Živa na termometru visoko se popela. Vjetra gotovo i nema, a asfalt na belomanastirskoj dionici državne ceste D7, koja spaja Osijek i Mađarsku, kao da isparava. Nepodnošljivi su to uvjeti za duži boravak na otvorenom. No to ne vrijedi za Darka Tomaševića. Već godinama, naime, tijekom sezone lubenica u belomanastirskoj Osječkoj ulici postavlja svoj štand s lubenicama, dinjama, rajčicom i paprikom – proizvodima Poljoprivrednog obrta Tomašević iz Bolmana.

Na prvi pogled, ništa neobično. Sličnih štandova, bez obzira na vremenske uvjete, ima diljem svijeta. Svatko bi pomislio da će se priča razvijati upravo oko teme lubenica, njihovih cijena, problema s plasmanom, navodnjavanjem… No naša se priča razvila u posvema drugom smjeru. I to ne »bez vraga«. Darko je, naime, državni reprezentativac u streljaštvu.

BEZ SLOBODNOG VREMENA

Taj 21-godišnjak iz baranjskog Bolmana, član tamošnjeg istoimenog streljačkog kluba, već niz godina kombinira treninge, odlaske na natjecanja, rad na poljoprivrednim površinama i prodaju na štandu. Za sada uspješno.

Davor Javorovic/PIXSELL

– Kada vozimo robu, ustajem u četiri-pet sati ujutro, ali većinom to bude oko sedam. Dolazim u Beli Manastir, na štandu ostajem do šest sati, vratim se kući i onda tata, brat i ja palimo pumpe, odnosno beremo lubenice. Slobodnog vremena gotovo i nemam – priča Darko, naglašavajući kako, na svu sreću, tijekom ljeta ne traje sezona u streljaštvu, pa nema ni treninga. Osim toga, dodaje, u opremi potrebnoj za taj sport bilo bi prevruće.

Priznaje da mu »ljetna trening-apstinencija« pomalo čini problem, jer ostaje bez kondicije potrebne za taj sport. No, u drugu ruku, nakon poduže ljetne stanke dobije želju za treninzima, pa vrlo brzo nadoknadi sve ono što je izgubljeno.

– Nakon završetka sezone lubenica i ostalog povrća, koje uzgajamo na približno 15 jutara, kreću treninzi. Treniram od tri do pet puta tjedno, a vikendom odlazim na natjecanje. Ni tada, dakle, nemam puno vremena – kaže, naglašavajući kako početkom iduće godine prelazi u seniorsku konkurenciju, premda se protiv starijih borio i kao junior. Posljednji je veliki uspjeh zabilježio na Europskom prvenstvu u Osijeku (zračna puška za juniore), na kojem je, kao član ekipe, osvojio zlato.

Davor Javorovic/PIXSELL

PUTOVANJA S REPKOM

U hrvatskoj je reprezentaciji gotovo sedam godina i iza sebe ima niz velikih natjecanja – svjetskih i europskih prvenstava. O domaćim uspjesima gotovo i nije potrebno trošiti riječi.

– Nedavno sam se vratio iz Francuske, lani sam bio u Peruu – nabraja posljednja daleka putovanja na natjecanja s »repkom«. Juniorski je prvak države u malom kalibru, trostavu i ležećem stavu, dugogodišnji je državni prvak u zračnoj pušci, a »apsolvirao« je i nekoliko finala na europskim odnosno svjetskim prvenstvima. Kao i svakom mladom sportašu, želja mu je »upucati« olimpijsku normu i nastupiti na Olimpijskim igrama, a ako to ne uspije, bar osvojiti još poneku medalju na prvenstvima diljem Europe i svijeta. S obzirom na njegov elan, talent i upornost, želja će mu se vjerojatno ispuniti. Što se financijskog dijela priče tiče, najveći sponzori matičnom klubu, SK Bolman, i njemu su Općina Jagodnjak i Poljoprivredni obrt Tomašević.

Davor Javorovic/PIXSELL

– Oprema je prilično skupa. Puška za mali kalibar stoji oko 10.000 eura, zračna puška od 5.000 do 5.500 eura, hlače, jakna i cipele oko 2.000 eura, što zajedno čini 17.000 eura, koje moram izdvojiti svake dvije godine. Od Hrvatskog olimpijskog odbora dobivam 15-ak tisuća eura kroz Olimpijski razvojni program, a to trošim na streljivo. Preostaju još putovanja i sve ostalo – objašnjava Darko. Unatoč svemu, s proizvodnjom lubenica, dinja, rajčica, paprike… ne misli prestati. Vrlo će brzo otac prepisati obrt na njega, a tada će preuzeti i nove obveze…

BRATOVIM STOPAMA

Tomašević se streljaštvom počeo baviti gotovo slučajno. Iako je još kao devetogodišnjak pomagao pri obavljanju poslova u obiteljskom obrtu, poput većine klinaca želio se baviti nekim sportom. Odluka je pala na gimnastiku. Trenirao je u GD-u Beli Manastir, a nakon što se »nešto raspalo«, pošao je bratovim stopama, koji je u to vrijeme pucao za SU Mars. Treninzi u Belom Manastiru trajali su do 2019. godine, kada je osnovan streljački klub u Bolmanu. »Prije mi je bio uzor brat, a sada želim da ja postanem nekome uzor«, kaže Darko.