ZAGREB Sudeći prema onome što poručuju zagrebački mediji bliski prvoligašu iz Maksimira dogodilo se očekivano. Nakon medijskog žongoliranja brojnim trenerskim imenima izbor za novoga trenera Dinama sveo se na očekivano ime ono v. d. trenera i sportskoga direktora Zorana Mamića. Logičan rasplet priče koja je od početka slutila upravo na takav epilog. Istina, privremeni Mamićev povratak na klupu digao je dio navijača na noge i potpuno je jasno da Mamić mlađi i njegova momčad neće uživati složnu podršku s tribina. Međutim, to je očito cijena koju su u Maksimiru (opet) spremni podnijeti.

Matjaž Kek u jednoj je trenutku isplivao na površinu kao vrlo izgledan kandidat za klubu Dinama. Je li bivši trener Rijeke i aktualni slovenski izbornik doista bio želja “gazde” Zdravka Mamića ili su razgovori s njime poslužili samo kao dimna zavjesa za Zoranov povratak na klupu još uvijek je teško  dokučiti. No, ono što se sa sigurnošću može ustvrditi je da Zdravko, za Dinamo kakvoga prižljekuje, nije mogao naći boljega trenera za Dinamo  od svojega mlađega brata Zorana.

Prije svega Mamić je već pokazao da ima u njemu trenerskog “šlifa”, stručno nije upitan, a budući da je sa pozicije sportskoga direktora nadgledao selektivne procese u klubu ima i jako dobar uvid u stanje s igračkim kadrom. Sudeći po posljednjim utakmicama u Maksimiru namjeravaju na scenu pogurnuti novi val mladih igrača koji su već pokazali svoj potencijal igrajući juniorsku Ligu prvaka. I njih je sportski direktor imao prilike dobro upoznati u posljednjih godinu dana. Čudi stoga  Zoranova konstatacija nakon pulskog remija kako je ovo “najslabiji Dinamo od 2005. godine”.

Ne zvuči nimalo stimulirajuće za mlade igrače koji trebaju vjeru i podršku. Uostalom, čudno je da je sportski direktor s pozicije v. d. trenera javno preispituje nešto što spada u uski djelokrug rada sportskoga direktora  – selekciju igrača. Doduše, puno jednostavnije je kada su trener i sportski direktor bliski gazdi u Međugorju pa će se vjerojatno svi ovi problemi riješiti puno jednostavnije nego da na te funkcije sjedne netko tko se ne preziva Mamić. Ukratko: Dinamo je dobio ono što Dinamo jest –  obiteljski projekt braće Mamić.