Razgovor s Fabianom Carinijem

Živio je san svakog dječaka, a otkrio nam je i što misli o Igoru Tudoru: 'Bio je stvarno...'

Robert Hrkać

Fabian Carini / Foto Instagram

Fabian Carini / Foto Instagram

Svjetsko prvenstvo 2002. u Koreji i Japanu bilo je prekrasno iskustvo. Imao sam 22 godine, bio sam vrlo mlad, i to je stvarno san svakog djeteta, nastupiti na Mundijalu, ispričao je Carini



Urugvaj je druga najmanja država u Južnoj Americi, ali u nogometnom kozmosu, stoji odmah pored Brazila i Argentine, što u smislu trofeja, što u količini zvijezda koje su producirali. Diego Forlan, Luis Suarez, Edinson Cavani, Enzo Francescoli, Alcides Ghiggia, urugvajski su meštri nogometne igre koji su se uglavnom kretali po orbiti kaznenih prostora, ali ni u ostalim linijama La Celeste nije zaostajala talentom. Da bi nogometna kuća imala čvrste temelje, potrebno je među vratnicama imati dominantnu figuru, a to je bio Fabian Carini, koji je 10 godina čuvao urugvajsku mrežu od ‘gol-nasrtljivaca’. Carinija su ‘rukavice’ odvele i u Europu, odnosno Serie A i La Ligu, a nekoliko je sezona proveo kao pričuva Gigiju Buffonu u Juventusu, u koji dolazi iz – Danubija.


– Potpisao sam za Juventus 2000. godine, kada sam bio član Danubija. Iza sebe sam imao odigranu Copa America 1999., branio sam i u kvalifikacijama, a u Juve sam stigao 2001., govori nam za početak Carini, koji je postao vratar na malo neobičan način.


 


Uzor mu je bio Ladislao Mazurkiewicz




 


– Kada sam imao osam ili devet godina stavili su me na gol jer nije bilo prvog vratara, a sve jer sam bio najviši. Od tada sam vratar, a moj uzor bio je Ladislao Mazurkiewicz, urugvajski vratar koji je igrao na svjetskim prvenstvima i koji je osvojio sve s Peñarolom, te Fernando Alvez, također jedan Urugvajac koji je osvojio dosta toga, govori nam Carini.


Carinijeva karijera

 


 


Fabián Carini profesionalnu karijeru započeo je u urugvajskom Danubio F.C., nakon čega 2001. prelazi u Juventus F.C.. Tijekom tog razdoblja bio je na posudbi u belgijskom Standard Liège.


 


Godine 2004. potpisuje za Inter Milan, a jednu sezonu provodi na posudbi u Cagliari Calcio. Nakon Italije nastavlja karijeru u Španjolskoj u Murciji, potom u Brazilu u Atlético Mineiru.


 


U završnici karijere branio je za urugvajski Peñarol, ekvadorski Deportivo Quito te urugvajski Juventud de Las Piedras, gdje je i završio igračku karijeru. Ukupno je tijekom klupske karijere upisao 257 nastupa.


 


Iskustva u Juventusu


 


 


Kao urugvajska jedinica Carini je dočekao i Svjetsko prvenstvo 2002., gdje je stajao na golu u utakmicama protiv Senegala, Francuske i Danske, ali s La Celesteom nije došao do četvrte utakmice, koja je usput rečeno – nokaut.


 


– Svjetsko prvenstvo 2002. u Koreji i Japanu bilo je prekrasno iskustvo. Imao sam 22 godine, bio sam vrlo mlad, i to je stvarno san svakog djeteta, nastupiti na Mundijalu. Mogu reći da sam uspio ostvariti svoj dječački san. Istina je da smo imali tešku skupinu s Danskom, Francuskom i Senegalom, no bili smo vrlo blizu prolaska dalje. Bilo bi lijepo da smo izborili nokaut fazu, iskreno će Carini. U Juventusu je bio kolega s Igorom Tudorom, sadašnjim trenerom Tottenhama i bivšim hrvatskim reprezentativcem.


 


– Proveo sam s Igorom godinu dana u Juventusu, bio je stvarno sjajan suigrač, vrlo duhovit, ali i ozbiljan kada je trebalo trenirati. Njegova osobnost očito je utjecala i na trenersku karijeru, stvarno smo se sjajno proveli te godine u Juventusu, govori bivši urugvajski vratar, koji poput svih nas nogometnih zaljubljenika, jedva čeka i ovogodišnje Svjetsko prvenstvo, gdje Urugvaj dolazi s Marcelom Bielsom kao šefom stručnog stožera.


 


– Urugvaj s Marcelom Bielsom, ima mladu, ali iskusnu momčad koja, iako trenutno nije u najboljem trenutku, uvijek može nešto veliko napraviti na Mundijalu. Uvjeren sam da će Urugvaj dobro proći i na ovom Svjetskom prvenstvu, imam puno povjerenje u momčad. Najvažnije je proći skupinu, a nokaut faza dosta ovisi i o protivnicima, zaključuje.