On može spasiti Zvezdu, ako neće on, onda neće nitko, reklo je nekoliko beogradskih novinara nakon što je Robert Prosinečki službeno predstavljen kao novi trener nogometaša Crvene Zvezde
BEOGRAD I carinik na Bajakovu podigao mu je palac gore, bio je jedan od brojnih koji su taj dan rekli: ‘Spasi Zvezdu’! Telefon mu se nije gasio, stalno je zvonio. Nazvali su mnogi, Niko Kranjčar, Ivan Rakitić, Joe Šimunić, zvao ga je i Zlatko Canjuga. Čovjek koji ga je doveo u Dinamo prije 13 godina i vratio u najadraži klub:– Želim ti sreću, a ideš u veliki klub!I negdje oko 14 sati Robert Prosinečki stigao je u restoran Novak, jasno vlasnik je, tko drugi, nego Novak Đoković, tamo su se vodili završni razgovori, iako se sve znalo davno prije. Robi je potpisao na dvije i pol godine, plaćat će ga 20 tisuća eura mjesečno. Za dvije i pol godine mogao bi solidno zaraditi, premda novac nikad nije bio problem. Ako ostane ovdje toliko dugo. Jer, svatko tko je jučer na Marakani stisnuo ruku počeo je čestitku rečenicom:– Želim ti puno sreće! Trebat će ti!
Prepun sam emocija, naravno, ovo je malo drukčiji osjećaj nego kad sam dolazio kao igrač. Radit ću pošteno i dobro, mislim da imam viziju koja bi treba Zvezdu izvući iz krize, vjerujem da ću biti ovdje 2,5 godine
Ulazak na Marakanu, možda zvuči pretjerano, ali ne izgleda lošije od ulaska na Camp Camp. Veliki, moderni lounge bar, ‘malo’ luksuzniji od svih onih salona na našim stadionima, soba za press konferencije veća od maksimirskih loža, Vidi se da je to veliki klub, koliko god mi zbog toga patili. WC-i ne smrde, zidovi se ne urušavaju, nažalost, naši su klubovi i stadioni za Marakanu još uvijek ‘provincija’. Ovdje još uvijek ljubormorno ističu svoje legende, svaka loža nosi ime po jednome od njih pet, ovdje se, kad čovjek dođe sa strane, još uvijek osjeća miris europskog prvaka. Kažemo, koliko god mi zbog toga patili. Ovdje je prosjek 15.000 gledatelja po utakmici i to sad kad je Partizan godinama nedodirljiv, Zvezda i dalje ima prodanih 10.000 godišnjih ulaznica. Ali, to je sve što je ostalo od staroga sjaja.– On može spasiti Zvezdu, ako neće on, onda neće nitko, reklo nam je nekoliko beogradskih novinara, Zvezdinih kroničara, dok su čekali da Robi dođe pred ‘publiku’ i obrati im se. Ovdje ga definitivno vole, njima nije uopće čudno što je izabrao Zvezdu u ovim turbulentnim vremenima, njima se svima to podrazumijeva. Međutim, nakon euforične priče o spasitelju nekad velikog kluba brzo će zamijeniti priča o tužnoj sadašnjosti. Zvezda nema rezultata, nije prvak, nema je u Europi. Navijači više ne mogu gledati kako ‘crno-beli’ marširaju, treneri se mijenjaju kao na traci, legende su pomalo ‘utihnule’, poneka je u zatvoru, daleko je onaj sjaj ‘pet Zvezdinih zvijezda’.
Netko ga je pitao kako će riješiti odnose s hrvatskom reprezentacijom, je li moguće da radi paralelno. Na to se Robi lagani nasmiješio, i decidirano rekao:– Ne, ja više neću biti član stožera. Sjajno surađivao četiri godine sa Slavenom Bilićem, ali sad sam odlučio krenuti ovim putem. Naučio sam od Slavena puno toga, bilo mi je prekrasno i želim Hrvatskoj da bude prvak Europe za dvije godine. Ovo je moj put, mogu obećati da ću učiniti sve da Zvezda opet igra napadački nogomet. Uostalom, igrala ga je i hrvatska reprezentacija takav lijep, lepršav nogomet, rekao je Robi, posredno, zapravo, rekavši da će i Zvezda igrati kao Hrvatska s njim u stručnom stožeru.
- Zna li on gdje je došao? Ja mislim da ne zna. Ne, drago mi je da je stigao, ali bojim se, stvarno se bojim da će izgorjeti. Ovo je ‘crna rupa’, ovdje gutaju igrače i trenere. Sad je legenda, ali, ako ne bude rezultata, brzo će on izgorjeti. Nije to više ta Zvezda, to je jedan sasvim drugi klub. Novca nema, igrača možda i ima, ali tu igraju interesi, ispričala nam je jedna novinarka, dobro upućena u klupske struktrure. Dakle, istovremeno, Prosinečki je dočekan kao spasitelj i kao još jedan ‘jadnik’, koji će, eto, otići i prije nego što je počeo posao.A on je došao malo blijed, okićen crveno-bijelim šalom, u dvoranu punu novinara, članova Upravnog odbora. Kao da je on odjednom shvatio gdje je došao. Koliko je ovaj klub velik, ili, zapravo, koliko ovaj klub opet želi biti velik. – Prepun sam emocija, naravno, ovo je malo drukčiji osjećaj nego kad sam dolazio kao igrač. Radit ću pošteno i dobro, mislim da imam viziju koja bi treba Zvezdu izvući iz krize, vjerujem da ću biti ovdje 2,5 godine, započeo je Prosinečki svoje izlaganje pred novinarima, ali, gotovo svako pitanje je bilo u istom smjeru.
Sjedio je na šanku i pušio jednu za drugom, godine ne može sakriti. Bio je Dragiša Binić poznat po noćnom životu, po druženju s mafijašima i pucnjevima po beogradskim ulicama, po prijateljstvu s Cecom i Arkanom. Bio je Binić i poznat kao najbrži igrač bivše juge, na 100 metara trčao je 10.5.– To je neslužbeni rekord Juge na sto metara bio u moje vrijeme! Ni danas me nitko na ovim prostorima nije skinuo. Olić? Ma, kakav Olić, nema šanse sa mnom. Evo, ovako u tenisicama, jakni i trapericama, rekao je Binić, kojega ovdje ne spominjeno zbog svoji atletskih kvaliteta i noćnih avantura. On je, naime, jedan od ključnih osoba u Robijevu dolasku u Zvezdu. I kad je Prosinečki došao u Beograd kao igrač, Binić ga je prihvatio kao svoga, bio mu je ‘mentor’. I na terenu i van njega. – Lako je meni bilo s njim igrati, uvijek sam znao da ću dobiti loptu, rekao je Binić, koji je začetnik ideje o Robiju kao treneru Zvezde.– Ne kažem da je ideja samo moja, ali ja sam se pri toga sjetio. Još u studenome kad je Robi došao u Beograd samo sam mu na uho šapnuo: Ti si novi trener Zvezde!, ispirčao je Binić, koji je danas ‘Bog i batina’ u Napretku iz Kruševca.
– Znate li gdje ste došli, možete li vi, Robi, ovdje uspjeti, spasiti Zvezdu? Kao nekad dok ste bili igrač?– Da ne vjerujem, ne bih niti dolazio. Odlučio sam postati samostalni trener, dobio sam podršku svih koje sam pitao. Od obitelji do bivših suigrača, ne biste vjerovali tko mi je sve dao potporu. Neki ni sami ne vjeruju da su mi dali podršku. Partizan ima pet bodova više, ali, kažem, da ne mislim da možemo to sustići, ne bih ni razmišljao ovdje doći, rekao je Robi, dobio još jedan poljubac predsjednika Vladana Lukića, nekoliko čestitaka i uzdaha. Kao da su ga već prežalili…Društvo se razišlo, Robi je ostao na večeri s klupskim čelnicima, a na ekranu televizora u ekskluzivnom Zvezdinom baru bila je utakmica Villarreala i Dinama. Na zvučnicima se čula glazba iz ‘Kuma’, možda ima simbolike, a preko puta stadiona i dalje se ‘smiješila’ velika, monumentalna kuća pokojnog Arkana i njegove Cece. A Sven-Danijel, Robijev brat, s velikim osmijehom na licu, samo je rekao:– Želim bratu da opet iz Zvezde ode u Real!To bi stvarno bila priča, u ovom trenutku – bajka!
