Aleksandar Šćepanović

Opatijski trener i bivši Kvarnerovac izborio košarkašku Bundesligu: “Imao sam od početka osjećaj da je ekipa fajterska”

Katarina Blažević

ERUPCIJA RADOSTI - Aleksandar Šćepanović/Foto PS KARLSRUHE LIONS

ERUPCIJA RADOSTI - Aleksandar Šćepanović/Foto PS KARLSRUHE LIONS

Cijelu godinu smo se borili s ozljedama i rekao sam »samo da budemo zdravi pa da vidimo do gdje možemo« - kaže Šćepanović, trener PSK-a Lionsa, koji je ulaskom u finale Pro A lige izborio Bundesligu, iako je regularni dio sezone završio tek na sedmom mjestu



RIJEKA Iako ga je kao velikog navijača Rijeke razočaralo što su Bijeli ostali bez Rabuzinova sunca, Opatijac Aleksandar Šćepanović imao je protekloga tjedna razloga za sreću. Košarkaški trener koji je nekada bio i igrač »starog« Kvarnera, a potom trenerski zanat krenuo učiti u novom Kvarneru 2010 kao asistent Vladimiru Anzuloviću, sa svojim je PS Karlsruhe Lionsima izborio finale Pro A njemačke lige, ali što je još važnije, izborio je i plasman u elitno društvo – Bundesligu!


Karlsruhe je u polufinalnoj seriji s 3-1 nadigrao Phoenix Hagen i u petak igra prvu finalnu utakmicu, a kako god ono završilo, nakon uzvrata će Šćepanović i ekipa zasigurno dobro proslaviti uspjeh koji se sada u njihovu klubu piše kao najveći u povijesti.


Ipak, priča nije u potpunosti pozitivna jer Bundesliga, barem zasad, nije dala licencu Karlsruheu. Razlog? Stroga pravila koja nalažu kako svaki bundesligaš u ovome trenutku na računu mora imati barem 80 posto budžeta za sljedeću sezonu, a minimalni iznos budžeta je 3,5 milijuna eura…




– Još odluka nije stopostotna. Mi nemamo taj novac odmah sada, već više kao neko obećanje. S košarkaške strane smo odradili sve što smo mogli, a sada je na našoj upravi da vidi jesmo li u mogućnosti participirati. Potencijal sponzora je sada ulaskom u najviši rang ogroman. Grad Karlsruhe je, na primjer, glavno sjedište dm-a. Vidjet ćemo, prvi put smo odbijeni, ali još postoje šanse – objašnjava zamršenu situaciju 41-godišnji trener PS Karlsruhe Lionsa Aleksandar Šćepanović, koja doduše nije pokvarila veselje nakon plasmana u finale drugog ranga.


Brojne ozljede


Što se trenerske karijere tiče, ovaj je Opatijac točno deset godina u Njemačkoj, u koju je otišao iz Kvarnera 2010 u kojemu je osim uloge asistenta imao i ulogu trenera u omladinskom pogonu. U Njemačkoj je prvi angažman imao upravo u Karlsruheu koji je iz Regionalne lige odveo u Pro B pa Pro A ligu, da bi potom prešao u bundesligaša Mitteldeutscher. Ondje je bio i asistent i glavni trener pa tako Šćepanović već ima iskustvo treniranja u Bundesligi.


Ono što je posebno zanimljivo, do finala je ove sezone Karlsruhe stigao nakon što je regularni dio završio tek na sedmom mjestu, odnosno pretposljednjem koje vodi u play-off!


– Njemački su eksperti prognozirali da ne postoji šansa da ćemo ponoviti uspjeh od prošle sezone, kada smo igrali polufinale Pro A lige. Cijela ekipa se tada rasprodala, morali smo potpisati novih deset igrača. I od prvog dana su krenuli problemi. Naš najbolji igrač je slomio ključnu kost na prvoj pripremnoj utakmici, kapetan je završio na operaciji stopala, još jedan igrač je imao iščašeno rame…


Cijelu godinu smo se borili s ozljedama i rekao sam »samo da budemo zdravi pa da vidimo do gdje možemo«. Od početka sam imao osjećaj da je ova ekipa fajterska i da je treba izazvati. U regularnom dijelu sezone smo tek jednu utakmicu odigrali kompletni, i baš pred play-off su svi odjednom ozdravili. Malo po malo smo se dizali i sada igramo najbolju košarku sezone. Ovakve dečke, ovakve karaktere nisam dosad trenirao. Bilo je talentiranijih, iskusnijih, ali ovako da jedan za drugoga igraju, to je nešto posebno.


Iako je Njemačka aktualni svjetski prvak u košarci i iako u Bundesligi nastupaju i dva euroligaša, na ovim se prostorima još uvijek nekako podcjenjuje njemačka košarka, s čime se slaže i Šćepanović.


– Njemačka liga raste iz godine u godinu u svakome smislu. Pro A liga je sve ozbiljnija i popularnija, igrati pred četiri do pet tisuća ljudi nije ništa čudno. Košarka pokušava uzeti drugo mjesto od rukometa koji je također jako popularan, a nakon prvog nogometa koji je ipak religija. Što se Pro A lige tiče, ona je podosta amerikanizirana jer cijela Njemačka gravitira prema tome, iako osobno nisam ljubitelj toga.


Na tržištu je puno američkih igrača koji su i cijenom pristupačniji od europskih i ako se pažljivo napravi selekcija, može se naći jako dobrih igrača. Kvalitetom je liga specifična. Ove sezone imamo tri bivša euroligaška igrača koji ne dominiraju ligom i tri igrača koji su bili na zadnjem Svjetskom prvenstvu. Ne mogu je uspoređivati. Cijela njemačka košarka je specifična. Je li Bundesliga jača od ABA lige? Obje imaju po dvije euroligaške ekipe. Manje su razlike, ali je njemačka liga puno brža, eksplozivnija. Naši igrači jesu educirani, imaju viši košarkaški kvocijent inteligencije, ali ne mogu odgovoriti atleticizmu američkih igrača.


Želja voditi jednog dana jaki Kvarner

Kao bivšem Kvarnerovcu, kako u igračkom tako i trenerskom smislu, veliko mu je zadovoljstvo bilo vidjeti da se klub ponovo vratio u elitno društvo hrvatske košarke.


– Bio sam tužan i razočaran jer godinama nije bilo ozbiljne košarke u Rijeci. Stvarno sam ponosan i sretan što se pojavila jedna masa oko Roberta Jurkovića i njegove ideje da se sve to pokrene s jedne mrtve točke. Rijeka svakako to zaslužuje, ali ne samo da participira u Premijer ligi, nego i da bude ozbiljan klub koji će se boriti i za nešto više. Branimir Pavić kao trener isto radi jako dobar posao i sretan sam jer mi svi iz Rijeke profitiramo na neki način od toga. Moj najveći san je ipak biti kući i raditi ondje u jednom velikom klubu. Da se ne lažemo, volio bih jednoga dana biti trener Kvarnera u ABA ligi ili nekom europskom natjecanju. Do toga ima još dosta, ali napravljen je prvi korak i nadam se da će se priča sada samo nadograđivati – kaže Šćepanović.

Hrvati


Zanimljivo, ove sezone u Pro A ligi nema niti jednog hrvatskog igrača. U Bundesligi su praktički jedini Hrvati Danko Branković (Bayern) i Krešimir Nikić (Alba), odnosno još su tu četvorica igrača koji uz hrvatsko državljanstvo imaju još jedno.


– Prošle godine sam imao u ekipi Ivana Karačića i Darka Baju, a sada mi je žao što nemam nijednog hrvatskog igrača. Ali tako je, tržište diktira odluke. Od stranca se tu ipak očekuje da mora pobjeđivati, a to nije jednostavno. I meni je bio šok u početku kako ovdje sve brzo ide »gore-dole«, dok je to kod nas polako, igramo unutar trice, kaznit ćemo svaku grešku…


A ovdje ljudi žive s greškama. Drugačija je liga i zato se jako teško hrvatskim igračima prilagoditi. Meni se čini da košarka općenito ide u tom smjeru u kojem ide i njemačka liga. Atleticizam je bitan i sve se odluke donose u velikim brzinama. Mi kao Hrvati se moramo adaptirati toj vrsti košarke.


Iako je Šćepanović već cijelo desetljeće u Njemačkoj, u nekoj daljnjoj budućnosti ipak bi se volio okušati kao trener u svojem rodnom kraju. Što se bliže budućnosti tiče, Opatijac ostaje u Karlsruheu bez obzira u kojemu rangu klub bude igrao iduće sezone.


– Ne mogu reći da sam baš ovdje kao doma jer to su ipak Nijemci koji imaju neki drugi mentalitet. Mi smo im ovdje uvijek stranci. Ostajem sigurno i naredne sezone, a sada je prvo bitno dignuti trofej, da podebljamo ono što je počeo Kvarner! – zaključuje Aleksandar Šćepanović.