Skandalozno otkriće

Atletika zatrovana dopingom?

Kristian Sirotich

Foto Reuters

Foto Reuters



RIJEKA  Svjetska atletska federacija, čitav atletski sport, nalaze se na rubu provalije i samo je pitanje kada će se u nju strovaliti. Tako otprilike slikovito izgleda situacija u IAAF-u dan nakon što su britanski Sunday Times i njemački ARD objavili nevjerojatne podatke, a koji su im ustupljeni od visokopozicioniranog »zviždača« iz redova »kraljice sportova«. Riječ je, naravno, o potencijalnom doping skandalu što sugerira da je posljednjih godina doping u atletici pravilo, nikako iznimka, a da je pritom krovna organizacija, iako je imala instrumente i način na koji je takvo što mogla zaustaviti, odlučila zažmiriti na oba oka. I sam »zviždač« je dokumente koji su bili pohranjeni u sefu u Monacu odlučio javnosti prezentirati zbog, navodno, straha u što bi se čitav slučaj mogao pretvoriti.



Krvni doping nije u svijetu sporta nikakva novost. Mnogo prije nego je uvršten na popis zabranjenih načina za stjecanje bilo kakve prednosti krvni se doping itekako primjenjivao. Navodno, naročito u nekadašnjem istočnom bloku popularno je bilo napraviti transfuziju krvi. Transfuzija je i danas ostala prisutna (slučaj Lance Armstrong), kao i korištenje eritropoetina (EPO), koji pomaže u povećanju crvenih krvnih zrnaca, a oni pak pomažu sportašima povećati izdržljivost. Upravo iz tog razloga krvni je doping itekako popularan među biciklistima.


Sunday Times i ARD tvrde, naime, da su u posjedu dokumenata, a BBC tvrdi da su mu ti dokumenti dostavljeni na uvid, što otkrivaju nevjerojatne podatke. Naime, u posljednjih 11 godina IAAF je od 5.000 atletičara i atletičarki uzeo 12.359 krvnih uzoraka, a kod čak 800 atletičara i atletičarki znanstvenici su pronašli vrlo sumnjive ili čak abnormalne rezultate. Vlasnici tih 800 sumnjivih ili jako sumnjivih uzoraka su, ni manje ni više, vlasnici čak 55 zlatnih olimpijskih medalja ili titula svjetskih atletskih prvaka, a čak trećina medalja u disciplinama u kojima je bitna izdržljivost osvojena na svjetskim prvenstvima ili olimpijskim medaljama u periodu od  2001. do 2012. godine pripada atletičarima i atletičarkama sa sumnjivim testovima krvi! Da ne bi slučajno bilo kakve zabune britanski list angažirao je dva anti-dopinška stručnjaka, Robina Parisotta i Michaela Ashendena, koji su proučili sve nalaze i potvrdili sumnje.


Divlje optužbe


– Nikada u svojoj karijeri nisam vidio ovoliko nenormalnih rezultata analize krvnih uzoraka po kojima ispada da su mnogi dopingirani natjecatelji prošli  bez ikakve kazne, a najgore u čitavoj priči jest to da je IAAF samo mirno promatrao sve što se događa. Nisu učinili apsolutno ništa da to zaustave – kazao je Parisott za Sunday Times.Naravno, abnormalni rezultati sami po sebi nisu u isto vrijeme i dokaz da je u pitanju sustavno korištenje nedozvoljenih sredstava, ali su rezultati toliko sumnjivi da su i u Svjetskoj anti-dopinškoj agenciji jučer pokrenuli sveobuhvatnu istragu ne želeći pritom ni u koga upirati prstom.





Zbog trajno prisutne sumnje u korištenje nedozvoljenih sredstava biciklisti su prošli pravu golgotu i kada bi se tako rigorozne kontrole počele primjenjivati i u ostalim sportovima doping bi vjerojatno bio gotovo u potpunosti iskorijenjen. Atletika je imala nekoliko dobro znanih dopinških skandala, ali iz njih očito ništa nije naučila. Prvi dopinški skandal veže se uz atletičare i atletičarke iz istočnog bloka, naročito one s istočne strane berlinskoga zida. 


Drugi veliki skandal izbio je tijekom Olimpijskih igara u Seulu, kada je oduzeto zlato Kanađaninu Benu Johnsonu, treći veliki skandal otkriven je u Americi. Slučaj Balco u konačnici je doveo i do uhićenja svojedobno svjetske atletske ikone – Marion Jones.



– Optužbe su divlje, vrlo široke i mi ih moramo provjeriti što je moguće brže – izjavio je šef WADA-e Craig Reedie novinarima jučer u Kuala Lumpuru. – Do sada smo već imali nekoliko sličnih optužbi, osnovali smo neovisnu komisiju koja te optužbe istražuje, a sada ćemo morati sve te istrage malo ubrzati i dodatno proširiti. Naravno da sam pritom iznenađen da je sve to iscurilo iz IAAF-a, naravno da sam svjestan da će se sada željeti ustvrditi tko je sve to dostavio javnosti, ali problem je očito jako velik. Naravno, ne želim niti pomisliti da je netko kriv dok mu se krivnja ne dokaže – izjavio je Reedie nedugo nakon što je okončao sastanak sa predsjednikom IAAF-a u odlasku Lamineom Diackom i njegovom desnom rukom i kandidatom za nasljednika Sergejom Bubkom.– Nulta tolerancija, to je sve što mogu reći – kazao je Bubka na upit novinara kakav će stav u ovom skandalu zauzeti IAAF. – Ovakav scenarij smo predvidjeli, iako je jasno da su optužbe vrlo uznemirujuće. Ne želim sada ići u detalje, ali IAAF je jedan od lidera u borbi protiv dopinga i to namjeravamo ostati. Trebamo li mijenjati neke propise i pravila i to ćemo napraviti – zaključio je Bubka, kojemu će protukandidat za izborima za novog čelnog čovjeka biti Britanac Sebastian Coe. Mnogi stručnjaci su skloni tvrditi da je Coe u velikoj prednosti u odnosu na Bubku, a naročito nakon ovog skandala.


Bolt čist


– Ako je potrebno samo zbog atletike ćemo osnovati novo anti-doping tijelo – ustvrdio je Coe.


Analiza koju je objavio Sunday Times otkriva neke zaista šokantne podatke. Po njima, doping je koristio i jedan od vodećih britanskih atletičara, a pritom nije riječ o toliko puta do sada prozivanom Mo Farahu, čak 80 posto ruskih atletičara i atletičarki koristi doping, u minulih 11 godina kod 21 atletičara i atletičarki razina crvenih krvnih zrnaca je bila toliko abnormalno visoka da su jednostavno morali zatražiti liječničku pomoć. I, da, možda i najvažnije od svih otkrića: na popisu sumnjivih nalaza krvi nema – Usaina Bolta.



U gotovo pravilnim vremenskim razmacima svijet sporta potrese poneki doping skandal, tek toliko da obični smrtnici shvate da superheroji ne postoje. Definitivno najveća sportska prevara u povijesti zove se – Lance Armstrong. Bio je američka ikona, idol nacije, superheroj… Sve dok mu  2012. godine nije dokazano sustavno korištenje dopinga. Armstrong je koristio krvni doping, ali je priznao da je tijekom karijere koristio sve što se moglo koristiti. Naravno, oduzete su mu sve pobjede i  danas je u velikim financijskim problemima. Velikana Armstrongovog kalibra gotovo da i nema, ali da nije bilo zataškavanja sigurno bi se još poneko našao na listi srama. Poput Carla Lewisa, za kojega je dokazano da je čak tri puta bio pozitivan na doping kontroli, ali Amerikanci nikada, kao niti za još stotinjak njegovih suvremenika, nisu u javnosti objavili te nalaze. 


Amerikanci su imali i slučaj Balco, koji je iza rešetaka potjerao Marion Jones, imali su i velikih problema na Panameričkim igrama 1983. godine, kada je prvi puta uvedena nenajavljena doping-kontrola urina. Velika prašina u svijetu sporta digla se i oko kineskih plivačica, koje su početkom devedesetih ostvarivale nevjerojatne rezultate. Kinezima zbog njih, a na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine Kineskinje su osvojile 12 od mogućih 16 zlatnih medalja, više nitko ne vjeruje. Osim Lance Armstronga biciklizam je imao još velikana kažnjenih zbog korištenja dopinga, od Floyda Landisa, preko Alberta Contadora, Jana Ullricha do Marca Pantanija. Bilo je i smrtnih slučajeva, poput onoga Engleza Tima Simpsona na Tour de Franceu 1967. godine, koji je tijekom uspona na Mont Ventoux preminuo zbog konzumiranja amfetamina i alkohola. Za istočno-njemački plan 14.25 doznalo se nakon pada željezne zavjese, kao i za mnogobrojne zdravstvene probleme tadašnjih idola nacije, sustavno dopingiranih od strane države. I moglo bi se tako unedogled. Od tenisa (Canas, Puerta) do nogometa (Maradona)….


Najpoznatiji hrvatski slučaj bio je onaj Sandre Perković, koja je šestomjesečnu suspenziju zaradila 2011. godine nakon što su joj pronađeni tragovi psihostimulansa metilheksanamina.



Inače, IAAF je od 2009. godine uveo biološke putovnice, koje su uvelike trebale spriječiti da se dogodi ovo što se sada dogodilo i pomoći u otkrivanju abnormalnih promjena u krvi. No, prema navodima Parisotta i Ashendena biološke putovnice samo su pomogle da čak 70 posto sportaša samo prikrije korištenje dopinga. Kako je to moguće? Nikome nije jasno. Osim možda čelnicima IAAF-a.