RIJEKA Kolo od sreće uokoli, vrteći se ne pristaje, tko bi gori, eto je doli… – stihovi iz »Osmana«, djela dubrovačkog srednjevjekovnog literata svjetskog glasa Ivana Gundulića i nakon tolikih stoljeća stalno se potvrđuju, ovaj put u novim epizodama bogate karijere nogometnih zvijezda Portugalca Cristiana Ronalda i Francuza Karima Benzeme.

Ovom prvom su dani kada je »bio gore« sve davnija uspomena, »sada je dolje«, to mu je surova realnost, dok je njegov bivši suigrač iz onog Reala, skoro pa Ronaldov vodonoša Benzema, u tom nezaustavljivom kolu sreće sada na vrhu.

Ronaldo je sve nervozniji, kao kockar »kada ga karta neće«, u takvom je stanju pokvario večer fešte na legendarnom Old Traffordu gdje je Manchester United u važnom ligaškom dvoboju 11. kola goste iz londonskog Tottenhama svladao 2:0, s time da su domaći Red Devilsi bivšeg Ajaxova trenera ten Haga Spurse mogli svladati i uvjerljivije.

No, umjesto komentara o njihovoj odličnoj igri, u post festumu utakmice u prvom planu je Cristiano Ronaldo, golgeter kojega neki već nazivaju »zvijezdom na zalasku«. Rođeni strijelac, svojedobno odlučan u odlasku iz Juventusa, u Manchesteru ne može zabijati jer sjedi na klupi, sada je demonstrativno pokazao koliko je to za njega ponižavajući status.

Lloris spasitelj

Za razliku od gospodskog ponašanja Jamesa Bonda, nezaboravnog agenta 007, ovaj nogometni CR7 ponio se kao da je neki od nediscipliniranih igrača Konstruktora iz ere Joleta Kneževića na nedjeljnim matinejama na Omladinskom igralištu. S klupe, koja ga očito neizdrživo žulja, nije mogao uživati u sjajnoj predstavi suigrača, toliko dominantnih da je kod poraženih najbolji golman, inače kapetan Hugo Lloris, spasitelj ekipe od debakla.

U nastavku ipak nije mogao ništa kada su ga matirali prvo Fred, kasnije spektakularnim golom Bruno Fernandes. Spursi su se tada raspali, sjajni Lloris je zatvarao tolike rupe u obrani. Kada smo pak kod debakla, Ronaldo se neugodnom gestom od njega nije spasio. Kada je, naime, nizozemski stručnjak obavio tri od pet mogućih zamjena, uvevši McTominaya, Eriksena i mladog Elangu, vremešnom, sada već 37-godišnjem Cristianu pukao je film i u 89. minuti je bijesan otišao s klupe. Kada je susret već odlučen, ostavio je ekipu, pošavši u svlačionicu. Praćen TV kamerama, najstariji Unitedov igrač znao je da će snimka obići svijet, te da će se više pričati o njemu nego o utakmici, ali strijelac, koji je sve više »trkač olovnih nogu«, buntovnički je ustrajao u toj svojoj »antireklami«.

Sjajan igrač, čovjek koji je samo u jednom Realu zabio 450 golova, što ni mnogim rukometašima nije uspjelo u Zametu, ionako je često imao dara da u raznim klubovima tijekom duge karijere ispadne antipatičan, ovaj put je nanovo dokazao taj svoj nikada dobrodošli talent. Htio, ne htio, ten Hag nije mogao zaobići incident, nezamisliv u današnjem vrhunskom nogometu.

– Večeras me ne zanima Ronaldo, o tome ćemo se brinuti kasnije. Želim zadržati pozornost na momčadi, na onima koji su izašli na teren – govorio je trener nakon utakmice o problemu, o prašini koju će u klubu ipak morati izvući ispod tepiha i pomesti. – Rashford? Nasuprot momčadi kakva je Tottenham trebali su nam igrači koji igraju presing i koji su dinamični. Vidjeli smo još u nedjelju s Newcastleom, kada je ušao u igru, Rashford nam je to mogao pružiti, odabrao sam ga iz tog razloga.

Atraktivni Real

Tako je bilo na Otoku, na Iberijskom poluotoku, u Realu je i dalje idilično, u klubu je mir, u igri sklad za prepričavanje, dok su u Elcheu pobjeđivali 3:0, Benzema i ostali članovi orkestra trenera Carla Ancelottija nanovo su priredili izvedbu od koje svakom nogometnom estesti zastaje dah. Ekipa je to koja igra ljepše, atraktivnije, ali i jednostavnije od nezaboravnog Peleova Brazila.

– Kada igra Mirza, utišaj ton na TV-u i pusti glazbu – govorio je Igor Prtorić, veliki riječki zaljubljenik u košarkaškog genija Delibašića. Ispada da u ovom Realu svi igraju kao Mirza, uključujući i Benzemu, koji se ponaša kao antizvijezda, ona momčadska »svi za jednoga, jedan za sve« vrijedi i za osvajača Zlatne lopte, koji je odavno izašao iz Ronaldove sjene. On, kao i svi suigrači, svi redom virtuozi s loptom, njeguju kult igre u kojoj nema »carinika«, Luka Modrić i prijatelji imaju toliko naizgled lakih i jednostavnih rješenja da bi laik pomislio »pa ovo je lako, svatko može igrati nogomet«.

Akcije i potezi pritom su za prepričavanje, u svom originalnom komentiranju mogao bi ih opisati samo Zvonimir Magdić, jedan i jedini, neponovljivi Amigo. U sve se itekako uklapa Benzema, za razliku od priča kao ove s Cristianom Ronaldom ili one pariške o Mbapeu, stotini milijuna eura i ćakula te demantija o siječanjskom odlasku tog golgetera iz PSG-a, osvajač Zlatne lopte ne glumi protragonista izvan terena, njegova zvijezda sjaji na terenu, jedinom mjerodavnom mjestu za priče oko vrijednosti napadača.