Strategija sportske politike

Rožmanova komocija u novoj najavi zaokreta prema mladim igračima iz riječke škole nogometa

Marko Cvijanović

Foto R. BRMALJ

Foto R. BRMALJ

U slučaju Kekovih nasljednika (Bišćan, Rožman) dogodili su se određeni pomaci, ali u prvom redu kao posljedica nužde ili nekih nepredvidljivih okolnosti, o čemu će ponajviše reći činjenica da je Hrvoje Smolčić kao jedini stožerni prvotimac, ponikao u omladinskom pogonu, kod obojice to postao »krpajući« defecitarnu poziciju u momčadi, pretvorivši se preko noći se od stopera u lijevog beka



Početak priprema nogometaša Rijeke za proljetni dio sezone obilježila je vijest da momčad napušta jedan od najboljih igrača.


Ne bude li nekih neočekivanih obrata, Zoran Kvržić postat će novi igrač turskog prvoligaša Kayserispora, Rijeka će na ime odštete utržiti između 300 i 500 tisuća eura, a trener Simon Rožman okončati proces obračunavanja s nepoželjnim igračima u svlačionici što je počeo još poslije debakla u derbiju s Dinamom (0:5).


Kvržić je završio u Turskoj, Roberto Punčec u SAD-u, a Petar Mamić i Lorenco Šimić na transfer-listi i daleko od terena na kojima trenira prva momčad.




Nitko sretniji od Rožmana kojemu dodatno olakšanje donosi još jedan pokušaj zaokreta sportske politike na Rujevici.


– Želimo više prostora otvoriti našim mladim igračima, što ne znači da ćemo ih slijepo forsirati. Imat će ravnopravnu priliku izboriti se za poziciju i minutažu, dužni smo našoj školi nogometa dati ozbiljniju priliku da vidimo jesmo li bili na pravom putu.


Mi vjerujemo da jesmo – poručio je zamjenik sportskog direktora Rijeke Ivan Mance i pred nastavak prvenstva omogućio Rožmanu komforniji položaj u odnosu na njegove prethodnike.


Za slovenskog trenera dobro je da su se ljudi zaduženi za struku jasno odredili prema prioritetima u tekućem prijelaznom roku i proljetnom dijelu sezone pa se Rožman, poput svojih prethodnika, neće naći u rascjepu (ne)realnih klupskih ambicija i (ne)mogućnosti momčadi.


Budući da je prijelazni rok tek počeo, nitko još ne može sa sigurnošću reći hoće li Rijeka na proljeće biti jača ili slabija nego jesenas, ali evidentno je da je početak priprema pred nastavak prvenstva dočekala bez trojice stožernih prvotimaca (Župarić, Punčec, Kvržić) i pomlađena za šestoricu tinejdžera: Brauta (17 godina), Hrvoja Smolčića (19), Pandura (19), Vuka (19), Galešića (18) i Bilića (16).


Pritom se nitko na Rujevici pretjerano ne uzbuđuje.


Što se pak strategije razvoja mladih igrača u novijoj povijesti riječkoga prvoligaša tiče, ista nikad nije bila jasno definirana i, shodno tome, nije ni mogla biti provedena u djelo.


Dijelom zbog beskonačnih ovlasti Matjaža Keka koji je u korist rezultata sustavno zanemarivao talent darovitih igrača iz omladinske škole (Filipović, Gerald, Dangubić, Rebernik, Lucić, Nevistić, Bajić, Nakić, Lucić, Vizinger, Iličić, Lebar, Mulac, Turčin, Lepinjica, Čeliković, Kovačević, Šantek, Mitrović, Svetić, Liber, Vuk, Štefulj, Pandur…) pa ne čudi frapantan podatak da su u šest njegovih sezona za kormilom »bijelih« mladi igrači u seniorskoj momčadi sveukupno upisali »mršave« 104 minute!?


U slučaju Kekovih nasljednika (Bišćan, Rožman) dogodili su se određeni pomaci, ali u prvom redu kao posljedica nužde ili nekih nepredvidljivih okolnosti, o čemu će ponajviše reći činjenica da je Hrvoje Smolčić kao jedini stožerni prvotimac, ponikao u omladinskom pogonu, kod obojice to postao »krpajući« defecitarnu poziciju u momčadi, pretvorivši se preko noći se od stopera u lijevog beka.


Toliko o strategiji.


Proljeće donosi novi pokušaj…