bjorkmanu su se preko puta mreže nalazili sami velikani, a otkrio nam je protiv koga mu je bilo najteže prebacivati lopticu.

– Nisam igrao protiv Đokovića, ali sam puno trenirao s njim jer je, dok je bio nešto mlađi, zapravo bio naš sparing-partner. Uvijek je bio u Monacu, gdje sam tada živio, zajedno s ostalim igračima, i kad god bi nekome trebao dodatni trening, on je uvijek bio tamo.

Nažalost, nikada nisam igrao protiv njega u službenom meču – iako možda ne bih trebao reći „nažalost“, jer kada je on došao na scenu, ja sam već bio prestar da bih se mogao ravnopravno nositi s njim.

Tako da bih možda ipak trebao reći da sam imao sreće što nisam igrao protiv njega. Za mene je on najbolji tenisač kojeg smo ikada imali.

Najkompletniji tenisač svih vremena. Ali da se vratim na pitanje – Sampras, Agassi, Federer, Nadal… Rekao bih Federer. Sampras i Agassi bili su nevjerojatni prvaci i veliki igrači, ali protiv njih nikada nisam imao osjećaj straha da ću izgubiti sa 6:0, 6:0.

Mislim da je razlika kod Nadala i Federera bila u tome što su vas oni željeli poniziti. Nije im bilo dovoljno samo pobijediti vas – željeli su vas potpuno nadigrati i poniziti.

Sampras je imao drugačiji mentalitet. Ako bi napravio break, čuvao bi energiju. Protiv njega biste često izgubili 6:3, 6:4, s jednim breakom u svakom setu.

Jednostavno bi čuvao energiju za sljedeći meč i koncentrirao se na svoj servis. To je bio potpuno drugačiji mentalitet. I protiv Agassija sam volio igrati, čak i ako ga nisam uspijevao pobijediti.

Imali smo puno teških i velikih borbi. A kod Federera sam imao osjećaj da ponekad jednostavno ne možeš kontrolirati ishod meča, opširno će Bjorkman, koji se kroz karijeru susretao i sa brojnim hrvatskim tenisačima.

– Rekao bih da sam oduvijek imao odličan odnos s Hrvatima, poput Gorana Ivaniševića, kojeg i danas povremeno susrećem na Touru, gdje radi kao trener.

Tu je i Mario Ančić, kojeg jako dobro poznajem. Naravno, tu je i Čilić, kojeg sam trenirao, i to je bilo sjajno iskustvo. On mi je, dok je bio mlađi i trenirao na akademiji Boba Bretta, također bio jedan od sparing-partnera.

Vjerojatno nekoga i zaboravljam. Ali svi su ti dečki veliki sportski fanatici, baš kao i cijela Hrvatska, koja obožava sport. Zato smo se uvijek odlično slagali.

Jesam li spomenuo Ivana Ljubičića? Puno smo trenirali zajedno, a nikada nismo igrali jedan protiv drugoga, što je zapravo bilo pomalo čudno.

Godinama smo igrali na gotovo svakom istom turniru, ali nikada nismo dobili priliku međusobno se susresti. Zato smo puno trenirali zajedno. Uglavnom, imao sam sjajan odnos sa svima njima, govori nam Šveđanin.

Slavna pobjeda protiv Edberga

Izabrao nam je i svoju najdražu pobjedu na Touru.

– Moram se vratiti jako daleko u prošlost, na US Open 1994. godine i meč trećeg kola. Igrao sam protiv svog idola, Stefana Edberga.

Nekoliko godina bio sam mu sparing-partner u Švedskoj i svaki put kada bi došao, imao sam privilegiju trenirati s njim. Vjerojatno me pobijedio 40 ili 50 puta, i to uglavnom uvjerljivo – 6:0, 6:0, 6:0, 6:1 i tako dalje.

A onda sam odjednom počeo napredovati. Godine 1993. ušao sam među 100 najboljih na svijetu, a na US Openu 1994. konačno sam se našao u glavnom ždrijebu i dobio večernji meč protiv Stefana.

Mislim da je tada bio drugi igrač svijeta. Tenisači uvijek traže onu situaciju kada su potpuno „u zoni“, ali onda shvatiš da nema puno mečeva u kojima možeš igrati na apsolutnom vrhuncu svojih mogućnosti.

E, taj meč bio je jedan od takvih. Mislim da sam tada mogao udariti loptu kako god sam htio i ona bi završila u terenu. Zato mi je bilo nevjerojatno iskustvo pobijediti Stefana, svog velikog idola i heroja, sa 6:4, 6:4, 6:0, pred punim tribinama stadiona Louis Armstrong.

Doživjeti takvu atmosferu, igrati protiv svog velikog idola, pobijediti ga i pritom napraviti svojevrsni proboj u profesionalnom tenisu – nisam mogao poželjeti ništa bolje.

Zato će taj meč uvijek biti jedan od najvećih trenutaka moje karijere. A još je ljepše što nakon toga Stefan i ja više nikada nismo igrali jedan protiv drugoga, zaključuje s osmijehom.