Sara Kolak

Olimpijska pobjednica iz Rija nakon neuspješnih kvalifikacija u Tokiju: “Znam da tako ne izgleda, ali dala sam sve od sebe”

Ivana Vaupotić

TUŽNA I RAZOČARANA – Sara Kolak/Foto REUTERS

TUŽNA I RAZOČARANA – Sara Kolak/Foto REUTERS

Nikako ne mogu biti zadovoljna jer znam da mogu i da vrijedim više. Imam tek 26 godina, iz ovoga trebam izvući pouke, sve posložiti i krenuti ispočetka – kaže Sara, koja je imala tri neuspješna pokušaja



RIJEKA Prije pet godina u Rio de Janeiru ispisala je najljepšu priču Olimpijskih igara i osvojila zlato u bacanju koplja, jučer je na Olimpijskom stadionu u Tokiju ostala bez plasmana u finale. Sara Kolak, atletičarka Kvarnera, imala je sva tri neuspješna pokušaja u kvalifikacijama, čime je ostala bez plasmana na Igrama.


– Bilo je dosta loše. Moja je tehnika daleko od dobre, a koplje je disciplina koja ne prašta pogreške – rekla je Sara Kolak, koja je natjecanje otvorila jako kratkim hicem zbog čega je odlučila prestupiti. Jednak se rasplet dogodio i u drugom pokušaju u kojem je njezino koplje palo oko 55 metara pa je atletičarka Kvarnera još jednom odlučila prestupiti. Ostao joj je još jedan pokušaj, Sara Kolak išla je na sve ili ništa i u prevelikoj želji prestupila u zaletu. No niti taj joj hitac ne bi donio toliko željeno finale, kojim bi naplatila sve kroz što je prolazila u posljednje vrijeme, jer je opet bio oko 55 metara.


– Žao mi je što sam prestupila i što sam ostala bez plasmana. U posljednjem sam pokušaju išla na sve ili ništa, na kraju sam stala na crtu i više nije bilo povratka. Jako sam razočarana i tužna što je ovako ispalo, ali sam motivirana za novi početak. Stvarno se dobro osjećam, nemam se fizički ni na što požaliti, jedini problem koji imam je tehnika. Imam tu puno posla, sad se treba vratiti treningu i osnovnim stvarima i samo raditi – nastavila je Sara Kolak, koja je ove sezone odradila tek jedno natjecanje. Na mitingu Zlatna sprinterica u Ostravi osvojila je treće mjesto s hicem od, za nju itekako skromnih, 60,04 metra.




Nakon Ostrave nije bila zadovoljna pa je odlučila promijeniti prvotni plan i odustati od svih natjecanja da bi se što bolje spremila za Tokio. No nekoliko dana uoči puta njezin trener Andreas Thorkildsen, legendaran norveški bacač koplja i dvostruki olimpijski pobjednik, naprasno je odustao od odlaska u Tokio, a kao razlog naveo strah za vlastito zdravlje uslijed problema s koronavirusom u Japanu. Svojim je potezom jasno dao do znanja da mu Sara Kolak nije prioritet i da je njihova suradnja završena.


Finale


– Trenerov me potez jako razočarao, njegov je posao da bude uz mene, pa i u Tokiju. Nismo se čuli, čak niti nakon kvalifikacija. Meni ne treba dopisni trener, već trener koji će biti uz mene. Iz samo njemu znanih razloga odustao je od puta svega nekoliko dana prije odlaska u Tokio. Za mene je to gotova priča, nisam htjela da njegova odluka ima prevelik utjecaj na mene i da mi makne fokus s nastupa na Olimpijskim igrama pa to nisam odmah htjela javno izgovoriti. No unatoč svemu našu suradnju želim završiti na korektan način. Zato ću se naći s njim i popričati o svemu – kaže Sara Kolak, koja se unatoč svim problemima nadala plasmanu u subotnji finale (13.28 sati po srednjoeuropskom vremenu) u koji se s najboljim rezultatom plasirala Poljakinja Maria Andrejczyk, koja je u svibnju u Splitu hicem od 71,40 metara postala vlasnica trećeg rezultata svih vremena i najboljeg rezultata na svijetu od 2013. godine.


Njezino je koplje odmah u prvom pokušaju letjelo do 65,24 metra, čime je za 2,24 metra premašila kvalifikacijsku normu. Europska prvakinja Christin Hussong kao pretposljednja se plasirala u finale (61,68), za plasman u koji je trebao hitac od 60,94 metra. Bez finala je ostala i svjetska rekorderka i dvostruka olimpijska pobjednica, Čehinja Barbora Špotakova, koja je sa 60,52 metra zauzela 14. poziciju.


– Iskreno, nadala sam se plasmanu u finale, nakon svega sam i dalje bila fokusirana na svoj nastup i dalje sam znala što je moj cilj. Sve se stvari u životu događaju s razlogom, tek ćemo vidjeti koji je bio razlog za sve ovo. Ja sam čista sama sa sobom jer sam dala sve od sebe, iako to tako ne izgleda, ali, kao što sam već prije rekla, koplje ne prašta.


Sara Kolak veliku je pomoć u Tokiju imala od Edisa Elkasevića i Marka Mastelića, trenera Sandre Perković i Filipa Mihaljevića, koji su joj cijelo vrijeme bili na raspolaganju da bi se što bolje pripremila za nastup u kvalifikacijama.


Podrška


– Stvarno moram zahvaliti svima koji su cijelo vrijeme uz mene, od mojeg kluba Kvarner, Hrvatskog atletskog saveza, Međunarodnog olimpijskog odbora, mojeg sponzora Ine, Edisa i Marka, koji su napravili sve da mi pomognu i olakšaju situaciju u kojoj se nalazim. Veliko hvala i svim mojim navijačima, njihove poruke mi jako puno znače – nastavila je Sara Kolak, koja se u nedjelju vraća u Hrvatsku. A onda je čeka najteži zadatak, izbor trenera s kojim će se vratiti na pobjedničke staze.


– Sad ću prvo malo ohladiti glavu i onda krećemo ispočetka. Sezona još nije gotova, fokusirat ću se na preostala natjecanja, ali isto tako razmišljam i o novom treneru. To nije laka odluka i ne može se donijeti preko noći. Trebam dobro razmisliti jer si ovakav cirkus više nikad ne želim priuštiti. Moram naći osobu od povjerenja, nekoga tko ima znanje i tko me može vratiti na stare staze. Opekla sam se, ali kako se kaže: svako zlo za neko dobro – kaže 26-godišnja atletičarka Kvarnera pred kojom je još duga karijera.


– Ovim natjecanjem nikako ne mogu biti zadovoljna jer znam da mogu i da vrijedim više. Imam tek 26 godina, iz ovoga trebam izvući pouke, sve posložiti i krenuti ispočetka. Motivirana sam, već razmišljam o treningu, ne dam se. Situacije koje ne mogu kontrolirati, poput ove s trenerom, neće definirati ostatak moje sportske karijere, to neću dopustiti. Sve što sam prošla samo me ojačalo, opet će sve biti kako treba – zaključila je Sara Kolak.