RIJEKA Dragan Skočić je poslije utakmice u Splitu bio više ljut na igrače koji su ostali bez reakcije, nego na vratara zbog primljena pogotka.

– Momčad je funkcionirala do nesretno primljena pogotka. Izostala je reakcija poslije toga. Neefikasnost je bolest koju sam naslijedio, istina nisam još našao lijeka. 

Jedan gol u pet utakmica noćna je mora?

– Jednostavno nemam napadača. Nijednog u posljednje tri utakmice.

Rješenje?

 – Vjera u ono što radimo. Rezultat nas ne prati, ali ekipa je pokazala da može odgovoriti zahtjevima. Glupe golove primili smo protiv Zagreba i Splita i sve dobro je jednostavno palo u vodu. 

Što biste promijenili da možete vratiti Split?

– Ništa. U protivnom bi značilo da ne vjerujem u ono što radim.  

Atmosfera u svlačionici nije nebitna?

– Apsolutno, a upravo mi to daje optimizam. Angažirani su bili u Splitu, trčali, igrali disciplinirano. Prihvatili smo moju filozofiju. Reda ima, nikakav raspad sistema.

Neki traže vašu glavu na panju odgovornosti?

 – Znam. Takav je to posao. Niti sam luk jeo niti mirisao… Poduzeo sam sve što je bilo u mojoj moći. Zadržat ćemo mir u ovom teškom trenutku i prvoligaški status.

 Savjest čista?

 – Potpuno. Osjećam pozitivnu vibru bez obzira na nedostak rezultata. To je nogomet. Dva nesretna gola, protiv Zagreba i Splita, odredili su nam sudbinu. Primio ih je vratar koji je 20 puta spašavao Rijeku. Njega najmanje krivim. Ne, ne tražim nikakav alibi, u porazu je trener uvijek – Pedro.

Juričić: Problem je uvijek isti –  napadač

Srećko Juričić, sportski direktor, hoda po blatu (drugoligaškom), do koljena kao i cijela ekipa. Naslijedio je kaotičnu situaciju, ali u posljednjim utakmicama momčad je osvojila samo 4 od 15 bodova. Postigla jedan pogodak… U Splitu se raspala nakon primljena pogotka…

– Taj pogodak iz slobodnog udarca bio je kao nož u leđa. Ostalo je bilo solidno za naše, riječke standarde. S obzirom na stanje u momčdi. Nemojmo zaboraviti da, pored svih problema u igri, u Splitu nije bilo Bošnjaka, Sivonjića, Kreilacha, Salčinovića i Tadejevića, zbog ozljeda i kartona, koji bi najvjerojatnije bili u sastavu. 

Zbog čega su to riječki standardi, mislimo na igru prema naprijed?

– Napadači su u rubrici ozlijeđeni, kao što rekoh, ipak tijekom splitske utakmice bilo je prilika za gol, ofenzivnih akcija. Igra kao protiv Istre u Puli, gdje nismo primili gol. To je naša realnost. A jedna nas greška može – ubiti! 

Gori pod nogama, četiri su utakmice do kraja sezone. Ponor prijeti, Rijeka je prvi kandidat za ispadanje?

– Mislim da je Inter ispred nas, odnosno ostat će na kraju iza Rijeke kada je riječ o ispadanju. Izvući ćemo se iz ovog košmara u koji smo upali neočekivano. 

Kako?

– Osvojit ćemo više bodova od Intera. Dinamo, Cibalia, Belupo i Karlovac naši su suparnici do kraja. Jaki su, ali i nama mora krenuti, poneka lopta mora završiti u suparničkoj mreži. Koncentracija, trka i disciplina, igrači moraju sami izaći iz gliba. Uvjeren sam da mogu. 

U pet utakmica postignut je tek jedan pogodak?

– Tako je bilo i ranije. Neefikasnost je kronična bolest. Cijelu godinu pišete o tom problemu. Treneri su bili Scoria, Horvat i Ištuk, a sada Skočić. Nema strijelca, gol igrača. Ekipa ima sada dobar pristup, organizacija igre je kvalitetnija. I vraćamo se na početak priče – gol. Valjda je došao kraj apstinenciji. 

Skočić nije upitan?

– Ne. Dobro radi. Taktički je momčad spremna, motivirana u igri. Znam da je u javnosti panika, u porazu si uvijek kriv, ali nemojmo pripremati vješala prije vremena. Ostat ćemo u Ligi!