RIJEKA Rijeka se opet vratila u neka dobra stara vremena u kojima je većina pratitelja nogometnih zbivanja bez problema mogla iz glave »izdiktirati« ne samo prvih jedanaest Bijelih nego i Velike četvorke hrvatskog nogometa, pa i momčadi koje nisu bile u prvom planu. Istina, nogomet se bitno mijenja i u HNL-u, puno je izlazno-ulaznih transfera i teško je sve pratiti.

No, standardnost momčadi u nekim osnovnim okvirima nešto je što se podrazumijeva. Baš toga nije bilo u vrijeme Cersea Cosmija, kad je bilo teško pogoditi i polovinu momčadi za svaki sljedeći susret, kad je stanje bilo izuzetno kaotično, a u udarnoj postavi bilo prometno kao na kolodvoru.

Sergej Jakirović je brzo detektirao probleme. Smanjio je roster u suradnji s klubom, doveo ciljana pojačanja na svakoj poziciji, poduplao svako mjesto u momčadi i bitno podigao fizičku spremu igrača. Bijeli su počeli »letjeti« travnjakom, ne padaju više kao nekada već u 60. minuti, a novi trener prenio je na igrače i dobar dio pobjedničkog mentalitata iz Zrinjskog.

Svi su ovoga proljeća vidjeli neku novu Rijeku, Rijeku s gardom i taktičkom disciplinom, no još je puno nedostataka u igri.

Riječko srce

– Tek smo tri mjeseca zajedno, bit će to još puno bolje – često zna istaknuti Jakirović kada se apostrofiraju Rijekini problemi (igra na postavljene obrane, pokrivanje međuprostora, golovi iz prekida, protok lopte).

U sustavu 4-2-3-1 Rijekin je sastav skrojen od »glave do repa«, zna se tko što točno radi i koliko može.

NEDILJKO LABROVIĆ – Kapetan je zaštitni znak Rijeke, koja je u dosta utakmica imala sreće, ali i bila sretna što ima Labrovića. Spašavao je Bijele puno puta ovoga proljeća, a kao nagrada stigao je drugi reprezentativni poziv Zlatka Dalića. Nezamjenjiva je jedinica, odigrao je svih 26 utakmica, dvaput bio u momčadi kola, obranio dva jedanaesterca, a u prosjeku ima po tri velike obrane po utakmici.

Pričuva: Martin Zlomislić.

DANILO VEIGA – Dvadesetogodišnji Portugalac ugodno je iznenađenje na desnom beku s kojeg je istisnuo Grgića, koji sve više ulazi kao krilni napadač. Plijeni sigurnošću, nije ga lako proći uz liniju, a često se pridodaje i napadu, gdje zna i asistirati za pogodak. Ne griješi puno, iako je dojam da mu nedostaje više brzine.

Pričuva: Alen Grgić.

NIKO GALEŠIĆ – Mladi stoper svoj je talent i umijeće počeo pokazivati sazrijevanjem uz iskusnog Dilavera. Dojam je da mu je baš trebao takav jedan igrač koji donosi mirnoću i sigurnost. Iako se nije tako činilo, postao je standardni stoper koji je dobro odigrao većinu proljetnih utakmica, izuzme li se gostovanje kod Lokomotive.

Pričuve: Ivan Smolčić, Matej Mitrović.

EMIR DILAVER – Iskusni 31-godišnjak iz Dinama prometnuo se u zapovjednika obrane i vođu momčadi. Igrač je o kojem ne treba posebno trošiti riječi, dokazao se u Dinamu i Ferencvarosu, a na Rujevici samo prelio dio svog znanja i iskustva. Spiritus movens je u svakom pogledu igrač koji je trebao novoj Rijeci, za koju je dobro i što nije na posudbi, već je njezin igrač.

Pričuva: Anton Krešić.

ANDRIJA VUKČEVIĆ – Crnogorski reprezentativac, najbrži igrač Rijeke, ovoga proljeća igra promjenljivo, ali bez njega lijevi bok Bijelih ne djeluje toliko ubojito. Istina, Vukčević gubi puno posjeda i dio problema leži u obrambenim zadacima, no u napadu donosi okomitost, brzinu i često upotrebljive ubačaje. Kad je pravi, siguran je u udarnoj postavi. Alternativa mu je Goda, koji je ipak drukčiji profil igrača.

Pričuva: Bruno Goda.

LINDON SELAHI – Ostanak Selahija na Rujevici veliki je dobitak za momčad jer je Jakirović baš inzistirao na igraču koji će nositi prevagu u središnjici, dobivati duele i skupljati druge lopte i otpatke. Selahi je prvi u HNL-u po prosječno oduzetim loptama protivniku, ali zna i krenuti prema naprijed, kreirati prigodu za pogodak. Ukratko, »riječko srce«.

Pričuva: Mato Stanić.

Najbolji asistent

VELDIN HODŽA – Jedan od trojice mladih igrača koji je postao standardan na poziciji zadnjeg veznog u tendemu sa Selahijem. Ima od koga učiti, a jača strana su mu ipak kreacija i guranje momčadi prema naprijed. Zna biti i opasan po gol, a ovoga proljeća osvojio je i dosta duela u srcu momčadi. Uz Frigana igrač je koji je bio zanimljiv Dinamu minule zime.

Pričuva: Emmanuel Banda.

PRINCE AMPEM – Ustalio se na desnom krilu i igrač je koji mnogim navijačima zna »kidati živce« nekim nerezonskim rješenjima, ali u konačnici su brojke na njegovoj strani. S pet asistencija prvi je dodavač Bijelih kod golova, a i sam je zabio tri pogotka. Najbolji je i po uspješnim driblinzima, ali i gubi puno lopti.

Pričuve: Alen Grgić, Bruno Bogojević.

NIKO JANKOVIĆ – Doveden kao velika Jakirovićeva želja u ofenzivnom srcu momčadi. Veliki talent i radnik, odrađuje puno posla u međuprostorima linija, obrambeno-napadačkih i puno radi za momčad. Posjeduje raskoš talenta koji bi tek na Rujevici trebao izbrusiti. Njeguje njemački način promišljanja rada i odnosa prema nogometu. Zasad je nagrada stigla dvama golovima na Drosini.

Pričuva: Adrian Liber.

ANTONIO MARIN – Igrač desnog krila na kojem je posebno jak u igri »jedan na jedan«, iako u tom segmentu još nije prezentirao sve što zna i može. Drugi je iza Ampema po uspješnosti driblinga, a ovoga proljeća imao je i dosta upotrebljivih ubačaja. Možda mu nedostaje malo više odlučnosti u završnici akcija.

Pričuva: Nais Djouahra.

MATIJA FRIGAN – Prvi napadač Bijelih i najbolji strijelac s osam golova. Proljeće mu je donijelo neočekivani uzlet, pri čemu je prezentirao dobar osjećaj za gol i prostor. Brz je, okomit, snalažljiv i za braniče često dosadan, nikad ne odustaje od pokušaja da dođe do lopte i ugrozi gol. Pokazao je da zna zabiti i glavom. Iako zanimljiv mnogim klubovima, zadovoljan je ostankom na Rujevici, a zadovoljna je i Rijeka njegovim napretkom.

Pričuve: Jorge Obregon, Deni Jurić.

Uz udarni sastav Jakirovića posebno raduje i dobar manevarski prostor među pričuvama, u svakom trenutku ima dobre i zanimljive alternacije. Momčad koja pobjeđuje, ne mijenja se, čime se, očekivano, dosta vodio trener Bijelih ovoga proljeća.