Igrači i navijači imaju pravo uživati jer ovo je posebna pobjeda nad jednom ekipom koja igra Ligu prvaka. Ovo je pobjeda koja će ostati ubilježena i navijači, a i igrači, koji su bili na gornjoj granici svojih mogućnosti, imaju pravo na zadovoljstvo. Ovakav ambijent je stvarno bio nezaboravan. Ne znam može li bolje – kaže Scoria
RIJEKA » Malo je trenera »Rijeke« koji se mogu pohvaliti da su u jednoj večeri doživjeli tako veliku čast da prvo njegova momčad baci na koljena prvaka »Dinama«, zatim bude ispraćen s terena s ovacijama (Scorijino ime odzvanjalo je stadionom, a sve je krenulo s tradicionalno kritične centralne tribine!), a onda dočekan u press centru nakon utakmice s gromoglasnim aplauzom brojnih novinara. Na proputovanju od terena prema press centru zakratko su ga zaustavile supruga Koljka, te kćeri Simona i Rebecca. Tata se ubrzo našao u strastvenom zagrljaju svojih kćeri. Poljupci kao kruna velike večeri za pamćenje. Bravo maestro!
– U tih deset minuta koliko sam proveo na terenu nakon utakmice su se sublimirali svi osjećaji – govorio je trener »bijelih« dan kasnije nakon velikoga trijumfa.
– Treći put sam na Kantridi i nikada do sada nije vladala takva atmosfera na stadionu. Želio sam nakon utakmice osjetiti emocije publike i igrača na terenu i ti trenuci ostaju zauvijek u meni i važniji su od bilo čega drugoga. U tih desetak minuta sublimirali su se svi moji osjećaji i svoje moje zadovoljstvo.
Niska obrana
– Pripremali smo na taj način utakmicu iako je bilo vidljivo na početku utakmice da nekim igračima nije bilo lako. Bili su impresionirani. Ipak je utakmica bila izuzetna i nekim igračima je trebalo vremena da prođu kroz to da počnu funkcionirati. Mi smo sigurno tu kompaktnost u fazi obrane željeli držati malo više, na 30 metara od gola u čemu nismo uspjeli. Bilo je fenomenalno što smo uspjeli odigrati tako nisku obranu na takvoj visokoj razini tijekom 90 minuta. Vidjelo se zajedništvo i kompaktnost ekipe, koja niti u jednom trenutku nije popustila. Devedeset minuta bili smo koncentrirani na svaku sitnicu, a pritom smo fenomenalno otvorili četiri, pet kontri iz kojih smo postigli pogotke. Sve što smo trebali smo napravili. Pročitali smo utakmicu kako je išla i u tim uvjetima smo odigrali fenomenalno. Po meni je to povijest ove utakmice. Dakle, zajedništvo koje je prepoznala publika koja je bila uz nas kada je bilo najteže. Kada govorim o zajedništvu moram reći i da smo prije utakmice imali problema s Neretljakom i Čavalom. Čaval je slomio prst na zadnjem treningu što je jako bolno. Obojica su igrali unatoč ozljedama što je jako bitno i što pokazuje veliko zajedništvo unutar ekipe. Isto tako i s klupe uvijek dobivamo pozitivan poticaj.
Kristijan Čaval odigrao je utakmicu protiv »Dinama« s bandažnom na ručnom prstu koji je slomljen na posljednjem treningu. Čaki će zbog toga morati pod »nož«, te nekoliko dana pauzirati što stavlja u velike probleme trenera »bijelih« Elvisa Scoriju uoči kup ogleda u Nedelišću. Naime, upitno je i kakva će biti situacija s Neretljakom koji može silom prilika zakrpati mjesto lijevog bočnog igrača.
Širi se krug igrača na koje možete ozbiljno računati?
– To je znak da su svi unutra. Uspjeli smo 90 minuta utakmice, koja je bila vrlo teška jer »Dinamo« je odigrao u posjedu dobru utakmicu, iskoristiti prilike koje su nam se pružile i zadržati pritom veliku koncentraciju. Dečki su bili na visokoj razini, ali i navijači su to prepoznali i gurali su nas prema pobjedi. Poštivali smo zakonitosti ovakve utakmice, a to je niska obrana koju je moguće igrati jedino uz veliku koncentraciju.
Vatreno krštenje
Niste iskoristili prilike koje su vam se pružile. Štoviše, imali ste pored tri pogotka još dvije, tri izglede prilike. Paradoksalno, »Dinamo« je s druge strane imao daleko manje prilika, ali dominaciju u kontroli lopte?
– Imali smo par situacija u drugom poluvremenu, posebno od 70. do 90. minute, kada je »Dinamo« ostao s jednim igračem iza, a Vida nije čuvao Cesarca nego ulazio u igru. Nama je u tim trenucima svaka ukradena lopta bila pola gola. Tu smo imali puno prostora da »Dinamo« stavimo u još veće probleme.
Rekli ste da su neki igrači bili impresionirani, mislite vjerojatno na Močinića i Weitzera?
– Ne bih pojedinačno govorio. Sve je to normalan put kroz koji ti igrači moraju proći. Zato sam kroz cijeli tjedan smirivao tenzije i smirivao te igrače da ne izgore. Na ovakvim utakmicama je najlakše izgoriti. Od velike želje na kraju uđeš prazan u utakmicu. Drago mi je da su ti igrači prošli vatreno krštenje i kasnije su bili odlični.
Igrali ste s veznom linijom koja je u prosjeku imala 22 godine?
– Dobro. Imamo tu i Brezovca i Vranješa, koji su također vrlo bitni igrači. Rekao sam već da me veseli da svaki ulazak s klupe donosi poticaj za momčad.
Ova pobjeda će dodatno naglasiti euforiju koja vlada oko ove momčadi. Kako se nositi s time?
– Ne gledam tako. Euforija je bila na početku, a sada su mislim i navijači i igrači shvatili da ta euforija ne donosi nešto posebno. Sada je ipak neka druga atmosfera. Mislim da smo svi zajedno sazreli, da su navijači i igrači shvatili da je svaka utakmica velika borba i da će biti teško sa svakim. Mislim da je euforija prošla. Možda griješim, ali takav je moj osjećaj. Mislim da su svi shvatili da od toga nema ništa i dan je ovaj put od utakmice do utakmice puno realniji.
Nezaboravno
Pomaknuli ste granicu klupskih rekorda kada su u pitanju pobjede nad »Dinamom«?
– Drago mi je zbog toga. Sjećam se one utakmice koju smo dobili 4:2. Čak sam možda i ja tada kod rezultata 4:0 povukao neke preoptimistične poteze i otvorio utakmicu želeći je završiti u revijalnom tonu. Dobili smo dva gola, a realno je trebalo završiti 4:0 za nas. Sada, poučen tim iskustvom, nikako nisam želio dobiti gol. Želio sam da završi 3:0 da ne dobijemo gol. Kada je bio zadnji prekid igrači su se pobunili što im nisam dao da idu na skok, ali ja sam želio da to bude čistih, okruglih i glatkih 3:0.
U posljednje tri utakmice imate gol razliku 7:1 što je krunski dokaz da ste dobili momčad?