Miloš Hrstić

Trofejno ime riječkog nogometa hvali Dalićeve izabranike: “Imamo talenata, treba im dati priliku”

Igor Duvnjak

FRANCUSKA JE NADIGRANA - Miloš Hrstić tijekom kineske trenerske epizode

FRANCUSKA JE NADIGRANA - Miloš Hrstić tijekom kineske trenerske epizode

Dosad nisam puno gledao Erlića i Šutala te ne znam kakvi su igrači, ali su sada pokazali da su solidni, da su dobri. Odigrati onako rutinski protiv jedne Francuske... Svaka im čast. Dobili smo još par stopera - kaže Hrstić



RIJEKA Miloš Hrstić, najtrofejnije ime riječkog nogometa, branič koji je uz ostalo bio prvak Europe do 23 godine i standardni A reprezentativac ondašnje Jugoslavije, osvajač dvaju Kupova bivše države i sudionik Svjetskog prvenstva u Španjolskoj 1982. godine, nema dvojbe u uvjerljivost pariške izvedbe hrvatskih nogometaša u povijesnoj pobjedi nad legendarnim Tricolorima. Nezaboravni, popularni Mišo, trenutno na odmoru u Istri, samo je jedan od glasova zbora nogometnih znalaca, i hrvatskih i onih inozemnih, koji hvale nastup ove značajno obnovljene postave izbornika Zlatka Dalića.


– Hrvatska je bila dominantna – rezolutno je mišljenje Miloša Hrstića. – Pobjeda i nije dolazila u pitanje, mislim da smo stvarno nadigrali Francusku praktički u svim segmentima. Puštali smo ih pritom malo prema naprijed, a oni su pritom došli tamo kao pred zid, tako da stvarno nisu mogli ništa.


Hrstić se naigrao u obrani još od dana kada je sricao prva slova nogometne abecede kao dječak i tako sve do konca duge, itekako uspješne karijere. Tijekom odrađivanja juniorskog staža isticao se kao srednji branič, ulaskom u prvu momčad ukazala se potreba za lijevim braničem na koju je on spremno odgovorio, toliko da je postao nezamjenljivi prvotimac i reprezentativac. I igrač koji je, iako nije ljevak, stalno sudjelovao u napadačkim akcijama u slavnom trokutu s Milanom Mintom Ružićem i Damirom Desnicom, toliko da je bio i strijelac.


Vatreni su itekako bitan faktor



Francuska je nedvojbeno velesila, a raduje činjenica i da je Hrvatska isto tako značajan faktor u tom svjetskom nogometnom odnosu snaga.


– U svakom slučaju, da smo itekako bitan faktor, nas više nitko ne može smatrati da smo tamo neki mali i da će lako izaći na kraj s jednom takvom reprezentacijom. Pokazujemo se na velikim utakmicama, vjerujem da će nas suparnici svakako tretirati puno bolje nego ranije. Ali, mogli su nas tako tretirati i do sada jer imamo rezultate, iako se reprezentacija mijenja, dolaze novi igrači. Ovi su pak puni volje i želje za dokazivanjem, a nikada nije bilo upitno da imamo dobre igrače. Uostalom, oni i igraju u velikim klubovima, nije to za zanemariti. Imaju i iskustva, naravno i kvalitete, uostalom ne bi ni igrali vani da sve to nemaju – tvrdi Hrstić.

Inspiracija


Pri spomenu ove obnovljene hrvatske obrane u kojoj su pred vratarom Ivušićem zablistali Stanišić i Juranović na bokovima, a pogotovo stoperi Erlić i Šutalo u sredini, ne zaboravlja na činjenicu da »obrana počinje od napada«, da svi priječe prilaze golu, da šetnju napadača nakon akcije možemo danas vidjeti samo na snimkama nekadašnjih utakmica koje djeluju kao crno-bijeli film.


– Obrana nisu samo četvorica pred vratarom, nego je obrana cijela momčad. Vidjeli ste kako je Kovačić išao natrag, kako se vraćao Modrić, potom kako su kad smo prihvaćali loptu kretali prema naprijed. Uglavnom, pomagali su obranu tako da su zatvorili sve te prilaze te je samim time stoperima bilo puno lakše.


Spominjani Erlić i Šutalo su morali stati nasuprot svjetskim zvijezdama kalibra Mbapea i Griezmanna i ugasili su njihov sjaj na zadovoljstvo izbornika, koji očito ima sastojke za pripremanje ovakve nogometne poslastice.


– Do sada ih nisam puno gledao te prema tome ne znam kakvi su igrači, ali su sada pokazali da su solidni, da su dobri. Odigrati onako rutinerski protiv jedne Francuske… Svaka im čast. Kod nas uvijek ima tih talenata, samo im treba pružiti priliku i da se onda u kada je dobiju, u toj prilici i pokažu. U svakom slučaju, dobili smo još par stopera tako da vjerujem da »nema zime«. Pritom ipak uzmimo u obzir i činjenicu da su to utakmice gdje je naboj veći, a oni su ili debitanti, ili imaju malo utakmica za reprezentaciju i ovakva ih nadmetanja ponesu. Kasnije, kada postanu iskusniji, vidjet će se hoće li biti toliko kvalitetni. Sada su u svakom slučaju bili inspirirani, to im je prva velika utakmica za reprezentaciju, suparnik je bila Francuska i svakako da su željeli dati sve od sebe.


Dominacija


Spomenuti hrvatski mladi igrači djelovali su rutinirano ne samo u branjenju gola, već i nakon osvajanja lopte, sudjelovali su u napadačkim akcijama, bilo je i epizoda kada su hrvatski braniči »igrali ševu« s Francuzima.


– Igrali su i jer su im Francuzi dali prostora. Recimo, Griezmann i igrači prema naprijed nisu baš sudjelovali u obrambenom presingu te su naši braniči imali tu slobodu da iznesu loptu van. Svakako, kada suparnici daju slobodu za iznošenje lopte, onda je lakše izlaziti do njihove polovice i do gola.


Mlađi ljubitelji nogometa već su se navikli na visoke domete hrvatske reprezentacije koja je u tri desetljeća postojanja već bila »samo« jednom druga i jednom treća na svijetu, uostalom pariški susret je bio ogled aktualnih svjetskih prvaka i viceprvaka. Onim starijim navijačima činjenica da Hrvatska može nadigrati jednu Francusku itekako zvoni u ušima.


– Hrvatska bez dvojbe može biti dominantna i protiv Francuza, čemu smo i svjedočili. Francuska je u svakom slučaju velesila, o tome nema govora. Dobro, možda su oni ušli u utakmicu s onim »polako, nema problema«. Ali kada tako uđeš u igru, onda ti se to obije o glavu. Poslije, naime, kada i nešto forsiraš, onda to baš i ne ide – zaključuje Hrstić.