RIJEKA Nogometaše Rijeke posljednje Rabuzinovo sunce ugrijalo je prije pet godina, točnije 2020. i to, vjerovali ili ne, u – mraku Šubićevca. Naime, kod dodjele medalja i pehara nestalo je struje na kultnom šibenskom stadionu, no to nije nimalo pokvarilo slavlje Riječane. U teškoj, zahtjevnoj utakmici s jakom Lokomotivom presudio je gol Tibora Halilovića u 76. minuti nakon što su igrači Gorana Tomića stvarali puno problema pa čak i ostavili bolji dojam na krilima sjajnih napadača Uzunija i Kastratija. Rijeka je došla do jednog, ali vrijednog gola, Tomić kasnije postao trener Rijeke. Ostala su lijepa spominjanja.

Boje Bijelih branio je tada i mladi Filip Braut, igrač koji je prošao Rijekinu školu, a sada je prvotimac Orijenta. Rijeka je pod vodstvom Simona Rožmana bila miks mladosti i iskustva pa su tako uz Pandura u zadnjoj liniji igrali Galović, Velkovski i Escoval, bokove su držali Štefulj i Braut koji je odigrao svih 90 minuta finala, a u središnjici su djelovali Halilović, aktualni igrač Gorice, Lončar, sadašnji igrač Istre 1961 i Pavičić, odnedavno član Sarajeva. Napadački tandem bio je posebno jak s Čolakom i Andrijaševićem.

Fešta i Armada

Braut je poznat i po tome što je najmlađi debitant u dresu Rijeke u Prvoj HNL, protiv Slaven Belupa godinu dana ranije nastupio je sa 16 godina, 11 mjeseci i 20 dana. Prvi trofej osvojio je godinu dana kasnije, točnije početkom kolovoza kada je sve pa i sport diktirala korona.

– Sjećanja su jako lijepa i pozitivna jer smo obranili trofej, godinu dana ranije u Puli smo u finalu svladali Dinamo koji je bio veliki favorit. Bilo je to neko pomalo ludo razdoblje, taman smo se vratili nakon korone – kaže Braut. – Opet, s druge strane Lokomotiva je tad završila sezonu kao druga i bila baš odlična momčad. Uz mene kao jako mladog, bilo je tu s nama još dosta igrača iz Omladinske škole, poput Pandura i Lepinjice, a Galešić je, ako se ne varam, bio na klupi. U svakom slučaju jedno jako lijepo iskustvo. Sjećam se i da je nestalo struje, ali to nam nije pokvarilo slavlje. Poslije je bila lijepa fešta, u gradu nas je rano ujutro dočekala Armada. Uvijek je lijepo osvojiti trofej, navijačima posebno to puno znači.

Rijeka je tih godina bila majstor Kupa. Bijeli su tada u razmaku od četiri godine osvojili tri Kupa i dvaput matirali Modre u borbi za trofej.

– Bilo bi možda i više uspjeha, recimo 2022. da na Poljudu nije bilo onog nesretnog isključenja Smolčića. On je tada znakovito izjavio da se radilo o Livaji ili Ademiju, kapetan ima Hajduka ili Dinama, pitanje je da li bi bili udaljeni iz igre u tako važnoj utakmici. Rijeka je igrala i prošle godine finale s Dinamom, što samo dokazuje kontinuitet i činjenicu da je u Kupu ozbiljan protivnik – dodaje Braut.

Najbolji nogomet

Sustav natjecanja vratio je prošle godine nakon deset godina opet finale na dvije utakmice. Rijeka – Slaven Belupo, po prikazanom ove sezone, dostajan je finale.

– Navijač sam Rijeke i volio bih, naravno, da Rijeka dođe do novog trofeja. S druge strane, Belupu je ovo korak do povijesnog uspjeha i njegovi igrači sigurno će se »bacati na glavu«. Farmaceuti su neke igrači i čuvali i, bez obzira na visok poraz od Dinama, jako su ozbiljan suparnik. Slaven je ove sezone igrao jedno vrijeme najbolji nogomet i protivnik su kojeg se treba shvatiti jako ozbiljno. Koprivničancima je ovo povijesna šansa, ali Rijeka je favorit i to mora potvrditi na travnjaku.

Današnji domaćini imaju i riječkog štiha. Njihove boje brane Adrian Liber, Igor Lepinjica i Alen Grgić koji je donedavno igrao za Bijele.

– Više sam igrao s Ivanom Lepinjicom, ali Igora isto jako dobro znam. S Liberom sam u jako dobrim odnosima. Njima želim puno sreće, ali navijam za Rijeku.

Rijeka lovi dvostruku krunu, ne igra sjajno, ali pobjeđuje. U ovoj situaciji to je puno važnije od dojma.

– Rijeka sve ima u svojim rukama, a momčad je jako talentirana. Uz to je srčana i sigurno će se boriti do kraja. U ovoj situaciji ne gleda se puno izvedba, već konačni rezultat. Ne kako se do njega došlo. Vjerujem da će dečki sezonu okončati na slavljenički način. Sve je nekako simpatično ili dodatno zanimljivo jer igraju tri od četiri utakmice baš sa Slaven Belupom. Prednost druge utakmice na Rujevici? Rujevica je teren i stadion gdje protivnicima nije lako. Travnjak je brz, navijači glasni, a to su stvari koje Rijeci donose više prednosti – zaključuje Braut.