Poslije sramotnoga izdanja hrvatske reprezentacije u Pireju, Zdravko Mamić se u VIP loži okrenuo prema Davoru Šukeru i znakovito mu poručio: »Ovaj mora otići još večeras«. Mislio je, naravno, na izbornika »kockastih« Slavena Bilića
PIREJ Dok su grčki nogometaši trčali počasni krug travnjakom stadiona »Karaiskakis« poslije velike pobjede nad Hrvatskom (2:0), a njihovi se protivnici ispričavali vjernim navijačima na sramotnom izdanju i jednom od najbolnijih poraza uopće, Zdravko Mamić se u VIP loži okrenuo prema Davoru Šukeru i znakovito mu poručio: »Ovaj mora otići još večeras«. Mislio je, naravno, na izbornika »kockastih« Slavena Bilića. Predsjednik Hrvatskoga nogometnoga saveza se samo nekoliko minuta ranije, više prestrašen nego zatečen, suočio s pitanjem o Bilićevoj smjeni, ali se, kao i obično, sakrio iza Izvršnoga odbora krovne organizacije hrvatskoga nogometa.
– Igrali smo katastrofalno, to smo svi vidjeli. Bilićev status? Izbornik će, kao i svaki put do sada, podnijeti izvještaj Izvršnom odboru, koji će odlučiti što i kako dalje. U ponedjeljak ćemo održati sjednicu i povući neke poteze – poručio je Marković, koji je neizvjesnu sudbinu reprezentacije u tekućem kvalifikacijskom ciklusu odredio onoga trenutka kada je poslije prvoga Bilićevoga rezultatskoga neuspjeha u kampanji za SP 2010 napravio presedan i prvi put sačuvao jednoga izbornika koji nije uspio odvesti Hrvatsku na veliko natjecanje. Bilić tada nije zaslužio pravo na izbor baš kao što danas ne zaslužuje novu priliku.
Iako još nitko od odgovornih u Rusanovoj to nije potvrdio, evidentno je da će se idućih dana na najvišim instancama HNS-a raspravljati o Bilićevoj sudbini za kormilom »kockastih«, baš kao što će se u javnosti spominjati imena njegovih mogućih nasljednika. I naravno da će u prvom planu biti Zlatko Kranjčar, koji je spreman odmah uskočiti na vruću klupu, »vječni kandidat« Branko Ivanković i trener-početnik Niko Kovač, čovjek od velikoga povjerenja predsjednika Vlatka Markovića. Ima još jedan kojega Marković ne može vidjeti nacrtana. Na žalost, Martkovićev je utjecaj na odluke pod krovom Rusanove sve manji. Staroga će smjenjivati i novoga izbornika birati Zdravko Mamić. Dakle? Igor Štimac. Glavom i bradom. Iako se mnogima to čini kao nemoguća misija, nije isključeno da Mamić i Štimac pronađu kompromis ako su u pitanju obostrani interesi.
Bilićeve zablude
Sada će, naravno, početi festival čuvenoga hrvatskoga licemjerstva, s izbornikovim imenom i prezimenom sprdat će se svi oni koji su prije dvije godine aklamacijom podržali njegov drugi mandat, iako je već tada bilo evidentno da više nije u stanju voditi momčad koja mu svaki put u ključnim razdobljima njegova izbornikovanja okreće leđa i posrće, baš kao što se iz utakmice u utakmicu gasio mit o momčadi iz male zemlje za velika nogometna dostignuća, prije negoli će nestati na pirejskom zgarištu Bilićevih zabluda o homogenoj grupi ljudi koja je uvijek najbolja kada je to najpotrebnije. Malo morgen.
Iako je hrvatski izbornik poslije utakmice ostavio prostora za »copperfieldski« rasplet prema kojemu će Hrvatska u utorak svladati Latviju, a Grci izgubiti u Gruziji, izvjesno je da će »kockasti« svoju priliku za plasman na EURO 2012 tražiti u dodatnim kvalifikacijama. Sa ili bez Bilića, koji poslije pirejske blamaže nije smogao hrabrosti odstupiti, očito smatrajući da momčad koju vodi može doživjeti preporod. Poslije sramotnoga nastupa prošloga petka jasno je da je iz učmalosti, letargije i malodušnosti ne bi probudili ni topovski udari što su prošloga petka tresli tribine stadiona »Karaiskakis«. Nogometna je Hrvatska već tri godine talac pustih priča o obiteljskoj atmosferi, uzajamnom poštovanju i visoke razine profesionalnosti unutar momčadi koja je bila predodređena za velike stvari, a može postaviti neslavan rekord kao generacija koja jedina dvaput nije izborila nastup na veliko natjecanje. Netko tome konačno mora stati na kraj.
Lavovi i miševi
Poslije svega ispada da nije slučajno Hrvatska primila pogodak od Turaka u 120. minuti, da se nisu slučajno nekoliko minuta kasnije tresle gaće svima koji su stavljali loptu na kreč i da nije slučajno Hrvatska od bečkoga četvrtfinala propustila pobijediti sve susrete od visokoga rezultatskoga značaja (Engleska 1:4, 1:5, Ukrajina 0:0, 2:2, Grčka 0:0, 0:2). Ima utakmica koje ne dobivaju treneri nego igrači. Slaven Bilić to najbolje zna na primjeru vatrene generacije kojoj je pripadao. Sadašnji izbornik je mogao staviti ruku u vatru da će najbolji strijelac reprezentacije svih vremena i njegov suigrač, Davor Šuker, svaki put zabiti pogodak Stelei iz jedanaesterca u osmini finala SP-a u Francuskoj protiv Rumunjske taman da ga sudac ponavlja deset puta. Bilić danas nije siguran ni da će njegovi »pijani milijuneri« u kopačkama pobijediti latvijske »liliputance«.
U tome i jest suštinska razlika između frajera i luzera koje je najlakše prepoznati u utakmicama poput pirejske kada lavovi pokažu karakter, a miševi izmigolje s terena i sakriju se u prvu rupu koju pronađu. Kamo sreće da u hrvatskim reprezentativcima proradi inat pa silnu količinu nogometnoga znanja i eneregije potroše »sveteći« se na travnjaku zluradim komentarima »trovača nacije«, koji vječito nešto izmišljaju. Izmislite i vi nešto konačno, gospodo u kopačkama.
