ZAGREB  Domaća pobjeda nad Varaždinom za Dinamo je označila kraj maratonske sezone, čiji je početak mirisao na nove pozitivne pomake. Međutim, dugotrajna pauza, izazvana pandemijom koronavirusa, bila je kobna za klub iz Maksimirske 128, koji je u ta dva mjeseca uspio upropastiti skoro sve dobro što je gradio od srpnja prošle godine.
Zapravo, cijela priča može stati u pet riječi – sporazumni raskid ugovora s Bjelicom. Pod njegovim vodstvom Dinamo je u sezoni 2018./2019. izborio proljeće u Europi nakon 49 godina čekanja, a zatim je pokazao da može biti donekle konkurentan u Ligi prvaka. Štoviše, malo mu je nadostajalo da prođe skupinu C, u kojoj su bili i Manchester City, Atalanta i Šahtar.

Kronološki gledano, Bjelica je sezonu otvorio 13. srpnja prošle godine, pobjedom nad Rijekom u Superkupu (1:0). Zatim je uspješno krenuo u kvalifikacije Lige prvaka, izbacujući gruzijski Saburtalo, Ferencvaroš i Rosenborg, a istodobno je od početka prvenstva zauzeo vrh Prve HNL, koji je nakratko prepustio Hajduku u 9. kolu, krajem rujna prošle godine.

Oaza sreće

Nekoliko dana prije toga, Dinamo je pod Bjeličinim stručnim vodstvom došao do jedne od najvećih europskih pobjeda u svojoj povijesti. Preciznije, 18. rujna 2019. godine na stadionu Maksimir je deklasirana Atalanta (4:0), uz »hat-trick« Mislava Oršića. Tada nitko nije mogao ni zamisliti da će kraj te iste sezone biti podvučen sivim tonovima.

Ustvari, u to je doba Maksimirska 128 bila oaza sreće i zadovoljstva. Uknjižen je očekivani poraz od Manchester Cityja Etihadu (0:2), a zatim je stigao remi sa Šahtarom u Donjecku (2:2). Zagrebački sraz s prvakom Ukrajine mogao je lansirati Dinamo u orbitu, na prag osmine finala Lige prvaka.

Teško je vjerovati da u Hrvatskoj postoje ljubitelji nogometa koji ne pamte taj 6. studenog 2019. godine. Dinamo je pred svojim navijačima imao dva gola prednosti na početku sudačke nadoknade (3:1), a na kraju se morao zadovoljiti samo bodom (3:3). Iz današnje perspektive može se reći da je taj nes(p)retni remi označio početak kraja idile u Maksimirskoj 128.

Doduše, Bjelica je četiri dana kasnije Dinamu priuštio još jedan trenutak za povijest. Modri su promaširali Rujevicom, deklasiravši Rijeku (5:0). Štoviše, do 26. minute tog derbija već su četiri puta utrpali loptu u mrežu koju je čuvao Andrej Prskalo. Danas nije pretjerano reći da je ta pobjeda bila Bjeličin labuđi pjev u modrom.

Naime, ubrzo su stigli porazi od Atalante i Manchester Cityja, odnosno pad na četvrto mjesto skupine C Lige prvaka, a u Prvoj HNL zaredale su blijede partije. Istina, Dinamo je nizao prvenstvene pobjede, ali igra nije bila na razini dotadašnjih Bjeličinih standarda.

Suspenzija

Početak proljetnog dijela sezone donio je sličan razvoj događaja. Modri su 5. veljače ove godine na Rujevici doživjeli poraz u četvrtfinalu Hrvatskog nogometnog kupa (0:1), a kuloarima su se stalno širile priče o sve učestalijim neslaganjima odgovornih iz Maksimirske 128 i Bjelice, kojem je Alan Klakočer, disciplinski sudac Prve HNL, početkom ožujka izrekao suspenziju na mjesec dana, zbog neprimjerenog ponašanja na gostovanju kod Osijeka.

Uskoro je stigao početak pandemije koronavirusa i razlaz s uspješnim trenerom. Uprava Dinama smanjila je plaće stručnom stožeru i igračima, a Bjelica se s time nije složio. Zapravo, činilo se da su obje strane jedva dočekale takav razvoj situacije. Konačno, 16. travnja ove godine dogovoren je sporazumni rakid ugovora, i to, kako je istaknuo Bjelica, na obostrano zadovoljstvo.

Sve što se dogodilo nakon toga jasno je pokazalo da je Dinamo više izgubio. Klupa je povjerena Igoru Jovićeviću, koji je smijenjen nakon tri pobjede te po dva poraza i remija, a zadnja tri kola odradio je Zoran Mamić, osvojivši četiri boda. Tih deset utakmica definitivno je zakopalo ozračje u Maksimirskoj 128. Doduše, nakon pobjede nad Varaždinom, Zoran Mamić najavio je svjetlu budućnost, no rijetki vjeruju da je to tako, pogotovo kada se zna da iduća sezona počinje za tri tjedna.