Gianni Agnelli je za Michela Platinija (zvao ga je svaki dan !) tvrdio da je imati njega u ekipi kao da vam je kreditna kartica bez limita uvijek pri ruci. Davor Šuker (45 golova u kockastom dresu), bio je bankomat trenera Miroslava Blaževića. Prvi strijelac »francuskog mundijala«, ugasio se u Japanu, četiri godine kasnije, na prvoj utakmici (kao kapetan), protiv Meksika (0:1). U Jozićevu sastavu bio je i Niko Kovač, današnji izbornik.

   Niko Kovač ima dirigenta za novi hrvatski orkestar u Luki Modriću, ravnatelj »kraljevske filharmonije« iz Madrida. S Real Madridom najbolji u Europi, kao i Šuker. Ali, nije ni Platini ni Šuker, prva je violina koja jamči – dobru glazbu na sredini terena. Kreditna kartica i bankomat. Madrižani su u gradskom derbiju odlučili o prvaku Europe. Španjolci u Brazilu brane naslov svjetskih prvaka iz 2010. godine. Ne mogu igrati super finale protiv najbolje selekcije Starog kontinenta, to je opet Espana. Sve što ima veze s nogometom je – španjolsko. I izbornik Del Bosque osvojio je dvije krune kontinentalne s Real Madridom… Španjolac Modrić je Platiniju došao po medalju obavijen hrvatskom zastavom. Luka je već glavom u Sao Paulu.

   Četvrti mundijal uz četiri nastupa na europskim prvenstvima, počela je »brazilska groznica«. U dvadeset godina (od početka prvih kvalifikacija), samo smo dvaput sjedili ispred tv ekrana. Tragedije ljudske (poplava u Slavoniji) i nogometna reprezentacija jedino mogu ujediniti sve Hrvate. Kovačevi su se odrekli nagrada za plasman u Brazil u korist poplavljenih. Vjerojatno je i to djelo onih ljudi poznatih po »sloganu«: »HNS pederi, nogomet ste sjebali…«. »Zločesti navijači« u radnim su akcijama, skupljaju pomoć. Lopta (reprezentacija) i humanost od Hrvatske naprave jedno veliko srce. Dobro je da će se posljednja utakmica prije odlaska u Brazil odigrati u Osijeku. Za Slavoniju!

   Niko Kovač je reprezentativce odveo u austrijski raj – Bad Tatzmannsdorf. Nisu se još oglasili dušebriznici, čuvari »hrvatskog turizma«. Zbog čega izvan Hrvatske? Ali i to je manje važno, reprezentacija je zarobila svjetlo reflektora medijske pozornosti pa su tako utihnuli »kastrirani pijevci« iz naših klupskih kokošinjaca. Oni koji svoju golotinju (nesposobnost), skrivaju iza lavina praznih riječi. Svi su im krivi. Davor Šuker je s Hrvatskom prošao put od prve kvalifikacijske utakmice (2:0) u Tallinu (dao je dva gola Estoniji), 4. rujna 1994. godine, do otvaranja mundijala u Sao Paulu 12. lipnja s – Brazilom. Od debija u kopačkama na »seoskom« stadionu (u jednoj talinskoj šumi) po kišovitom vremenu pred tisuću gledatelja, do mega spektakla (kao predsjednik HNS-a), koji će pratiti cijeli svijet u – svečanoj loži najnogometnije nacije svijeta – Brazila. Britanci su izmisli nogomet, ali su mu Brazilci udahnuli dušu. Umjetnost s loptom.

   Niko Kovač naslijedio je Štimca u baražu s Islandom. Bila je to Šukerova odluka. Svoju je glavu (novi mandat), stavio na panj. Hrabro, ako znamo da je od prvog dana ustoličenja, doživljavan kao »Mamićev sluga«. Nije bilo teško spaliti Štimca kao – vješticu. Od prvog dana i one utakmice prijateljske sa Švicarcima u Splitu. Zbog trijumvirata Mamić- Šuker- Štimac.

   Trenuačno izbornik Niko Kovač je čovjek kojemu nogometni narod najviše vjeruje. Bez obzira na to što za sobom ima samo tri utakmice (dvaput Island i Švicarska). Moralna je vertikala, neopterečen lovom na žabe u močvari punoj krezubih morskih pasa.

   Ćiro Blažević (nosio je Tuđmanov križ), Jozić, Barić, Kranjčar, Bilić, Štimac i sada – Kovač, kao sedmi izbornik koji će voditi Hrvate u službenim utakmicama. Od Tallina do Sao Paula.

   Niko Kovač je igrao protiv Brazila na mundijalu u Njemačkoj (2006.), 13. lipnja u rodnom mu Berlinu. Ostavili smo prekrasan dojam, ali pobijedili su – Brazilci, strijelac je bio Kaka, kojega Scolari sada nije pozvao. Preživjeli su Pletikosa, Srna, Kranjčar i Olić. Naravno i brat Robert, kao prvi suradnik.

   Osam godina nakon Berlina – Sao Paulo, Niko Kovač iz kopački u odijelo (trenersko) za gala predstavu.

   Lipanj je mjesec nogometa (Brazil, Kamerun, Meksiko), u kojemu se neće spominjati Zdravko Mamić i politika (bilo kakva), tko koga mrzi i podmeće na domaćoj zatrovanoj sceni. Davor Šuker bit će u Brazilu »oslobođen« političkih nastupa. Jer, čim progovori razbije pola staklarnice. A politički komentatori dočekaju ga isukanih mačeva, natječu se u – pravljenju sarmi bez mesa. Nažalost, njegov je dres s brojem 9 još uvijek poznatiji od svih – hrvatskih političara.

   Nogomet se u lipnju vraća onome kome pripada – narodu.