SPLIT Hajdukov veznjak Marco Fossati u svom prvom razgovoru za medije nakon dolaska na Poljud najprije je kazao:

– Prezadovoljan sam u Splitu. Odlično se osjećam u gradu, drago mi je i ugodno. Ali prva stvar je ipak nogomet, zato sam tu došao i trudim se što više doprinijeti momčadi.

Ostaješ li i za sljedeću sezonu?

– Još ne znam jer ne ovisi samo o meni.

Nego?

– Najviše o Hajduku i Monzi jer imam u talijanskom klubu još zadnju godinu ugovora. Puno će ovisiti o tome hoće li se Monza plasirati u Serie A. U prošlom kolu su u gostima dobili Salernitanu, čime su im bitno porasle šanse, a u sad imaju utakmicu protiv Leccea nakon koje bi mnogo toga moglo biti jasnije.

Što eventualni plasman Monze na jednu od prve dvije pozicije, koje vode u Serie A, znači glede tvog ostanka?

– Ako Monza uđe u Prvu ligu, puno su veće šanse da ostanem na Poljudu.

Ajmo na HNL. Svi su oduševljeni nakon pobjede protiv Rijeke, Hajduk je afirmirao i Biuka i Ljubičića.

– Veliki su to talenti. Mlada smo momčad, a trener je imao i hrabrosti staviti njih dvojicu, koji su jako kvalitetni i pomogli su da se napravi dosta prilika na toj utakmici. U Hajduku nije lako igrati, velik je pritisak, a oni su sve to jako dobro podnijeli. Imaju jako dobru kvalitetu, što će se pokazati i na tržištu. Inače, jako dobro smo se pripremili za Rijeku.

Dogodila se i jedna tvoja izgubljena lopta nakon koje je pao pogodak.

– Napravio sam grešku. One se dogode, ali važna stvar je kako reagiraš na te pogreške. Bitno je popraviti ih da na kraju ne rezultiraju pogotkom u našoj mreži.

Je li ti sve isto ako Hajduk igra s tri stopera ili dva, kakav je slučaj bio protiv Rijeke…

– Kad igramo s tri, onda sam više pokriven. Lakše mi je igrati, osjećam se sigurnije. U konačnici, važnija je glava, stav kako si spreman to odigrati, nego taktička zamisao. Ovo protiv Rijeke je bilo ofenzivnije, bili smo jako opasni prema naprijed.

Možda je trener bio i prisiljen ovako igrati jer nije bilo Mujakića i Dimitrova?

– Nisam siguran.

Dinamo? U prošlom derbiju nije bilo Livaje…

– Sigurno će to biti drugačija utakmica nego ona prošla u Maksimiru koju smo izgubili, ali smo uzdignuta čela izašli s terena. S Livajom ćemo sigurno biti jači. On nam puno znači za momčad. Bitno je da uđemo na teren s mišlju da ih možemo pobijediti bez obzira što su prvi na ljestvici i na razliku u bodovima. Možemo pobijediti, u to sam siguran.

Zašto si toliki optimist?

– Vidim kako treniramo i igramo. Imamo dobar timski duh, a na koncu, to je samo jedna utakmica u kojoj igraju dvije momčadi. Nema dvojbe da je Dinamo jaka momčad, složena da pobjeđuje. To su pokazali i u Europskoj ligi. Ali to ne znači da je Hajduk inferioran i da je izgubio tu utakmicu prije nego što smo i istrčali na teren.

Razgovaraš li s trenerom Tramezzanijem i mimo treninga?

– Prije nego što sam uopće došao u Hajduk, on mi je rekao koliko je važno i značajno biti dio takvog kluba. Kazao mi je da je bitno doživjeti igranje za takav klub, gdje se igra i za narod.

Jesu li njegove riječi presudile u tvojoj odluci za dolaskom?

– Da. U siječnju sam imao ponude još klubova, ali onda sam razgovarao s njim i sportskim direktorom Nikoličiusom, te sam odlučio doći. Mogao sam još u Cluj, Pordenone, jednu momčad prve lige Austrije, a na kraju su ostali Gorica ili Hajduk, te sam odlučio nakon što mi je objasnio veličinu ovog kluba.

Kako prognoziraš rasplet borbe za Europu?

– Razmišljamo o prvoj sljedećoj utakmici, a ne puno unaprijed. Kad sam došao, gotovo da nismo mogli razgovarati o Europi. Sad kad smo blizu, pokušat ćemo na sve načine plasirati se.

Bi li to pomoglo u odluci ostati ili ne ostati?

– Može biti razlog više da ostanem.

Kolika je razlika između Serie B i HNL-a?

– Već u prvoj utakmici protiv Rijeke sam bio iznenađen intenzitetom koji je jači nego u Serie B. Ovo mi je prvo iskustvo izvan Italije, igra se ljepše, a u Italiji ima više taktike.

Kako komentiraš suđenje, zaradio si dva isključenja.

– Stvar je kriterija. Ovdje nekad suci i kad je VAR donesu različite odluke, a u Italiji nije tako. Protiv Slaven Belupa u Koprivnici se dogodila situacija koja bi u Italiji sto posto bila čisti faul, a ovdje nije bio. Mislim na škarice i visoko podignutu nogu do glave vratara Kalinića. Najdraži mi je bio prvi susret protiv Rijeke, kada je sudac puštao da se igra, nije prekidao. U Hrvatskoj se manje svira, a takav način mi je draži.

Jesi li u konačnici zadovoljan svojom karijerom?

– Zapravo jesam, bez obzira na to što neki drugi ljudi misle. Kad sam imao 16 godina, puno se pisalo o meni kao velikoj nadi. Osvajao sam trofeje s mladom reprezentacijom, igrao Europsko i Svjetsko prvenstvo. Možda ljudi misle da nisam dospio gdje se očekivalo, ali zadovoljan sam, te još ima vremena za napredak  Došao sam i do Serie A, što je bio moj cilj kad sam bio mlađi. Tada je moj idol bio Rui Costa, a kasnije, kad sam odrastao, i Pirlo, s kojim sam igrao u Milanu.