ZAGREB  Sredinom ožujka ove godine Gorica je djelovala kao siguran putnik u drugi rang hrvatskog klupskog nogometa, s jedanaest bodova zaostatka za Šibenikom i lošijim omjerom u dotadašnja tri međusobna ogleda, a u čudo je, kako sam kaže, vjerovao samo Željko Sopić, njegova obitelj i kućni ljubimci. Prije točno tri mjeseca u srcu Turopolja pala je Lokomotiva, i tu se sve okrenulo. Prošli vikend je pak definitivno potvrdio da Gorica ostaje u HNL-u.

– Znači, sada sam drugi čovjek jer je ovaj dio sezone nosio toliko raznih emocija. Neću reći da je bilo straha, ali ljudi jednostavno ne shvaćaju da takva situacija dovodi u pitanje egzistenciju kluba – kaže Sopić. – Mi koji smo unutra, znamo koliko sve to vrijedi. Mislim da smo napravili nešto o čemu će se pričati još godinama, a mi još uvijek toga nismo svjesni.

Za pretpostaviti je da zadnje kolo s Dinamom dočekujete u potpuno drukčijem raspoloženju?

– Ne znam kako je bilo prije, ali mi prvaku namjeravamo napraviti špalir pri izlasku na teren, a zatim ćemo odigrati hrabru utakmicu, pokušati pobijediti i zaključiti ovu nevjerojatnu sezonu. Klub je bio u iznimno teškoj situaciji na polusezoni, a naš sportski direktor Mario Brkljača i ja pogodili smo s dovođenjem igrača. Mislim da ih nitko drugi, osim nas dvojice, ne bi uzimao. Recimo, Filip Mrzljak i Valentino Majstorović nisu igrali šest mjeseci, Tim Matavž i Dino Štiglec došli su maksimalno nespremni, a Ivan Tomečak prošle jeseni odigrao je nekoliko utakmica. Zatim, iz Osijeka su nam došli Kristian Fućak i Slavko Bralić, koji su tamo bili u dugom planu. Tu je najvažniji bio razgovor s mojim bivšim igračem Ivanom Fiolićem. Njega sam nagovarao da dođe, ali pošteno mi je rekao da u tom trenutku ne može pružiti ono što tražim jer zna kakvi su moji zahtjevi. Onda sam ga pitao za Fućka i Bralića. Rekao mi je da je odmah spreman staviti ruku u vatru za njih dvojicu. Pogodili smo baš sa svima.

Misao vodilja

Koji kriterij vam je pritom bio primaran?

– Igrački će uvijek netko dati više ili manje, ovisno o tome kakav dan ima. Mene je, kao trenera, uvijek zanimao karakter prije kvalitete. Da netko krivo ne shvati, ti dečki imaju izvanserijsku kvalitetu, ali i isti takav karakter. Kada voda dođe do grla, oni su ti koji će izvući situaciju. Da mogu još jednom birati, definitivno bih opet uzeo iste igrače. Da treba, s tim dečkima bih išao u rat. Recimo, puno prijatelja među trenerima mi je govorilo da Fućak ne može zabiti gol, da mi takav igrač ne treba. Svaka čast svima njima, ali nikada ne odstupam od svojeg mišljenja. Takav sam, dvadeset puta ću lupiti glavom u zid, ali na kraju ću proći.

Željko Sopić/Foto PIXSELL

Je li možda postojao neki trenutak kada ste se pokolebali? Na primjer, teški poraz od Šibenika (0:3) u Velikoj Gorici.

– Ni najmanje. Recimo, to je utakmica na kojoj smo uputili 28 udaraca na gol, a uvjerljivo smo izgubili. Realno, tu nismo odigrali dobru utakmicu, ali tih 28 udaraca je respektabilna brojka. Tu se vidjelo da je sport nepredvidiv. Zatim, u Varaždinu smo u zadnjoj minuti izgubili seljačkim golom kakav se može vidjeti u petoj ligi. Tada sam rekao dečkima: »Pustite što pričaju ljudi oko vas. Dok sam ja ovdje, svaki put idemo na pobjedu jer nam je bod malo.« Nakon što smo u Velikoj Gorici odigrali 1:1 s Dinamom, atmosfera u svlačionici je bila strašna. Uzeli smo bod najjačoj ekipi u Hrvatskoj, a dečki su bili tužni i nezadovoljni. Tješio sam ih, a u dubini duše bio sam ponosan na njih. Respekt Dinamu, respekt Hajduku, respekt Manchester Cityju, ali nama je bod malo. To nam je bila misao vodilja koja nas je dovela do cilja.

Karakterni igrači

A je li možda postojala utakmica koja vas je uvjerila da ste postigli ono što ste htjeli?

– Kada smo izgubili od Hajduka u gostima, a po igri smo morali bolje proći. Prigovarali su mi što sam tvrdio da smo u Split došli po pobjedu, ali taj gard nam je dao zamah za pobjedu protiv Lokomotive. Znao sam da imamo vrlo karakterne igrače, a tada smo dobili bandu koja ne priznaje poraz. Svaka čast svima, ali mi uvijek idemo na pobjedu. Svako može imati lošiji dan i izgubiti, ali svi moraju ostaviti deset litara krvi na terenu jer se samo tako može naprijed.

Imate li već plan za novu sezonu?

– Dogovorili smo se da potpišem na dvije godine ako ostanemo u ligi. Prije dva mjeseca dobio sam dvije-tri vrlo izdašne ponude s Dalekog istoka, ali za mene su riječ i rukovanje svetinja. Sada me zanima samo iskorak Gorice u novoj sezoni. Kada prođemo pripreme, svi će biti dvadeset-trideset posto bolji. Što se tiče igračkog kadra, financije sve diktiraju. Neki igrači će otići, a oni koji ostanu i dođu morat će živjeti 24 sata dnevno za Goricu. Vjerujem da ćemo u novoj sezoni biti još bolji.