RIJEKA Novak Đoković, Rafael Nadal i Roger Federer zajedno su osvojili 66 Grand Slam turnira, počevši od Wimbledona 2003. godine. Federer je otišao u mirovinu, sve joj je bliži Rafael Nadal, dok je 36-godišnji Novak Đoković poput vina. Što stariji, to bolji. U dvije od posljednje tri sezone bio je samo jednu pobjedu u finalu od Grand Slama, trijumfa na svim četirima najvećim turnirima u kalendarskoj godini. Lani ga je u Wimbledonu zaustavio Carlos Alcaraz, prije 2001. godine u finalu US Opena Danil Medvjedev. No, ovoga puta prilika je nestala već u Melbourneu, gdje je rekordnih deset puta osvajao trofej. Sinner je dominirao u prva dva seta, Đoković je uspio dobiti treću dionicu, ali dalje nije išlo. Stasala je nova generacija, ali ne ona Medvjedeva ili Zvereva, već jedna mlađa generacija, na čelu koje su 20-godišnji Carlos Alcaraz i 22-godišnji Jannik Sinner. Talijan je sjajno odigrao završnicu prošle sezone, velike stvari najavio je trijumfom u Torontu, prvom Masters 1000 krunom, dodao je završnicu ATP Finala u Torinu, da bi u polufinalu spasio tri meč-lopte protiv Novaka Đokovića i odveo Italiju do finala Davis Cupa, a zatim i do »salatare« poslije 48 godina.

Sinnerov uspon na teniski vrh nije bio strelovit kao onaj Carlosa Alcaraza, ali Talijani danas imaju veliku zvijezdu. Za njezin uspon barem malo zasluge ima i riječki trener Luka Cvjetković, glavni trener u Akademiji Ivana Ljubičića na Lošinju. Dugo je radio u Bordigheri u Teniskom centru Piatti. No, 750 kilometara udaljenu Bordigheru zamijenio je otokom koji ima više od 2.500 sunčanih sati godišnje.

– U Bordigheri sam počeo raditi 2011. godine i tamo sam proveo deset godina. Godine 2015. preselio sam se tamo s cijelom obitelji. Prve četiri godine sam putovao iz Rijeke – kaže Luka Cvjetković.

Kolumne

Riccardo Piatti, koji je doveo Ivana Ljubičića na treće mjesto na ATP ljestvici, počeo je raditi sa Sinnerom kada je talijanska nada imala 13 godina. Suradnja je trajala nepunih sedam godina. U tom je razdoblju u Piattijevoj akademiji u Bordigheri radio i Luka…

– Do suradnje s Riccardom Piattijem došlo je tako što sam vodio svoju malu školu tenisa na terenima hotela Adriatic koji, nažalost, više ne postoje. Ivan je tamo često dolazio dok je još bio igrač, pripremajući se za zemljani dio sezone ili prije Umaga. Tada bi koristio naše terene. Jednom ili dvaput Piatti je došao s njim. Pratio sam njegov rad, čitao njegove kolumne u »Il Tennis Italiano«. Našao sam puno poveznica s njegovim i mojim razmišljanjima. Kada nas je Ivan upoznao, kliknuli smo na prvu. Puno smo razgovarali poslije treninga. Te je 2010. godine radio kamp u Umagu, na koji su došli najpespektivniji hrvatski i talijanski igrači. Mislim da je tamo bio Borna Ćorić. Tada smo se dogovorili da ću doći u Bordigheru kada počne raditi vikend kampove s mladima. Najprije smo radili kampove po cijeloj Italiji, a na kraju smo se odlučili preselili u Bordigheru i napraviti akademiju.

Uz Luku, riječki stanovnik Bordighere bio je i kondicijski trener Dalibor Širola. Njima se 2015. godine priključio Jannik Sinner, koji je bio predodređen za uspjeh. Australian Open nije se dogodio slučajno.

– Došao je u ljeto 2015. godine i ostao do kraja Australian Opena 2022. godine. Gotovo sedam godina bio je s nama… Sinner nije imao meteorski uspon kao Alcaraz, nije taj tip osobe. On je studiozan, posvećuje pažnju detaljima. Alcaraz ima jednu dozu nepredvidivosti i tu je možda iznenadio suparnike, dok Jannik igra »uredan« tenis jer je tako odgajan. Od svakog je poraza nešto naučio, dodavao je nove elemente igre. Jako je popravio servis, igru na mreži, češće igra skraćene lopte. Imao je uvijek jednu prirodnu agresivnost, a s iskustvom je sve isplivalo van. I Piatti je govorio da mu treba 150-200 mečeva na Touru da bi shvatio što treba raditi i da će tada biti vrhunski. Dolaskom Darrena Cahilla dobio je dozu mirnoće, samopouzdanja, neke savjete koje ne može bilo gdje dobiti. Sve su se stvari položile, a rezultat će biti dugoročan.

Luka može biti ponosan na Sinnerov Grand Slam trofej, ali i Davis Cup.

– Uložio sam u njega jako puno sati rada, prvih godina kada je došao, s njim sam najviše radio. Puno je tu bilo ponavljanja, on je mogao cijeli dan ponavljati istu stvar. S te strane sam pripomogao, a jesam li pomogao u osvajanju Grand Slam naslova… Teško. Ima Jannik vrhunske trenere oko sebe i to je prvenstveno njihova zasluga. No, još uvijek smo u dobrim odnosima s njim i njegovom obitelji. Kad je došao u Bordigheru, živio je s nama. U te tri godine pridonijeli smo njegovom odgoju jer je živio s mojom mlađom djecom, on im je bio kao stariji brat i to je odlično funkcioniralo. Zato nas još uvijek drže emocije kada on igra, jedna nervoza. No, poznavajući njegov put i što sada radi, ovo je očekivano. I prije Australian Opena poslao mi je poruku, telefonski smo se čuli. Iz naše komunikacije znao sam što je radio u Alicanteu na pripremama. Puno je trenirao, odlučili su da ne igra turnir prije Australian opena, samo ekshibiciju u Kooyongu da uhvati ritam. I on i njegova ekipa, ali i ja, očekivali smo da je realnost da otiđe do kraja. Davis Cup? Odustao je od polufinala, znao je da neće moći sve izdržati, ali nisu željeli voditi polemike s novinarima. Procjena se pokazala ispravnom, a trofej je ušutkao sve kritičare.

Savjet

Kada je još tražio svoj teniski put, Sinner je za savjet znao konzultirati Ivana Ljubičića, čak ga je želio za trenera. No, Ivan je tada još službeno bio Federerov trener…

– Prvo, teniska zajednica u Monte Carlu je mala i svi se znaju. Drugo, Ivan je često znao dolaziti u Bordigheru i znao je cijeli Jannikov put. Svi znamo tko je Ivan i što predstavlja u svijetu tenisa. Bio je treći igrač svijeta, trenirao je Rogera Federera, a sada je jedan od direktora u Francuskom teniskom savezu. On je jedna od osoba u svijetu tenisa od koje će svi rado tražiti mišljenje. Poznavajući ga kao osobu, znaš da će ti dati najbolji mogući savjet.

Sinner i Alcaraz obilježit će godine koje dolaze. Vjerojatno će im se priključiti i Danac Holger Rune, za sada najpoznatiji po tome što mijenja trenere kao čarape.

– Od Jannika očekujem dugu i uspješnu karijeru jer još igra tenis sa strašću i ljubavlju. Golemu pažnju posvećuje kondicijskoj pripremi, prevenciji ozljeda, prehrani. Psihički će uvijek biti jak jer je to karakteristika njegove obitelji. Očekujem jako puno uspjeha, ali suludo bi bilo govoriti o brojkama.

S Azurne obale Luka se preselio na obale Jadrana. Priča na Lošinju krenula je u ljeto 2021. godine, a službeni početak rada akademije bio je 1. rujna.

– Puno se toga od tada promijenilo. Imamo devet zemljanih terena, četiri natkrivena »harda«, od kojih su tri natkrivena balonima, a jedan je pokriven fiksnom kontrukcijom i u funkciji je godinu i pol dana. Posljednji tjedni nisu tako strašni, djeca su uglavnom na turnirima. No, imamo desetak djece koja rade, od onih koji su stalno s nama, do onih koji dođu na tjedan, dva. Stvari se zahuktavaju kada se pređe s tvrdog na zemljanu podlogu, tada se svi vrate natrag. Ja sam jako zadovoljan. Rijeka je blizu, supruga radi, djeca idu u Srednju talijansku školu s obzirom na to da su odrasli u Italiji. Jana ide u četvrti, Frano u prvi razred. Vikendom sam doma, tako da kažem da živim u Rijeci, a radim na Lošinju. Akademija je organizirana na način da mladom tenisaču pruži maksimum kako bi ostvario najbolje što može. Teretanu je osmislio Dalibor Širola, tereni su savršeno sređeni, imamo i kratku stazu za istrčavanje, krilo hotela koje samo za naše potrebe. Sve nam je pri ruci i sve savršeno funkcionira.