RIJEKA  Zoran Bogolin nije se mogao suspregnuti nakon minimalnoga poraza Opatije u derbiju SuperSport Prve NL u Vukovaru koji je odlučivao o prvaku i plasmanu u viši rang natjecanja. Potrčao je prema sucima svjestan da je uz neke drugačije odluke sve možda moglo otići u drugom smjeru. Ne treba mu zamjeriti… Nakupilo se u njemu puno toga. Ne samo tijekom ove sjajne, povijesne sezone za opatijsku staru damu, već u proteklih 30-ak godina, koliko kao igrač, trener i sponzor vuče opatijski klub prema vrhu hrvatskog nogometa. U posljednjih 20 godina neprekidno sjedi na klupi Opatije, ali Bogolin je oduvijek bio više od trenera Crno-bijelih. U protekla dva desetljeća u cijelu ovu priču uložio je dosta vlastitog novca, ali i puno energije, zdravlja, vremena… U ovom dijelu Europe ne postoji sličan primjer, barem ne na nekoj ozbiljnijoj nogometnoj razini. Nitko danas ne ulaže bespovratno u nogomet i (polu)profesionalni sport da u svemu tome nema barem neku materijalnu satisfakciju. Bogolin je od Opatije dobio samo lijepe uspomene i zadovoljstvo da naporan radni dan i tjedan u ulozi gospodarstvenika koji vodi teške utakmice na nemilosrdnom europskom tržištu, može razbiti treninzima i utakmicama. Uostalom, oduvijek se bolje osjećao u trenirki i kopačkama na travnjaku nego u uredu s mobitelom na uhu.

Neposredno nakon vukovarskoga posrtaja nije želio govoriti o sezoni koja je iza njegove momčadi. Trebalo je nekoliko dana da se slegnu dojmovi nakon što je ova opatijska generacija propustila povijesnu priliku odvesti klub u najviši rang natjecanja.

– Kada govorimo o prošloj sezoni, onda moramo krenuti od definiranih ciljeva. Dakle, mi smo u prvom redu željeli što bezbolnije osigurati ostanak i da budemo konkurentni. To smo i ostvarili – započeo je Bogolin. – Nismo pritom očekivali da ćemo tako brzo skupiti tako puno bodova. Drugi cilj bio je namučiti momčadi s vrha. I to smo ostvarili, međutim, pritom smo se doveli do utrke za prvo mjesto u kojoj smo bili do zadnje utakmice. Imali smo dosta stresa i pritiska, ali to smo svojim igrama i zaslužili. Bilo je tu svega pomalo, ali mislim da smo ipak sve to uspješno kontrolirali. Za mali klub poput našeg, ovo je bila povijesna sezona.

Desetka za igrače

Na neki način nije fer da je cijela sezona stala u posljednjih 90 minuta i da će se možda više pamtiti poraz u Vukovaru nego činjenica da ste pobjeđivali u serijama i izgubili samo tri utakmice, od kojih je samo ona protiv Dubrave u prvom kolu prošla bez sudačkih repova?

– Istina, nažalost, sve je stalo u tih 90 minuta… Ali jedna utakmica, barem ne u našim očima, ne može formirati sliku cijele sezone. Činjenica je da u Vukovaru nismo pružili kvalitetnu igru, ali opet mislim da nismo zaslužili izgubiti. U toj smo utakmici imali puno peha. Prvo smo ostali bez ozlijeđenog igrača, pa smo zabili nesretan autogol, onda se uvukla nervoza, pa su se dogodile neke emocije na poluvremenu… Opet, nakon svega nismo tužni. Bit ćemo tužni za deset godina kada shvatimo što smo trebali napraviti. Pokušao sam sve da tu utakmicu dobijemo, ali sve je u konačnici na igračima. Zaslužuju čistku desetku za sve što su pružili ove sezone. Mislim da smo se svi dobro proveli, da smo uživali u nogometu, radu i natjecanju. Sada kreće nova priča.

Ove godine navršeno je 20 godina otkad ste neprekidno za kormilom Opatije?

– Stalno govorim da treneri trebaju imati više povjerenja i vremena. Moraju se u svlačionici promijeniti dvije, tri generacije da bi se moglo složiti nešto prepoznatljivo. Uostalom, svi mi učimo na pogreškama.

Proteklih desetljeća uložili ste cijelog sebe u opatijski nogometni projekt, plasman u SuperSport HNL bio bi najveća moguća nagrada za sva odricanja i ulaganja?

– Gledam to malo drugačije. Mi smo u konačnici napravili velik uspjeh. Govorimo o gradu od desetak tisuća stanovnika i malom klubu. Ali upravo to je čarolija nogometa, to je razlog zašto ga toliko volimo. Svaka čast svim sportovima, volim, primjerice, jako košarku, ali nogomet je ipak nešto posebno jer donosi nevjerojatne rasplete i priče kao što je ova naša.

Pomoć i podrška

Mislite li da bi vam se netko trebao priključiti i pružiti pomoć?

– Apsolutno! Čovjek se osjeća usamljeno kada sve sam radi. Moralo bi se uključiti više ljudi. Uostalom, vidjeli ste u onih nekoliko dana uoči, tijekom i nakon utakmice s Vukovarom koliko se u Hrvatskoj pričalo o Opatiji. Nema bolje promocije kluba i opatijskoga kraja od toga. Meni promocija ne treba, ionako sam trenerski bliže kraju nego početku karijere, ali sve smo napravili da se klub kvalitetno promovira. Igrači su to odradili na sjajan način, kroz svoj rad i igre. Imali smo super skupinu od 22-23 kvalitetna igrača. Taj momčadski duh nosio nas je cijele sezone. Uvijek ima problema u svlačionici kad netko igra, a netko ne. Međutim, ovoga puta su dečki shvatili da je puno bitnije da idemo naprijed svi zajedno nego da se vodimo pojedinačnim interesima.

U čestim ste razgovorima s gradonačelnikom Kiriginom, koji je itekako sklon sportu i sportašima. Postoje li neke naznake za dodatnu pomoć klubu da se i iduće sezone napadne vrh?

– Gradonačelnik puno pomaže, uostalom, u Opatiji se gradi novi stadion. Okviri našeg funkcioniranja su mu poznati i sada je na njemu da odluči hoće li se na novom stadionu igrati prvoligaški ili petoligaški nogomet. Jesam li se umorio? U nogometu ništa nije lako, ali dečki, igrači i suradnici u stožeru, učinili su mi život lakšim. Ove sezone i više nego što sam mislio. Hvala starijim igračima koji su sve ovo sjajno držali cijeli sezonu.

Pripreme za novu sezonu su praktički već počele, kakvu momčad će Opatija imati na raspolaganju?

– Bit je zadržati većinu igrača, a onda popuniti mjesta koja nedostaju u dogovoru s Rijekom. U tom slučaju pokušat ćemo opet napasti vrh i ostvariti ono što nismo uspjeli napraviti prošle sezone. Prvo ćemo razgovarati s dečkima i vidjeti tko je prazan, a tko i dalje motiviran. Neki igrači sigurno će potražiti nove izazove u karijeri i nove klubove. Neki će otići jer se žele okušati na višoj razini, a njima su vrata povratka uvijek otvorena. Ovi igrači su sjajni, napravili su puno i klub im je zahvalan na svemu. Većina igrača bi ipak trebali ostati. Pripreme počinjemo 4. srpnja.

Sezonu ste ipak zaključili trofejom i pobjedom nad Orijentom nakon jedanaesteraca?

– Prije smo zaslužili dobiti utakmicu u Vukovaru nego finale Županijskoga kupa protiv Orijent. Bili smo prazni. Kada nas je legendarni fizioterapeut Bruno Greblički vidio na treningu nakon Vukovara rekao je: »Pa vi ne možete dobiti ni Rikard Benčić!«. Orijent je trebao pobijediti, ali uspjeli smo se nekako izvući.