Regionalna liga

Asić nakon poraza u Gružu: Očekivali smo da će biti puno bolje

Igor Duvnjak

Igrači su jako dobro izgledali cijeli tjedan na treninzima, a ispalo je da su umorni. Svi mi smo očekivali da će to biti puno bolje – rekao je Ivan Asić, trener Riječana



RIJEKA Slavljeničko kupanje Vjekoslava Kobeščaka s njegovim igračima, čestitanja u vodi igrača »Jug Croatia osiguranja«, to je bila prva upečatljiva slika feštanja dubrovačkih vaterpolista koji su netom prije toga u svom plivalištu u Gružu  osvojili naslov pobjednika Regionalne lige. Branitelji naslova, vaterpolisti »Primorja Erste banke«, prve dvije četvrtine održali su neizvjesnost, ali nakon toga su Dubrovčani ubacili u brzinu više, a taj ritam igrači trenera Ivana Asića sve su teže pratili, zbog čega su na kraju uvjerljivo poraženi. Do »poluvremena« su djelovali kao ravnopravan suparnik, ništa nije ukazivalo na rasplet što je uslijedio u trećoj i četvrtoj dionici.


– U prve dvije četvrtine smo bili ravnopravni – ustvrdit će Ivan Asić, trener riječke momčadi. –  U tom razdoblju smo odigrali onako kako smo se dogovorili. Krajem prve četvrtine se, međutim, dogodilo isključenje Miha Boškovića s pravom zamjene.



»Primorje EB« sada očekuje i rasplet u državnom prvenstvu, nova nadmetanja s »Jugom«.– Prvo moramo u polufinalu svladati »Mladost«. Znamo kako je bilo teško protiv »Jadrana«, tako će biti i ove srijede. Moramo se oporaviti od poraza i  pobijediti »Mladost« nakon čega imamo petnaestak  dana da se pokušamo pripremiti i nastojati čim bolje odigrati finale.  Nadam se da s tim našim najboljim izdanjem možemo pobijediti »Jug«. Pobijedio nas je u Kupu, prvi je u prvenstvu, znači da je on favorit za osvajanje. Mi čekamo iz prikrajka, ali je sve moguće. Odigrat ćemo kvalitetno u finalu, nadamo se da im možemo uzvratiti.




Bošković je reagirao na jednu odluku sudaca, nakon čega je morao napustiti igru, a »Primorje« je ostalo lišeno pomoći tako važnog, kvalitetnog i iskusnog igrača. I to je bio veliki problem.


– Izlazak Boškovića je svakako utjecao na nas. Ante Vukičević je prije utakmice bio virozan, morali smo dosta toga mijenjati. Anđelo Šetka je otišao na lijevu stranu, gdje nije bilo Boškovića.


Propuštene prigode


Napad riječke momčadi odjednom je postao bezidejan i bezopasan, u trećoj i četvrtoj četvrtini postigli su tek jedan pogodak, i to na samom kraju kada je sve odavno bilo odlučeno.


– Mi smo imali svoje šanse, pogotovo s igračem više, koje nismo realizirali. Oni su pak dali svoje golove, kako izvana, tako i sa dva metra preko Vrlića. I to je prelomilo utakmicu.  Tu pogotovo mislim na onaj pogodak Garcije za tri  gola razlike u posljednjoj sekundi treće četvrtine. Dubrovčani su se tada odvojili. Sve u svemu, moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi.


Pitanje zašto je riječka momčad  tako dugo bespomoćno lutala kao u labirintu, ne nalazeći put do mreže Marka Bijača,  ostaje u zraku.


– Nismo mogli postići pogodak. Pitanje je to same završnice, koncentracije u tim situacijama, loših pasova, loše selekcije šuta.  Ima raznih stvari koje utječu, to se događa na utakmicama s ovako visokim tenzijama, kada ima velike psihološke i fizičke iscrpljenosti. Jednostavno, u napadu nismo imali raspoloženog igrača  koji bi to povezao s kojim  golom i time otvorio utakmicu.


U svijetlu subotnjeg poraza, ali i u perspektivi idućih nadmetanja u doigravanju hrvatskog prvenstva, treneru Riječana bi zabrinjavajuće mogle zazvučati ocjene kolege Kobeščaka da su njegovi igrači plivački nadmašili »primorjaše«.


Nesreća


– Točno je to, trećoj i četvrtoj četvrtini sigurno su bolje plivali od nas, bili su pokretljiviji. Međutim, oni imaju dosta veći izbor igrača nego što ih imamo mi te je moguće da je i to utjecalo. Ali, istina je da su u tranziciji bili bolji nego mi.


»Primorjašima« u dva dubrovačka dana nisu odgovarale pokretljive momčadi. Vidjelo se to i protiv »Jadrana« iz Herceg Novog,  pokretljivi suparnici stvarali su velike probleme izabranicima Ivana Asića.


– »Jugu« smo zatvorili kontranapad, ali smo primili nekoliko golova s vanjskih pozicija od Obradovića, Garcije, kao i nekoliko golova s dva metra koje nismo smjeli primiti. No, takva je bila utakmica. Imali smo i neke dobre šanse, pogotovo onu Radua kada je  bio sam i pogodo vratnicu. Nedostajalo je i malo sportske sreće. A kazna odmah stigne, pogotovo na ovako visokoj razini. Kada u finalu ne iskoristiš svoju prigodu, teško da ćeš drugu dobiti. Suparnik je neumoljiv, kažnjava. Igrači su tijekom tjedna  jako dobro izgledali na treninzima, a sada je ispalo da su umorni. Svi mi smo očekivali da će to biti puno bolje, ali nije bilo kako smo se nadali. Ne vjerujem da je momčad umorna jer smo sedam dana imali takve treninge, koji su bili višeg intenziteta ali su kraće trajali. No, u takvim utakmicama, fizički zahtjevnim, kada se pojavi umor dođe i do loše realizacije.