RIJEKA Ljubitelji britanske povijesti spominju tamošnju srednjovjekovnu dinastiju Tudora, koja je vladala Velikom Britanijom, ljubitelji nogometa pak Igora Tudora, koji ih je oduševljavao kao klasni igrač. Igor ne dozvoljava da uspomene na njega zamru, ovog puta ih oživljava kao trener, sada za kormilom Verone s kojom bere pohvale brodeći među Scilama i Haribdama Serie A.

Nezaboravna je ona 1998. godina kada je bio među Vatrenima Miroslav Ćiro Blažević, koji su naciju bacali u trans i na koncu se vratili iz Francuske s broncom na Svjetskom prvenstvu, s velikim darom mladoj državi. Gdje je stao kao igrač, nastavio je kao trener, toliko da od njegove Verone, od kluba iz grada Romea i Julije, s kojim nema mnogo sentimentalizma i romantike, zaziru i oni najveći. Veronezi nižu uspjehe jedan za drugim, kao na traci, čudesne pobjede nad velikanima kalibra Rome, Lazija i Juventusa: tri podviga nezamisliva u sušnom ljetu poslije triju startnih poraza tadašnjeg trenera Eusebija Di Francesca. Tudor je tada krenuo u bogatu jesensku opojnu berbu, niz koji tjera u delirij navijače. »Vojskovođa iz Splita«, kako mu tepaju u Veroni, sluša pohvale u stilu da je svojom rukom povratio povjerenje koje je nedostajalo onom nogometnom ambijentu ulivši borbeni i pobjednički duh u momčad, izgubljen na početku campionata. Veronu je svladao samo vodeći Milan i to nakon što su gosti vodili na Meazzi 2:0, propustivši nokautirati grogiranog velikana kojem je uspio preokret u trilerovskoj završnici. Ostali dosezi Veroneza su vrtoglavi, od tih sedam utakmica su četiri pobjede, u vožnji punom brzinom tračnicama Serie A ima itekako razloga da tifosi trljaju ruke i prepričavaju uspjehe svojih ljubimaca od kojih je ovaj posljednji s Juventusom, klubom s najviše scudetta u ligi, posebna priča. Igor Tudor je o tome govorio za službenu klupsku stranicu dijeleći komplimente svojim igračima.

Posveta

– Posvećujem ovu pobjedu svojim dečkima, protagonisti ove sjajne večeri su oni – poručivao je splitski stručnjak. – Zaslužili su ovu pobjedu, žrtvuju se svakoga dana kako bi onda u nedjelju mogli igrati na ovakvim razinama. Sretan sam što ih treniram.

Verona je poput ostalih klubova u ligama petice u žrvnju stalnih obaveza, non-stop igranje traži brze i česte točne odgovore. Ovo je s Juventusom Igorovoj momčadi bila treća utakmica u šest dana.

– Svakako da smo se dosta potrošili u one dvije prethodne utakmice s Lazijom i s Udineseom. S Juveom smo malo pali u finišu, ali smo noktima i zubima branili stečeni rezultat. Na kraju smo uspjeli zasluženo osvojiti ova tri, sretan sam radi rezultata ove momčadi.
Za ovakvu je pobjedu s velikim suparnikom koji očajnički traži izlazak iz krize trebalo biti na itekako visokoj razini, Veroni je i to uspjelo. Svakako Tudoru, koji je u Juveu kao igrač ostavio značajan trag i koji je u tom klubu kao trener bio pomoćnik Andrei Pirlu, ova pobjeda znači mnogo.

– Je li ovo bila najbolja pobjeda Verone do sada? Svaka je utakmica drugačija, u svakom slučaju zadovoljan sam i sretan konačnim rezultatom. Pobijediti protiv jedne tako jake momčadi kao što je Juventus, koji ima drugačije ciljeve nego mi je svakako razlog za ponos.

Verona je u svom stroju za golove udarnu iglu pronašla u Giovanniju Simeoneu koji niže golove, nakon pokera pogodaka Laziju argentinski »El Cholito«, sin slavnog Diega je servirao »doppiettu« i na drugom je mjestu strijelaca Serie A s osam pogodaka.

– Giovanni igra jako dobro, stekao je samopouzdanje, ostvaruje važne rezultate. Osim što je jedan odličan nogometaš, on je i dobar mladić, sretan sam zbog njega. Slavni Bentegodi je 1985. godine svjedočio osvajanju »scudetta« s Elkjaerom, Briegelom, Fannom, Galderisijem i ostalim glasovima u zboru dirigenta Osvalda Bagnolija. U gradu opere sada se čuju pobjedničke arije nekih drugih glasova, omiljene uhu tifosa.

– I u ovoj posljednjoj utakmici je bila jedna jako lijepa atmosfera na Bentegodiju. Momčad i tifosi su jedno, može li se tako kazati? Ovo je bila jedna večer sa emocijama, stvarno jako lijepa. Mi osjećamo jednu posebnu vezu s tifosima, zadovoljni smo zbog njihove neprekidne podrške koju nam daruju svake nedjelje.

Pjaca i Brekalo

I dalje se čuje snažan hrvatski eho u Serie A, ne samo na travnjaku na koji primjerice redovno istrčavaju hrvatski asovi u Interu Marcelo Brozović i Ivan Perišić, nego i među stručnjacima. Dok je Hajduk tražio trenere na raznim meridijanima i paralelama, u Serie A osim Tudora je štovano i drugo »dite Bilih«, Ivan Jurić. Za kormilom uglednog Torina, davno višestrukog talijanskog prvaka, s momčadi u kojoj su i hrvatski igrači Marko Pjaca i Josip Brekalo, u Piemontu se prihvatio pionirskog posla.

– Trebalo je i malo hrabrosti postaviti mlade igrače – rekao je Ivan Jurić nakon visoke pobjede nad Sampdoriom. – Nije lako ni radi onih koji su toliko igrali, a sada igraju manje. Neki to prihvate bolje, neki manje, ali znao sam to. Moramo krenuti s mladima, gladnima igre kao što su Buongiorno, Bremer, Lukić, Singo, Aina i dodati i druge da bismo rasli. To mora biti stalni rast s jasnim idejama koje igrače dovesti. S vremenom se može stvoriti dobra ekipa. Torino opet mora biti dobra ekipa koja se bori, a koji ćemo biti, sada nije važno. Moramo rasti i popraviti se u raznim stvarima, podići razinu u svim sektorima.