Nisam se nadao da ću pred kraj karijere doživjeti ovako divne trenutke, možda čak i najljepše u karijeri. Publika je prepoznala našu želju i volju, kaže Damir Glavan, trofejni riječki olimpijac i osvajač hrvatskog Kupa s ''Primorjem Erste bankom''
Damir Glavan, trofejni riječki olimpijac, finalist Olimpijskih igara 1996. godine te osvajač hrvatskog Kupa s »Primorjem Erste bankom« godinu dana ranije, oprostio se od vrhunskog vaterpola u 39. godini života nakon čak 23 sezone u elitnim natjecanjima u bivšoj Jugoslaviji, Hrvatskoj, Italiji i na kraju opet u svom »Primorju EB«.
– Želja je bila vratiti se i završiti karijeru u matičnom klubu. Bilo mi je drago što se i Barać vratio sezonu prije, sve me ponukalo da se vratim i ja. Nitko se u tom trenu nije nadao da će se krenuti u ovakve projekte, iako su postojale naznake. Predrag Sloboda je u drugoj godini još aktivnije ušao u klub, vratili su se Franković i Car. Krenulo se u projekt stvaranja jakog »Primorja EB« – kaže Damir Glavan o svoje četiri posljednje »primorjaške« igračke godine. – Nisam se nadao da ću pred kraj igračke karijere doživjeti ovako predivne trenutke, možda čak i najljepše u karijeri. Bez obzira što ostaje gorčina, žal što ništa nismo osvojili iako smo polučili vrhunske rezultate, pogotovo u ove dvije godine.
Ambijent
Sve se to odvijalo u jednom sasvim drugačijem ambijentu od onoga kada ste se opraštali, umjesto pod balonom, zaigrali ste na novom bazenu?
Ritam
Damir Glavan ima veliko vaterpolsko znanje i iskustvo, njegova sutrašnjica u ovome sportu?
– Tri godine sam paralelno igrao i radio, to je ostavilo traga na meni, umorilo me. U 39. godini sam odlučio završiti aktivnu igračku karijeru. Otvorit će mi se slobodno vrijeme i prostor za druge aktivnosti. S obzirom na znanje i iskustvo te volju koju imam, volio bih to znanje prenositi dalje i ostati u vaterpolu. Sada ću malo razmisliti, »stati na loptu«, posložiti privatni život, želja mi je odmoriti se i čiste glave donijeti odluke za dalje. Hvala kolegama na poslu koji su imali razumijevanja za moje igranje, naravno i obitelji, koja je davala maksimalnu podršku. Bez toga ne bi bilo moguće sve ostvariti u ovakvom ritmu.
