Foto Reuters
RIJEKA Svjetska atletska federacija, čitav atletski sport, nalaze se na rubu provalije i samo je pitanje kada će se u nju strovaliti. Tako otprilike slikovito izgleda situacija u IAAF-u dan nakon što su britanski Sunday Times i njemački ARD objavili nevjerojatne podatke, a koji su im ustupljeni od visokopozicioniranog »zviždača« iz redova »kraljice sportova«. Riječ je, naravno, o potencijalnom doping skandalu što sugerira da je posljednjih godina doping u atletici pravilo, nikako iznimka, a da je pritom krovna organizacija, iako je imala instrumente i način na koji je takvo što mogla zaustaviti, odlučila zažmiriti na oba oka. I sam »zviždač« je dokumente koji su bili pohranjeni u sefu u Monacu odlučio javnosti prezentirati zbog, navodno, straha u što bi se čitav slučaj mogao pretvoriti.
Krvni doping nije u svijetu sporta nikakva novost. Mnogo prije nego je uvršten na popis zabranjenih načina za stjecanje bilo kakve prednosti krvni se doping itekako primjenjivao. Navodno, naročito u nekadašnjem istočnom bloku popularno je bilo napraviti transfuziju krvi. Transfuzija je i danas ostala prisutna (slučaj Lance Armstrong), kao i korištenje eritropoetina (EPO), koji pomaže u povećanju crvenih krvnih zrnaca, a oni pak pomažu sportašima povećati izdržljivost. Upravo iz tog razloga krvni je doping itekako popularan među biciklistima.
Divlje optužbe
Zbog trajno prisutne sumnje u korištenje nedozvoljenih sredstava biciklisti su prošli pravu golgotu i kada bi se tako rigorozne kontrole počele primjenjivati i u ostalim sportovima doping bi vjerojatno bio gotovo u potpunosti iskorijenjen. Atletika je imala nekoliko dobro znanih dopinških skandala, ali iz njih očito ništa nije naučila. Prvi dopinški skandal veže se uz atletičare i atletičarke iz istočnog bloka, naročito one s istočne strane berlinskoga zida.
Drugi veliki skandal izbio je tijekom Olimpijskih igara u Seulu, kada je oduzeto zlato Kanađaninu Benu Johnsonu, treći veliki skandal otkriven je u Americi. Slučaj Balco u konačnici je doveo i do uhićenja svojedobno svjetske atletske ikone – Marion Jones.
Bolt čist
U gotovo pravilnim vremenskim razmacima svijet sporta potrese poneki doping skandal, tek toliko da obični smrtnici shvate da superheroji ne postoje. Definitivno najveća sportska prevara u povijesti zove se – Lance Armstrong. Bio je američka ikona, idol nacije, superheroj… Sve dok mu 2012. godine nije dokazano sustavno korištenje dopinga. Armstrong je koristio krvni doping, ali je priznao da je tijekom karijere koristio sve što se moglo koristiti. Naravno, oduzete su mu sve pobjede i danas je u velikim financijskim problemima. Velikana Armstrongovog kalibra gotovo da i nema, ali da nije bilo zataškavanja sigurno bi se još poneko našao na listi srama. Poput Carla Lewisa, za kojega je dokazano da je čak tri puta bio pozitivan na doping kontroli, ali Amerikanci nikada, kao niti za još stotinjak njegovih suvremenika, nisu u javnosti objavili te nalaze.
Amerikanci su imali i slučaj Balco, koji je iza rešetaka potjerao Marion Jones, imali su i velikih problema na Panameričkim igrama 1983. godine, kada je prvi puta uvedena nenajavljena doping-kontrola urina. Velika prašina u svijetu sporta digla se i oko kineskih plivačica, koje su početkom devedesetih ostvarivale nevjerojatne rezultate. Kinezima zbog njih, a na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine Kineskinje su osvojile 12 od mogućih 16 zlatnih medalja, više nitko ne vjeruje. Osim Lance Armstronga biciklizam je imao još velikana kažnjenih zbog korištenja dopinga, od Floyda Landisa, preko Alberta Contadora, Jana Ullricha do Marca Pantanija. Bilo je i smrtnih slučajeva, poput onoga Engleza Tima Simpsona na Tour de Franceu 1967. godine, koji je tijekom uspona na Mont Ventoux preminuo zbog konzumiranja amfetamina i alkohola. Za istočno-njemački plan 14.25 doznalo se nakon pada željezne zavjese, kao i za mnogobrojne zdravstvene probleme tadašnjih idola nacije, sustavno dopingiranih od strane države. I moglo bi se tako unedogled. Od tenisa (Canas, Puerta) do nogometa (Maradona)….
Najpoznatiji hrvatski slučaj bio je onaj Sandre Perković, koja je šestomjesečnu suspenziju zaradila 2011. godine nakon što su joj pronađeni tragovi psihostimulansa metilheksanamina.