Najveći među aktivnima

Alberto Contador: Kada sam sjeo na bicikl, shvatio sam da se svi umaraju osim mene

Sanda ROJNIĆ SINKOVIĆ

JOŠ NIJE VRIJEME ZA OPROŠTAJ – Alberto Contador / Foto Reuters

JOŠ NIJE VRIJEME ZA OPROŠTAJ – Alberto Contador / Foto Reuters

Samo biciklizam ti daje neke vrijednosti. Shvatiš koliko se u životu treba žrtvovati, koliko je važna disciplina, ozbiljnost i što znači prijateljstvo. U drugim sportovima ima neka finta, ponekad se možeš sakriti, možeš driblati. U biciklizmu toga nema. Kada si na granicama svojih mogućnosti i treba ti pomoć, prijatelj će ti pomoći. To su vrijednosti koje će ti trebati čitav život – kaže Contador



Visok je 176 centimetara, težak 62 kilograma. Za poimanje nekog vrhunskog sportaša na ovim prostorima reklo bi se – ništa posebno. A on je ipak jedna od najvećih španjolskih sportskih zvijezda svih vremena, jedna od najvećih sportskih zvijezda današnjice, jedan od najboljih biciklista svih vremena. I trenutačno najveći među aktivnima. Alberto »Il Pistolero« Contador. Sa sedam pobjeda na trima najvećim etapnim utrkama, Grand Tourevima (Giro d’Italia, Tour de France, Vuelta a España) Alberto Contador četvrto mjesto svih vremena dijeli s legendarnim sunarodnjakom Miguelom Indurainom i jednako legendarnim Talijanom Faustom Coppijem, bolji od njega tek su Francuzi Jacques Anquetil (osam pobjeda) i Bernard Hinault (10 pobjeda) te Belgijanac Eddy Merckx (11 pobjeda). Također, jedan je od samo šest ljudi koji su uspjeli slaviti na svim trima utrkama, što, recimo, jednom Indurainu ili Coppiju, nikad nije pošlo za rukom. I trenutačno je u Hrvatskoj. Sa svojom momčadi »Tinkoff-Saxo«, a u organizaciji neumornog Vladimira Miholjevića i tvrtke »Top Sports Evets«, Alberto Contador i njegovi klupski kolege jučer su u opatijskoj Thalassotherapiji odradili liječničke preglede, a danas napuštaju svoju porečku bazu u hotelu »Valamar Diamant« gdje su odradili prvi kamp za novu sezonu, odnosno 2016. godinu. Je li to posljednja aktivna godina Alberta Contadora?



Luka Modrić je »il fenomeno«


Rođeni ste Madriđanin, navijate li za »Real Madrid« ili za »Atletico«?


– »Real Madrid«. Otac je navijao za »Real Madrid« pa je to tako prešlo i na mene.




Luka Modrić?


– Il Fenomeno. Velik igrač, prevaga na terenu. U »Real Madridu« se osjeti kada Luka igra. Postoje dvije različite momčadi »Reala«, jedna kada Luka igra i jedna kada ne igra. Mateo Kovačić? Nisam ga puno gledao. Međutim, tko god igra u Madridu velik je igrač. Sve su to super zvijezde i na svojim pozicijama jedni od najboljih igrača na svijetu.


Vaš otac je jednom prilikom izjavio da nikada ne gleda vaše utrke. Je li promijenio mišljenje?


– Otac i dalje ne gleda utrke, a imam osjećaj da svake godine sve manje meni bliskih ljudi gleda utrke jer se boje da ću pasti i da će mi se nešto dogoditi.



– Teško je još uvijek to reći. Vjerojatno bih se oprostio na kraju 2016. godine da sam na sportskom planu uspio ostvariti sve ono što sam zamislio pa mi je u ovom trenutku teško reći hoće li 2016. moja karijera završiti. Imam u glavi neke ciljeve, svoje osobne i profesionalne ciljeve s momčadi »Tinkoff«, a uglavnom su vezane uz Tour de France. Tko zna, ako budem dobar iduće godine na Touru… Ipak, ako bi se dogodilo nešto što bi spriječilo moj dobar nastup na Touru, postojala bi mogućnost da i dalje budem dio tima. Ne, ne zanima me biti bilo kakav menadžer momčadi. Zanima me samo biciklizam, možda i odnosi s javnošću.


Zadovoljan sezonom


Tek minula sezona za vas je bila prilično uspješna. Osvojili ste Giro, bili peti na Touru?


– Istina, zadovoljan sam sezonom, nastupom na Giru i Touru. Naravno da je tom zadovoljstvu ponajprije utjecala pobjeda na Giru, ali moram reći da je moja velika želja bila pobijediti na obje utrke, na Giru i Touru. Takav sam, uostalom, i ugovor potpisao. Pokušao sam to ostvariti, za mene je to bio velik izazov, ali na Tour sam ipak došao malo previše umoran. Da mi je sadašnje iskustvo i 22-23 godine života znao bih točno što moram promijeniti, kada bih počinjao s treninzima, kako bih odrađivao pripreme. Možda nisam trebao voziti nikakve utrke između Gira i Toura. Ako želiš obje utrke osvojiti u istoj godini, moraš imati sve maksimalno posloženo, sve ti se mora poklopiti. Kod mene to ipak ove godine nije bio slučaj.


Kakav je plan za 2016. godinu?


– Postoji mogućnost da u novoj sezoni vozim Tour i Vueltu. Međutim, prije svega se treba dobro pripremiti za početak sezone, gdje nas čeka nekoliko itekako važnih i prestižnih utrka poput Pariz – Nica, Catalunya… Naravno, Tour de France jedan je od velikih ciljeva, a onda i nastup na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru s mojim sunarodnjacima.


Među profesionalcima ste od 2003. godine, ostvarili ste mnoge velike pobjede, koja vam je od njih najdraža?


– Najdraža pobjeda? Kraljevska etapa 2004. godine na Tour Down Under. U Australiji. Bio je to povratak nakon moždanog udara i uopće u to vrijeme nisam znao hoću li se uspjeti vratiti biciklizmu, hoću li se ikad više natjecati. Štoviše, mislio sam da ću odustati. I onda je došla ta pobjeda. Nije mi ona donijela nikakav veliki ugovor, ali mi je strašno puno značila u emotivnom smislu. Zbog nje sam odlučio nastaviti. I danas sam tu gdje jesam. Zbog toga je posebna.



Fernando Alonso


Fernando Alonso vaš je veliki prijatelj? Zanimljivo, Alonso je svojedobno najavio da želi kupiti biciklističku momčad, želite li vi možda kupiti F1 momčad?


– Ha, ha, još uvijek nemam dovoljno novaca. Šalu na stranu, Fernando je veliki ljubitelj biciklizma, ali je odmah shvatio da bi imao velikih poteškoća kada bi se u to upustio. Ne možeš raditi dvije stvari istovremeno jednako kvalitetno, jednako strastveno. Pogotovo ako si u Formuli 1, gdje vlada izuzetno veliki pritisak. Možda Fernando u budućnosti pokuša pokrenuti taj svoj projekt, ali vjerojatno će to učiniti tek kada završi F1 karijeru.



Osvojili ste praktički sve u karijeri, ali postoji li neka utrka koju niste uspjeli osvojiti, a željeli ste to?


– Postoje mnoge utrke na kojima nikada nisam pobijedio, a silno bih to volio. Jedna od njih je Pariz – Liege, koja je zbog svoje povijesti izuzetna utrka. Međutim, da bih uspio pobijediti na jednoj takvoj utrci morao bih na drugačiji način pripremati sezonu. Prvo, ako želim pobjedu na Tour de Franceu, onda klasici teško mogu ući u moj program priprema. Drugo, da se pripremam samo za te utrke vjerojatno bih imao više šanse. Međutim, u tim jednodnevnim utrkama nikad nemaš veliku sigurnost u pobjedu. S druge strane, na velikim etapnim utrkama, ako sam zdrav, ako sam u dobroj formi, ako se dobro osjećam, znam da mogu napraviti puno. I treće, za te utrke čovjek mora imati strasti, a meni ta strast nedostaje. Više volim Grand Tourove.


Opasni Froome


Kojeg biciklista možete izdvojiti kao svog najvećeg suparnika, tko vas je najviše namučio?


– Definitivno Chris Froome. On me je najviše iscijedio. Nakon 2013. godine zbog njega sam počeo trenirati više nego ikad do tada, morao sam podići razinu treninga da bih mogao podići svoj nivo i da bih se mogao natjecati protiv njega. Andy Schleck je isto bio odličan, ali Froome je bio i odličan i iza sebe je imao odličnu momčad. Odličan je na kronometru, odličan je na brdu…


Jeste li zadovoljni kako izgleda Tour de France 2016. godine?


– Zadovoljan sam. Sviđa mi se. Tour je dobro isplaniran. Ima više brda i manje kronometra. Za najveći rival sigurno će mi biti Froome, poštujem također i Quintanu, raste kao biciklist, svakoga dana je sve bolji, prvi dio Toura može biti jači protivnik Froome, drugi dio možda upravo Quintana. To su dva najveća protivnika. Froom možda malo više, zbog protivnika.



Il Pistolero


Nadimak vam je Il Pistolero jer se nakon svake pobjede udarite rukom po grudima i potom »ispalite« hitac u zrak. Zašto to činite?


– Prvi sam put to napravio 2007. godine na utrci Pariz – Nica. Suvozači su me pitali zašto ne napravim neku gestu ili nešto ne kažem kada pobijedim. Tada sam to napravio i tako je ostalo.



Prvi put ste u Hrvatskoj?


– Nisam imao mogućnosti puno vidjeti, ali osjećam da je sve jako lijepo, da je priroda jako lijepa, lijepo je za trenirati. Imao sam volju doći u Hrvatsku, ali nikad nisam baš imao priliku. Vjerujem da ovo nije moj posljednji dolazak, sigurno ću doći barem na odmor.


S vama u momčadi je i jedan Hrvat. Robert Kišerlovski?


– Iako je mlađi od mene ima veliko iskustvo. Mislim da njemu nije potreban nikakav savjet od mene, više mu je možda potrebna nekakva motivacija. Jedan drugom moramo biti veći motiv. Osobno, u Roberta imam veliko povjerenje i želim da bude dio mog tima za velike utrke. Volio bih ga imati uz sebe i volio bih da bude što bolji. Uvjeren sam da će za njega 2016. biti velika godina.


Nema skrivanja


Zašto ste odabrali baš biciklizam?


– Zato što sam shvatio da ne mogu biti Cristiano Ronaldo (ha, ha, ha). Ma, trenirao sam i nogomet, ali i atletiku. Trčao sam kros. Tada sam shvatio da se u nogometu uvijek možeš iza nekoga sakriti, a osim toga, nogomet ti ne može dati slobodu koju ti daje biciklizam. Možda i najvažnije, kada sam sjeo na bicikl, shvatio sam da se svi umaraju osim mene.


Da se imate priliku vratiti u te dječačke dane, biste li opet izabrali biciklizam?


– Sto posto. Svaki je sport dobar za djecu, ali samo biciklizam ti daje neke vrijednosti. Shvatiš koliko se u životu treba žrtvovati, koliko je važna disciplina, ozbiljnost i što znači prijateljstvo. U drugim sportovima ima neka finta, ponekad se možeš sakriti, možeš driblati. U biciklizmu toga nema. Kada si na granicama svojih mogućnosti i treba ti pomoć, prijatelj će ti pomoći. To su vrijednosti koje će ti trebati čitav život.


Što Alberto Contador može savjetovati mladim hrvatskim biciklistima?


– Kada uzmete bicikl, uživajte u njemu. Nemojte to doživljavati kao neki težak rad, već kao zadovoljstvo i uživanje. Djeca bi morala iskoristiti vrijednosti koje biciklizam može pružiti, prije svega to prijateljstvo i tu solidarnost. Naravno, ako bude rada, velikih odricanja i puno žrtvovanja, doći će i rezultati. I neka nitko ne očajava ako rezultata nema odmah. Postoje mnogi biciklisti, a i ja sam jedan od njih, koji nikada nisu pobijedili ni na jednoj juniorskoj utrci pa su uspjeli napraviti karijere. Imao sam prijatelja koji je pobijedio na desetak juniorskih utrka, a na kraju nije ništa bitno ostvario u karijeri, nije postao niti profesionalac. Za razliku od mene. Sjednite na bicikl, vozite iz užitka, a ne zbog toga što su to radili vaš otac, stric, prijatelj ili tko zna tko.


Fernando Alonso


Fernando Alonso vaš je veliki prijatelj? Zanimljivo, Alonso je svojedobno najavio da želi kupiti biciklističku momčad, želite li vi možda kupiti F1 momčad?


– Ha, ha, još uvijek nemam dovoljno novaca. Šalu na stranu, Fernando je veliki ljubitelj biciklizma, ali je odmah shvatio da bi imao velikih poteškoća kada bi se u to upustio. Ne možeš raditi dvije stvari istovremeno jednako kvalitetno, jednako strastveno. Pogotovo ako si u Formuli 1, gdje vlada izuzetno veliki pritisak. Možda Fernando u budućnosti pokuša pokrenuti taj svoj projekt, ali vjerojatno će to učiniti tek kada završi F1 karijeru.


Il Pistolero


Nadimak vam je Il Pistolero jer se nakon svake pobjede udarite rukom po grudima i potom »ispalite« hitac u zrak. Zašto to činite?


– Prvi sam put to napravio 2007. godine na utrci Pariz – Nica. Suvozači su me pitali zašto ne napravim neku gestu ili nešto ne kažem kada pobijedim. Tada sam to napravio i tako je ostalo.


JOŠ NIJE VRIJEME ZA OPROŠTAJ – Alberto Contador KADA UZMETE BICIKL, UŽIVAJTE U NJEMU – Alberto Contador


M. MIJOŠEK


SEDMI TRIJUMF – Alberto Contador nakon pobjede na ovogodišnjem Giru


www.tinkoffsaxo.com


Vladimir Miholjević, Viktor Peršić, Vedran Buršić, Irena Peršić Živadinov, Valerij Jurešić i Fernando Kirigin


D. ŠKOMRLJ