Dvaput su vodili, na kraju morali spašavati bod. U trećoj domaćoj utakmici zaredom Riječani su osvojili samo bod (pet sveukupno), protiv Puljana u uzbudljivoj koliko i nekvalitetnoj utakmici. Jer, nedopustivo je toliko grešaka, posebice kod Riječana. Svaka čast Puljanima, uzeli su ponuđeno. Taktički disciplinirani, strpljivi i odgovorni, pronašli su rupe u riječkom ementaleru.

   Manje od tri kruga napravila je kazaljka na satu, a Kramarić je dvaput zatresao suparničku mrežu. Igrala se osma minuta. Nije bilo dostatno za prednost nakon prve dionice. Kramarić je ispravio jednu grešku (Sharbini), ali nije uspio drugu (Vargić). Da bi u drugom puluvremenu sve upropastio (krava i mlijeko…), ne realiziravši kazneni udarac.

   Rijeka prima golove kao u »dječjem vrtiću«. Jer, faza obrane je u totalnom neredu. Taktičkom i mentalnom (noge i glava).

   Dvadeset minuta »western« (talijanski špageti) loptanja. Četiri pogotka, dva »bradatog« riječkog Djeda mraza. Jer Puljani su zabili više golova do odmora nego što su prešli centar…(?).

   Riječani su dobro otvorili utakmicu, brzom igrom osvajali prostor i stvarali prigode. Trajalo je petnaestak minuta. Pa opet po starom »tko nabije taj dobije…«. Duge lopte u istarski bunar, kao da je instrukcije davao Igor Pamić. On je više glumio »klauna«, raspravljao sa četvrtim sucem Vučemilovićem. U Puljana samo srce, malo kvalitete. Dovoljno za braniti se i čekati da Riječani sami sebi zabiju gol.

   Kek je rotacijom Brezovec-Močinić, dobio na agresivnosti, izgubio ne organiciji igre. Na sredini terena u 4-2-3-1 slaba komunikacija (Maleš, Brezovec, Alispahić, Sharbini). Nakon sat vremena Kek je vratio Močinića i zaigrao kartu Krstanović, korekcija rasporeda na pulski bunker.

   Jedanaesterac na Krstanoviću nije, međutim, bio – gol prigoda ni za Kramarića. Ježina je pročitao… Nije bilo teško. Odgovor zna Kramarić.

   Rijeka je u uzbudljivoj završnici, na sve ili ništa, kidala pulsku paukovu mrežu, ali je rupu pronašla tek za izjednačenje (Krstanović), nakon što su Puljani imali u džepu senzaciju. Rijeka je u kaosu.

   Šokantan je tjedan što je ostao za nama bio za navijače Hajduka. »Tudorovi komandosi« pod Brbićevim blagoslovom dobro su počeli »križarski rat« protiv »nevjernika« iz Maksimira i HNS-a (Mamića i Šukera), remijem sveopće euforije u susretu za prvenstvene bodove. Na kraju tunela ugledali su šampionsko svjetlo (naslov nakon osam godina, 2005. još je Sanader vladao Hrvatskom), ali bolno je bilo otkriće da nije riječ o svjetlu božićnom, nego o – vlaku! Pregaženi su pet puta (5:0). Traumatizirani i puni flastera, pokrili se po ušima i tješili jedni druge. Zbog čega ništa o Hajduku do sada, pitaju »zlobnici«. Nehumano je iživljavati se nad »mrtvom morskom nemani«. Splićanima će Rijeka, iduće nedjelje, biti zadnja slamka spasa časti i ponosa.

   Hajdukov debakl marginalizirao je svehrvatski interes za nešto mnogo bitnije – ždrijeb za Svjetsko prvenstvu u Brazilu. Likujemo jer dobili smo Brazil (Kamerun i Meksiko), idealnu skupinu za sve vrste kalkulacija. Optimisti su uvjereni u prolaz (zašto ne?), dežurni kritičari koji sve gledaju kroz tamne naočale su vatrene »sahranili« u džungli Amazone (Manaus). Teška skupina, ali ima i jačih, ona sa tri svjetska prvaka (Urugvaj, Engleska i Italija), ili ona Španjolska, Nizozemska, Čile… Apsurdnost »ždrijeba prije ždrijeba« (Blatterov neozbiljni izum…), pogodovala je Francuzima. Dobili su najlakšu skupina (Švicarska, Ekvador i Honduras), a ako osvoje prvo mjesto u osmini finala križaju se s BiH, Iranom ili Nigerijom.

   Brazil je naša radost (i njihova). Brazilci su »reciklirali« svoju verziju talijanskog Trapattonija, starog dobrog izbornika, Felipea Scolarija, koji im je donio posljednju (petu), krunu 2002. godine. Do tada je bio »burro« (tovar), jer je »zubatog« pretpostavio Romariju. Ali izbornik Brazila je po definiciji »luđak« dok ne pobijedi, a dvostruki ako slučajno ne uspije u svojoj nakani.

   Je li vam to poznato s naših loptačkih prostora? Zato neće biti milosti za Hrvate. Niko Kovač je tek počeo stvarati svoju momčad. S Brazilom bit će festival nogometa, Kamerun i Meksiko su – biti ili ne biti!

   Scolariju je sve jasno: »Moramo osvojiti krunu, sve ostalo je debakl. Za Brazilca je drugo mjesto kao da si posljednji…!«, rekao je to davno Scolari, prije nego što je dobio Hrvate za predjelo. I škampi imaju kosti, bez iluzija, kako rekoh, hvatajmo se Kameruna i Meksika.