RIJEKA  U svijetu boćanja, domaćeg, europskog i svjetskog dovoljno je reći Čedo Vukelić. Nekad vrhunski boćar, sada trener, izbornik mlade, svojevremeno i ženske hrvatske reprezentacije, pomoćnik u onoj seniorskoj… Čovjek koji uz boće i jog živi 24 sata, pri čemu posebnu pozornost posvećuje radu s mladima. Vukelić je odgojio generacije i generacije mladih boćara koji su osvojili sve što se može, prije točno deset godina preuzeo je kormilo seniorskoga pogona Vargona koji vodi i danas. U boćanju i sportu trenerska priznanja ne dolaze tako lako. Vukelić je ono svoje najveće dobio nedavno na SP-u u Turskoj. Stiglo je iz središta Svjetske boćarske federacije (FIB) za velik doprinos u razvoju ove igre.

– Dobivao sam priznanja i prije, ali ovo je najveće. Naravno, čovjeka uvijek u ovakvoj situaciji obuzdaju emocije, sjeti se svega pomalo. Meni ovo predstavlja izuzetnu čast – kaže samozatajni Vukelić, koji je u cijeloj karijeri promijenio tri kluba, Drenovu, dvije godine igrao je za Istru Poreč, a nakon toga krajem 1992. godine došao je u tadašnji Rikard Benčić, u kojem je igrao do 2009. godine.

Rijeka i Kvarner jedno su od najjačih boćarskih središta u Hrvatskoj.

– Zanimanje za boćanje je solidno, ali volio bih da imamo još veću bazu i selekcije. No, nikad nismo radili u klubu neke negativne selekcije, radili smo sa svom djecom koja su došla. Ne moraju svi igrati Prvu ligu, naći će se u nekom drugom rangu, bitno je da zavole boćanje. Oni koji dođu, teško odustaju – tvrdi Vukelić.

Posebna priča u svemu je žensko boćanje. I poseban ponos županije.

– U našoj županiji imamo Čavle ŠB kao izvanredan klub pod vodstvom Deana Klarića. I on je kod mene počeo, a na moju preporuku preuzeo je i treniranje ekipe. To radi izvrsno, cure su jako dobre i brzo napreduju. Bile su blizu titule europskih prvakinja, što im od srca želim. Tu treba spomenuti Carrolinu Bajrić, veliki talent, viceprvakinju svijeta u krugu, njezinu sestru Virginiju. Ali, treba pohvaliti sve cure. Nives je ipak izvanserijska, po meni najbolja igračica na svijetu – tvrdi Vukelić.

Može li boćanje postati olimpijski sport? Vukelić se iskreno nada da ima »štofa« za to.

– Može, žao mi je što sada to nije prošlo. Imamo atraktivne discipline, kao što je brzinsko izbijanje i štafetno. Dečki su prave atlete i vjerujem da ćemo se s tim discipinama i probiti – zaključuje Vukelić.

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU