RIJEKA  Fran Bonifačić najbolji je primjer da se rad itekako isplati. Dvadesetogodišnji atletičar Krka pobijedio je u desetoboju na Otvorenom prvenstvu Štajerske u višebojima u Leibnitzu, sakupši 7.330 bodova, čime je zasjeo na drugo mjesto hrvatske ljestvice svih vremena odmah iza Joška Vlašića. To nije sve, Bonifačić je u svojoj prvoj seniorskoj godini postao i novopečeni mlađeseniorski rekorder Hrvatske, a rekord Trpimira Širokog popravio je za 11 bodova.

– Stvarno sam sretan, ne mogu reći da ovaj rekord nismo planirali jer znam koliko vrijedim i što mogu napraviti. Svi znamo da nije lako iz juniora prijeći u seniore jer je seniorska atletika nešto potpuno drugačije, pa si nisam želio odmah na startu seniorske karijere postaviti prevelike ciljeve. Ali, znam koliko vrijedim, kao i da taj rekord nije nedostižan u slučaju da nemam neki veliki peh i kiks. Na kraju sam kiksao u bacanju koplja, ali sam bez obzira na to srušio rekord. Ovo je tek početak, bit će još toga – započeo je Fran Bonifačić, koji se nada da bi tijekom idućih nekoliko godina »u mirovinu« mogao poslati doseg Joška Vlašića iz Izmira 1983. godine vrijedan 7.659 bodova.

Naporno, ali raznovrsno

– Joško se zasad ne mora bojati, ha, ha. Jako ga cijenim kao atletičara, trenera i Blankinog oca, ali sigurno da mi je želja srušiti njegov rekord. Mislim da je teško i nezahvalno prognozirati kada bi se to moglo dogoditi, ali moj je sljedeći cilj najbolje što mogu iskoristiti ove dvije mlađeseniorske godine i približiti se seniorskom rekordu Hrvatske. Vjerujem da bi se to moglo uskoro dogoditi i da je to i realno za očekivati – kaže atletičar Krka, koji se desetoboju posvetio prije pet godina. Prošle je godine popravio juniorski rekord, ove je sezone postao mlađeseniorski rekorder Hrvatske koji se nada nastupu na Europskom U-23 prvenstvu iduće godine.

– U Krku smo uvijek raznovrsno radili pa se nisam odlučio za neku određenu disciplinu. Predan sam desetoboju, naporno je, ali jako raznovrsno i to me najviše privlači. Jednostavno ga se ne mogu zasititi. Uvijek postoji disciplina u kojoj mogu napredovati, nešto što mi se u toj fazi više dopada, a ta kombinacija disciplina me zapravo najviše privlači i motivira za rezultat – nastavio je Bonifačić, koji posljednje četiri godine trenira s riječkim trenerom specijaliziranim za bacanja, Peterom Kurtovićem, za skok motkom zadužen je Goran Grd, a u visu mu pomaže Bojan Marinović, trener najbolje hrvatske skakačice uvis Blanke Vlašić.

Sportska kemija

– Budući da na Veleučilištu u Rijeci studiram poduzetništvo treniram na Kantridi, vikendom odlazim na Krk pa onda tamo odradim treninge. Imamo stazu od 110 metara pa uspijem nešto napraviti. Peter i ja odlično funkcioniramo, mislim da smo dobro kliknuli, imamo tu kemiju između trenera i atletičara, a to je najvažnije za dobar rad. Što se toga tiče, miran sam, obojica smo zadovoljni, a ima i puno mjesta za napredak – kaže Bonifačić, koji je s Kurtovićem stupio u kontakt dok je bio član Liburnije.

– Ta je epizoda trajala godinu dana, nakon toga sam otišao u Austriju, a onda se vratio u Krk. Iako živim u Rijeci više ne razmišljam o prelasku u neki od riječkih klubova, to je bila tema prijašnjih godina kada sam upisivao srednju školu. Jednostavno ne vidim da bih mogao imati bolje posloženu situaciju od ove koju sada imam.

Fran Bonifačić ovog će vikenda nastupiti na prvenstvu Hrvatske u Zagrebu u skoku udalj ili skoku motkom, u planu je i nastup u desetoboju u Austriji krajem mjeseca, ako to bude dozvoljavala situacija s koronavirusom, a sezonu će zaključiti prvenstvom Hrvatske u višebojima krajem rujna.

– Jako sam zadovoljan kako teče sezona, pauzu smo jako dobro iskoristili, radili smo na Krku i čini mi se da gotovo ništa nismo izgubili. Zato se nadam se da će biti još dobrih rezultata – zaključio je Bonifačić.