Meni je žao da se to događa i među "vatrenima". Znam da nije opravdanje što ja govorim da se to dogodilo i Francuzima i ja sam žalostan što se događa, ali barem u svoje i u ime, ajmo reći, moje ekipe mogu reći da prema nikome, a najmanje prema bivšim kolegama, nismo bili nekorektni
Slaven Bilić nije zaslužio da razgovor na isteku godine koju je hrvatska nogometna reprezentacija prvi put zaključila bez poraza započne pitanjima o sramotnoj Izbornoj skupštini HNS-a, beskrupuloznoj borbi za vlast u Rusanovoj, Mamićevom prostačkom vokabularu… Izbornik “kockastih”, međutim, nije imao izbora.
– Da se razumijemo, Izborna skupština HNS-a nije marginalna stvar, ne mogu reći da to nije bitno, ali činjenica je da su sve nas u tom trenutku zaokupile stvari van terena. Izborna skupština bila je top tema, ona nije bila samo na naslovnicama sportskih medija, nego na naslovnicama svih novina. Žalosno je da smo svi bili bombardirani time. Dobro, činjenica da je hrvatska reprezentacija godinu zaključila bez poraza nije bila aktualna, jer se rastočila na cijelu godinu. Međutim, da se ne piše o Modriću ili Kranjčaru, a pišu memoari o toj Skupštini, to ne mogu razumijeti.
Evo, nas su baš negdje uoči Skupštine zvali Francuzi da tri dana poslije utakmice s Gruzijom igramo prijateljsku utakmicu kod njih. To je fenomenalna stvar. E, sad, ja sretan k’o malo dijete počnem zvati okolo sve žive da se pohvalim s tom viješću, a vidim da me nitko ne doživljava. Ja sam i uoči te Skupštine radio svoj posao, pratio naše igrače, ali sve je to bilo potisnuto, ne u osmi, nego u deseti plan, što je loše.
Neka pobjedi bolji
Ni vi niste mogli ostati neokrznuti, tim više što ste se pojavili zagrljeni s Vlatkom Markovićem na pozornici tijekom njegove završne prezentacije. Ostali ste okarakterizirani kao “markovićevac” bez obzira što ste i na tom skupu u Westinu jasno i glasno u eter hrvatske javnosti poručili “Neka pobjedi bolji”?
- Novinari često zbog nekog interesa ili zbog skandala izvrću moje riječi. Ja vrlo dobro znam što sam govorio od početka, a to traje tri mjeseca. Dakle, znam koju sam liniju držao i ona nije bila promijenjena ni milimetra. Od početka sam govorio da se u to ne želim miješati, u smislu da ću jednu stranu hvaliti, a drugu topiti ili bušiti. Dapače, od početka sam govorio da je to demokratska stvar, da postoje skupštinari koji će izabrati boljega. Uostalom, ja sam i na Markovićevoj prezentaciji, na koju sam došao, jer me predsjednik pozvao, rekao po svojoj savjesti neka pobjedi bolji. Pritom ne želim biti licemjer, ja sam od prvoga dana, kad bi me pitali za Markovića, govorio da s njim, kao i sa cijelim vrhom HNS-a, imam odličan odnos.
Kad smo već otvorili tu temu, kako komentirate Šukerov angažman u HNS-u?
- Možemo razgovarati o tome je li ili nije Šuker jedan od najboljih nogometaša koje je Hrvatska ikad imala, ali on je sigurno najveće ime koje je naš nogomet dao. Nadam se da se nitko neće uvrijediti kada to kažem.
U nogometu nema problema, ima nas jedanaest koji smo zadovoljnim, jer igramo i za nešto se borimo. Kasnije ima premalo funkcija koje neke ljude zanimaju, a previše veličina
Čovjek s tolikom karizmom i iskustvom može dati puno hrvatskom nogometu, on svojim imenom otvoriti neka vrata ili poboljšati neke odnose, bez obzira što je hrvatski nogomet već otvorio sva moguća vrata. Ono što se meni kod Šukera sviđa jest činjenica da se ne ponaša kao da je najpametniji na svijetu. Priznao je da nije doma kad je u pitanju rad u HNS-u, ali jednako tako je istaknuo da želi učiti. Njegov angažman je dobar u bilo kojem smislu. Uostalom ja sam za to da se svi “vatreni” koji imaju afiniteta konkretnije angažiraju.
Kakvi su danas, generalno gledajući, odnosi među vama “vatrenima”?
- Dok smo igrali ja sam bio dobar sa svima, uostalom ja ne pamtim da je itko od nas ikada imao niti trzavica od sat vremena. Sa svima sam bio OK, ali s nekima sam bio kućni prijatelj, a s nekima, da nije bilo reprezentacije, ne bih bio dobar. Ne zato što su loši, nego zato što smo drukčiji. Kao i u svakoj firmi. I ja sam se čudio da u Hajduku recimo Jerković ne priča s nekim bivšim suigračem ili da od one slavne Dinamove generacije neki igrači više nisu dobri. Međutim, sve se to dogodi poslije igračke karijere, tada dolazi do trzavica. U nogometu nema problema, ima nas jedanaest koji smo zadovoljnim, jer igramo i za nešto se borimo. Kasnije ima premalo funkcija koje neke ljude zanimaju, a previše veličina, pa dolazi do iskvarivanja i situacija koje se i danas događaju među “vatrenima”.
Međutim, nije to ništa čudno. Recimo, i ona famozna francuska generacija se podijelila, Deschamps je bio za ovoga, Zidane za onoga. Dakle, dolazi do sukoba interesa. Meni je žao da se to događa i među “vatrenima”. Znam da nije opravdanje što ja govorim da se to dogodilo i Francuzima i ja sam žalostan što se događa, ali barem u svoje i u ime, ajmo reći, moje ekipe mogu reći da prema nikome, a najmanje prema bivšim kolegama, nismo bili nekorektni.
Žuti je hrabar čovjek
Koliko će vam privatno i profesionalno nedostajati Robert Prosinečki?
- Neki pričaju da će nam Žuti nedostajati na kavi, a drugi idu u drugu krajnost pa kažu da ćemo se raspasti njegovim odlaskom, jer je kao Žuti bio glavni ideolog u našem stožeru. Obje su jednake gluposti. Žuti je imao svoje vrijednosti koje su apsolutno fenomenalne i svima nama jako korisne, nedostajat će nam na terenu i van terena, ali sve to skupa je toliko uhodano da sam ja odlučio kako neću popunjavati stožer.
Što ste savjetovali Prosinečkom kad je donosio odluku o odlasku u Crvenu zvezdu?
Kada na jednu stranu vage stavim ponude, a na drugu odgovornost i užitak s kojim radim ovaj posao, odnosno motiv nakon neuspjeha i obavezu, onda mogu samo reći da želim odraditi posao do kraja
U više navrata ste bili u sličnoj situaciji kao i Prosinečki, ali još uvijek ste izbornik reprezentacije?
- Ne studiram ja matematiku i znam da sam na drugoj godini, a mislim da znam ispite sa četvrte godine i uvjeren sam da ću ih položiti i zaposliti se u Boschu. Nije to ta varijanta. I meni kroz glavu prostruji što ako… Ozljede, stative… Kada na jednu stranu vage stavim ponude, a na drugu odgovornost i užitak s kojim radim ovaj posao, odnosno motiv nakon neuspjeha i obavezu, onda mogu samo reći da želim odraditi posao do kraja. Nisam od onih koji se povlače s prvom kišom ili vjetrom ili prvim zovom love. Međutim, ne mogu reći, i meni je primamljiv rad u klubu, bez daljnjega. Volio bih trenirati u klubu, biti s igračima svaki dan, jer meni je malo utakmica godišnje. Zato je u pravuMourinho kada kaže da je premlad da bude izbornik. Da se razumijemo, meni je ovo super. Da nije, otišao bih odavno.
Bezbolna smjena generacija
Što je, osim dobrih rezultata, naravno, najveći dobitak hrvatske reprezentacije u godini što se primiče kraju?
– Širina kadra. Meni je to puno važnije nego godina bez poraza. Ovo je zalog budućnosti. I prije smo bili jaki i odlični, imali smo i bolje rezultate, ali širina je drukčija. Sada smo kvalitetniji. Evo, protiv Malte su nedostajali Olić, Šimunić, Petrić i Vukojević. Dakle, četvorica standardnih prvotimaca, a opet smo to lakše prebrodili. Sretan sam što se kod nas smjena generacije dogodila na bezbolan način. Kad sam ja na kraju natjecateljske godine stavio na papir neke stvari, ostao sam iznenađen. Došao sam do zaključka da smo u novom ciklusu dobili petmaest novih igrača. Naravno, ni su svi top top, ali desetorica jesu. Neke smo namjerno tražili, a neki su se nametnuli sami. Pritom smo imali sreće, jer je mlada reprezentacija bila vrlo aktivna i uspješna. Praktično smo te mlade igrače isprobavali i gledali na dvije utakmice umjesto na jednoj. S te strane smo u povoljnoj situaciji.
Došao sam do zaključka da smo u novom ciklusu dobili petmaest novih igrača. Naravno, ni su svi top top, ali desetorica jesu.
S druge strane, mnogi stožerni reprezentativci sjede na klupama u svojim klubovima, što već postaje ozbiljan problem?
– To je točno. I nije riječ samo o Kranjčaru i Ćorluki. U pitanju je deset igrača. Odavno ih nije bilo toliko. Ćorluka je odigrao odličnu utakmicu protiv Malte, a Kranjčar bio daleko naš najbolji igrač, ali nije dobro da ne igraju u klubovima. Mi se tome čudimo kao i mediji, jer su to odlični igrači, ali ne smijemo zažmiriti nad činjenicom da nemaju nikakvu minutažu u klubovima. To se mora promijeniti. Ako se ne promijeni, onda ću biti prisiljen tražiti nova rješenja u momčadi. Mogu riskirati s jednim ili dvojicom igrača, ali ovdje je u pitanju previše igrača da bismo riskirali.
Dvije utakmice s Gruzijom će po svemu sudeći odrediti ambicije vaše momčadi u nastavku kvalifikacija?
– Najlakše je reći da ćemo dvaput pobijediti Gruziju i da smo onda mirni. Prije svega, nije uopće lako dvaput svladati Gruziju. Bio sam prije dva dana na sastanku s jednim momkom koji je kondicijski trener u jednom gruzijskom klubu i on mi je rekao da oni već sada pišu o utakmici s Hrvatskom. Uostalom, Gruzija je u kvalifikacije ušla s namjerom da se pokuša kvalificirati. Međutim, naš je cilj u te dvije utakmice osvojiti svih šest bodova i ja sam siguran da ćemo ga mi ostvariti.
Međutim, da bismo si olakšali posao, nisu dovoljne samo naše pobjede nego i kiksevi naših suparnika u skupini. Sjetimo se prijašnjih kvalifikacija, u prvom kvalifikacijskom ciklusu vi ste već poslije Tel Aviva pisali da smo se kvalificirali, a tresli smo se do poluvremena pretposljednje utakmice u Skoplju. Dakle, daj bože da te dvije pobjede budu dovoljne, nitko sretniji od nas, ali bit će teško. S druge strane, pokušat ćemo sve napraviti da se ne tresemo kao što smo se tresli u posljednjim kvalifikacijama uoči međusobne utakmice Ukrajinaca i Engleza. Za sada smo u jako dobroj poziciji, a odradili smo dva gostovanja koja smo proglasili najneugodnijim, Izrael i Latviju. Dobro, nedostaju nam dva boda protiv Grka iz Zagreba, ali smo prvi.
– Obojica. Lani Messi, apsolutno. Prije dvije godine kad je Cristiano Ronaldo imao odličnu sezonu u Manchester Unitedu, onda on. Ove sezone su obojica nevjerojatni. Meni je osobno Messi draži tip van terena, simpatičniji je, njega svi vole. Njega vole i navijači Reala. Cristiana Ronalda vole samo navijači Reala. S druge strane, niti jedan, niti drugi na Svjetskom prvenstvu nisu odigrali ni približno onako kako igraju sada.
Dominacija španjolskog nogometa
Što je globalno donijela nogometna 2010. godina?
– U tom kontekstu možemo razgovarati o dominaciji španjolskoga nogometa. U redu, Barcelona nije osvojila Ligu prvaka, ali Barcelona je najbolja na svijetu. To je činjenica. Španjolci su postali svjetski prvaci i zapravo su nastavili dominaciju što traje već nekoliko godina. Sve ostalo je poznato. I dalje je najbolja i najatraktivnija engleska liga. U Premierligi dominiraju isti klubovi s izuzetkom Liverpoola, koji trenutačno nije taj. Bundesliga se strašno digla, a i talijanska Serija A se oporavlja. S druge strane, ne smijemo zanemariti ekspanziju ruskoga i ukrajinskoga nogometa. Općenito, razlike između klubova su se značajno smanjile. Izuzmemo li Barcelonu i još par klubova, nitko ne može sa sigurnošću računati na pobjedu u Europi.
Koji je najveći kompliment koji ste dobili ove godine?
– Najveći kompliment dao mi je češki izbornik na seminaru u Madridu kad smo dogovarali prijateljsku utakmicu. Čovjek mi je rekao da je odabrao Hrvatsku, jer u ožujku gostuju u Španjolskoj pa je tražio reprezentaciju koja igra slično Španjolcima. Bude ti drago.
