Jedan je prvi vratar, drugi je najbolji napadač, ali i prvi od kojega počinje igra u fazi obrane. Danijel Subašić i Mario Mandžukić. Za »Subu« je Francuska, kako god okreneš, obećana zemlja. U njoj je na vratnicama »Monaca« dočekao zenit karijere, ali i »treću sreću«:  na svom trećem velikom natjecanju s »kockastima« prvi će put nastupiti u naslovnoj ulozi. »Mandžo« je već navikao na naslovne uloge, ali i očekivanja su, shodno tome, puno veća. Prvi dojmovi iz Deuvillea su arhivirani, na Pariškoj rivijeri više nema ležernih treninga.

– Prvi dojmovi iz Deauvillea su jako dobri, sve je na svom mjestu. Domaćni su nas lijepo dočekali, na otvorenom treningu bilo je puno ljudi, najviše djece. Drago mi je da smo ih mogli obradovati, ali sada se već na treninzima radi puno ozbiljnije – kaže Mario Mandžukić, koji je svjestan što donosi premijera s Turcima.

Kao jedan

– To je Europsko prvenstvo, znamo da je svaka utakmica teška. Naši aduti moraju biti srce, borbenost i trčanje. Znam da se možda ponavljam, ali to uistinu tako mora biti. Budemo li razmišljali na takav način, bit će nam puno lakše pobijediti utakmicu.

Uvriježeno je razmišljanje da prva utakmica na velikom natjecanju velike usmjeri daljnji tijek natjecanja.

– Uvijek je lijepo otvoriti natjecanje pobjedom, tada poraste samopouzdanje i sve ono što uz pobjedu dolazi. Jako respektiramo Tursku, znamo da su jako dobri, da imaju dobroga trenera i igrače, da su fanatici na terenu. Međutim, znamo i naše kvalitete, znamo kakve igrače imamo na papiru, ali to nam neće ništa značiti ako ih ne prenesemo na teren. Moramo svi biti kao jedan, u tom slučaju bit će nam puno lakše, uvjeren sam da u tom slučaju možemo pobijediti.

Francuska budi uspomene na »vatrene dane« i povratak u ’98., ali Mandžukić nije od onih koji se voli vraćati u prošlost.

– Mislim da se bismo time morali zamarati, došli smo ovdje napraviti što bolji rezultat. Prvi cilj je prolazak skupine, to želimo ostvariti, a poslije je u nokaut fazi sve moguće.

Vrline i mane

Prvi pokušaj prebiranja po povijesti nije dao odgovor, drugi još manje. Povratk u Beč i onu čuvenu četvrtfinalnu utakmicu EURO-a u Austriji i Švicarskoj Mandžukića nije pretjerano uzbudio.

– Ovo je sasvim jedna nova utakmica, nema nikakvog smisla vraćati se na tu utakmicu, jer je dosta toga drukčije. Promijenile su se momčadi, ima dosta novih igrača. Ne zanima me ta utakmica u Beču.

Marija, očekivano, isključivo zanima nedjeljna utakmica na Parku Prinčeva. I današnja Turska.

– Znam dosta o Turskoj, dijelio sam svlačionicu sa Ardom koji je sjajan momak i odličan igrač. Uvijek voli imati loptu kod sebe, jak je s loptom u nogama, voli se igrati nogometa, tehnički je izvrstan, teško mu je uzeti loptu. Ukratko, o njemu mislim sve najbolje. Što se Turske kao momčadi tiče, preostaje nam dovoljno vremena da nas izbornik upozori na njihove vrline i pogotovo mane. Što se toga tiče, nema nikakvih problema, bit ćemo dobro pripremljeni za Tursku. Što mislim o turskom vrataru? Nikad se nisam posebno pripremao za vratare, tako će biti i sada.

Sretni Pariz

Danijel Subašić osjeća se kao »svoj na svome«. Francuska je njegovo nogometno okruženje, shodno tome je i osjećaj ispunjenosti još veći.

– Ovo mi je treće veliko natjecanje, dvaput sam bio na klupi, sada ću braniti. Nadam se, ha, ha, ha… U svakom slučaju jedva čekam prvu utakmicu. Drago mi je što ću prvi put braniti baš u Francuskoj. Povrh toga, prvu utakmicu igramo na Parku Prinčeva, stadionu gdje nikad nisam izgubio! Nadam se da neću i ovaj put. Turska? Poštujem sve momčadi i sve igrače, Turska je sigurno dobra reprezentacija. Čvrsti su, jaki u prekidima, Calhanoglu ih posebno dobro izvodi, no posebno su jaki kao kolektiv. Međutim, budemo li kompaktni u obrambenom bloku, sve možemo riješiti bez prekršaja u opasnoj zoni.

Tosun ili Buruk Yilmaz bit će najveća prijetnja Subašićevim vratima. Koga bi hrvatski vratar radije izbjegao?

– Yilmaz je zabio gol u zadnjoj utakmici, opasan je u prekidima, ima dobar udarac glavom. Yilmaz je po mom mišljenju opasniji od Tosuna. Međutim, imamo igrače koji igraju u vrhunskim klubovima, koji su dokazali da su i sami vrhunski igrači. Protivnici bi se stoga trebali prilagođavati nama, izbornik to od nas traži i to trebamo raditi. Moramo ići utakmicu po utakmicu jer nam je osnovni cilj proći skupinu.

I na kraju riječ dvije o kolegi među turskim vratnicama, Babacanu:

– Kad netko naže nešto loše o vrataru, obično taj isti vratar sljedeću utakmicu bude najbolji na svijetu, ha, ha, ha… Babacan je protiv Slovenije branio vrhunski.