Predsjednik Rijeke, Damir Mišković, doletio je iz Londona (s jednog sastanka), s nekoliko nigerijskih ministara, samo zbog utakmice. Zadovoljan se vraća svom biznisu, sinoć se zabavio, malo strepio i na kraju bio oduševljen. Rijeka je ostvarila četvrtu pobjedu zaredom u trećem krugu HNL-a i istaknula kandidaturu za drugo mjesto. A zar ima veće sreće za jednog trenera od četiri asa na početku svog mandata? I njemu je Mišković zahvalan. Rijeka zabavlja zabavljajući se. Igra se za gušt navijača i rezultat. Šteta što nije bilo više golova. Utoliko je Benkov pogodak vrijedniji – tri boda. Četvrti pogodak za devet od 12 osvojenih bodova. Sada gledamo jednu novu Rijeku. 

   Slovenac s Pohorja iznenadio se kada je prije početka utakmice vidio – sunce. Kek je, naime, već bio očajan od silnih kiša (i loših terena), u strahu da mu se igrači ne pretvore u crve. Ali »kišni dar«, crve, spretno je stavio je na udice. Trenerski je ribolov isti u slanoj i slatkoj vodi… Treba uhvatiti ribu kojoj je ime gol. A tu je onda Leon Benko, 14. pogotkom sezone srušio je riječni bunker i doveo Rijeku u vodstvo. Zatresla se mreža veoma dobrog vratara Mikulića, jer Benko se našao na pravom mjestu kada je trebalo, dvaput ne prašta, posebice ne s tako povoljne pozicije. A prije toga su nam on i Cesarec ponudili festival »škarice«, nekoliko atraktivnih pokušaja, ali bez učinka… 

  Ne vjeruj Danajcima (Osječanima), ni kada darove donose… Iskusni trener Stanko Mršić navikao je na probleme, od financijskih do igračkih…, došao je bez pola momčadi, ozlijeđenih, kažnjenih, suspendiranih, a izostavio je i »Riječane« Leškovića i Krvžića. Ljudi su već članovi prvoligaša s Kantride (potpisali), kako će igrati protiv sebe (Rijeke ili Osijeka?). Trener Osječana stvara od ničega, odnosno izmišlja igrače i sustave. Pa je tako jučer na Kantridi, osim nekoliko golobradih, momčad postavio u rasporedu 3-5-2 (odnosno petorica u zadnjoj liniji), s Lekom kao liberom te dvojicom policajaca (Tomašević i Šimunec), za Benka i Cesarca. Kod Osječana nije bitno tko igra, do savršenstva su razradili fazu obrane, to im je u DNK. 

   Pola sata, do pogotka Benka, Riječani su poput ljutih stršljenova napadali suparnika, prostor i loptu, ali udarali glavom o zid. Sedam igrača u bloku, često svi iza lopte. Ali Slavonci znaju igrati, s loptom u nogama su opasni. Zvono za uzbunu u riječkoj obrani alarmirali su prvi puta nakon 12 minuta (Kurtović). Upozorenje Kneževiću i društvu, ako zažmirite kaznit će vas kobrin ugriz. Ali bez rizika nema dobitka… Visoko postavljena obrana skratila je teren, na sredini terenu agresija s puno kombinatorike uz traženje prolaza do Mikulićeve mreže. Početkom nastavka prštalo je na sve strane. 

   Josip Brezovec »jeo« je travu, suparnike i – loptu. Pun teren, kao da su dvojica s brojem 30. Ali nije mogao zauzdati jezik. Kada je preteatralno tražio prekršaj, veoma dobri sudac Svilokos pokazao mu je žuti karton. Skupio je treći, nije puno za takva ratnika, ali hendikep je što neće moći nastupiti u petak u Splitu protiv istoimenog domaćina. Cijena uspjeha, ali u ovom slučaju nepotrebna, zbog jezika. 

  Matjaž Kek će tako na sljedećoj utakmici morati prvi puta otkad je došao mijenjati početnu momčad. Jučer je, naime, četvrti put izveo isti sastav. Potvrda da je našao ljude za svoju nogometnu viziju. Ostalo govore rezultati, a još više igra. Mijenjaju se samo ljudi u čekaonici, na klupi, pa je tako Močinić jučer bio u – gledalištu. I to je – školarina. Kek je standardizirao momčad koja pobjeđuje, bori se lavovski, izvršava taktičke zadatke, razmišlja kolektivno i igra – napadački. 

   Teško je odigrati 90 minuta u jednom dahu s obzirom na visoko nametnuti ritam. A osječka škola je uvijek – prijetnja. Pa su Slavonci u nastavku i pritisnuli, natjerali Riječane na organiziranu obranu. Malo neizvjesnosti i zbog činjenice da domaćini nisu prije riješili sve probleme. Razlog – kriza apstinencije u napadu.